Danas ste najistaknutije lice oporbe u Dubrovniku. Što osobno vidite kao najveći problem grada u ovom trenutku?
Najveći problem nije određeni projekt, nego krivi model upravljanja jer se Gradom vlada kao osobnim plijenom. Ne postoji strategija razvoja u kojoj se razgovara o povezanosti demografije i stanovanja s prometom i kvalitetom života. Franković je 2018. izjavio kako je Dubrovnik bogat grad, a onda je 2025. godine izjavio kako Dubrovnik nije bogat grad. Kada netko preuzme bogat Grad i učini ga nebogatim, onda je vrlo jasno u kome je problem. On je i saborski zastupnik koji može utjecati na stvaranje zakona, a ne vidim da se borio za Dubrovnik. Kada usporedimo kvalitetu života 2017. godine, prije nego što je postao gradonačelnik, i danas, vidimo razmjere toga što je napravio. Imamo tri puta veće cijene nekretnina, dva puta veće najmove, o cijenama hrane ne moram ni pričati, umirovljenici žive užasno, onkološki bolesnici se moraju ići liječiti u druge gradove, a Dubrovnik im ne želi subvencionirati aviokarte. To su problemi koje rješavaju socijaldemokratske opcije kao što je SDP, ali bi svatko odgovoran, bez obzira na stranku, trebao riješiti ove probleme. Naši građani ne osjećaju taj proračun od 200 milijuna eura, niti da je u osam HDZ-ovih godina to preko milijardu eura u proračunima. Građani osjećaju i vide devastaciju prostora, imaju zdravstveni sustav koji je u kolapsu, mladi ne mogu riješiti stambeno pitanje, a odlaze i oni koji imaju riješeno stambeno pitanje jer ih koči što nemaju člansku iskaznicu HDZ-a. ‘Grad po mjeri građana’ je samo mrtvo slovo na papiru. Najveći problem Dubrovnika je HDZ.
Je li onda HDZ išta dobro napravio u Dubrovniku?
Ima dovoljno žetončića koji ga hvale, a to nije moj dio posla. Ali, dobro su napravili kad su prihvatili neke amandmane s moje strane kojima se hvale u javnosti, u Saboru i među kolegama. To su nagrade djeci i učiteljima za natjecanja, izdvajanja za medicinski potpomognutu oplodnju, dar za novorođeno dijete, veći iznosi za žene poduzetnice, ‘ležeći policajac’ u Sustjepanu, buduća kontrola brzine u Trstenome ili najnovije buduće proširenje ceste kraj semafora u Lapadu za bolju protočnost prometa, što smo više puta isticali u kampanji kao dio rješenja uskog grla na tom području. Ispada da je dobro za građane kad nas se posluša.
A koji je najveći problem oporbe ili ljevice?
Problem oporbe, odnosno ljevice i centra u Dubrovniku smo riješili zajedno SDP i SJG. Problem je ranije bio što je oporba bila fragmentirana i svi su se borili za broj mandata i mjesto u Gradskom vijeću. Srđ je Grad i SDP su se ujedinili oko zajedničkih pitanja i sada je jasno vidljivo tko je oporba i brana HDZ-u, a tko nije. To se vidi i kako se HDZ odnosi prema drugima u Vijeću, prijateljski ili neprijateljski. Kada djelujemo kao klub vidi se da se slažemo i nadopunjujemo, a ne vlada jednoumlje.
S gradonačelnikom Matom Frankovićem često ulazite u vrlo osobne političke sukobe, uključujući i situacije kada su s govornice iznesene tvrdnje vezane uz vašu obitelj. Govorili ste da se radi o političkom pritisku i pokušaju diskreditacije, no gdje je po vama granica? Imaju li političari uopće pravo na takvu vrstu privatnosti, ili moraju biti potpuno transparentni i spremni na svaku kritiku?
Kada kritiziram, kritiziram rad gradonačelnika i izostanak rezultata, dakle propale ili nedovršene projekte i one čija realizacija predugo traje. Predlažem rješenja isključivo u interesu građana, a s druge strane je Franković koji isključivo ide ad hominem. Uplitanje moje obitelji i djece, vrijeđanje jer sam iznijela kritiku, je pokušaj diskreditacije. To je njegov modus operandi, kakav od mene nikad nećete vidjeti. Ničiju obitelj neću stavljati u fokus, samo zato što se bavimo politikom. Saznala sam da je gradonačelnik anarhist koji ne poštuje sudske odluke kada mu ne odgovaraju, kao u slučaju nekretnine mog oca koji ima pravo temeljem sudske odluke koje nije uknjiženo, ali je stečeno sudskom odlukom. Sve drugo je pritisak da se njegovo pravo oduzme, a to Franković uporno radi kroz institucije. Koristi Vijećnicu pa i ustanove u kulturi kao sredstvo političkog obračuna, a ponaša se kao porota, sudac i krvnik. U nekim slučajevima kada se radi o ljudima bliskim njemu, onda govori o presumpciji nevinosti i to u slučajevima kada su ljudi direktno upleteni u radnje kakve si političar ne bi smio dopustiti. S druge strane, olako vrijeđa članove moje familije, iako nitko ništa nije uzeo, niti uzurpirao. Franković je sa svojim brojnim stručnjacima i stratezima mijenjao narativ i, rekla bih, režimski to odradio. Ali, tako je kad idete protiv HDZ-a, možete očekivati da će vas pokušati samljeti. Kad sve to završi, pravo je pitanje jeste li preživjeli i dočekali se na dvije noge ili ste dopustili da vas samelju i odustajete. Ja im nikada neću dopustiti da me samelju, niti ću odustati. Znam za što se borim i samo su mi pokazali koliko mogu biti snažna. Borim se za prave vrijednosti, iskreno sam i punim srcem ušla u politiku, pokazat ću da nisu svi političari isti i da se puno toga može promijeniti. Ne smijemo imati gradonačelnika koji ne zna prihvatiti kritiku, nego vrijeđa, kao što se dogodilo kada je novinarka spomenula jesu li djeca dobila krafen na maškarama. Odmah je krenuo na novinare, jer jednostavno ne može podnijeti nikakvu kritiku. Gradonačelnik je funkcija na kojoj moraš biti spreman na kritiku i iz toga izvući neko rješenje.
Anita Bonačić Obradović: “Simbol svega što je loše u lokalnoj politici je HDZ”
Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća upozorili ste da se Grad zadužuje kreditom čiju će otplatu, zbog dugog počeka, u najvećem dijelu snositi neka buduća gradska vlast. Smatrate li da se time svjesno prebacuje financijski teret na buduće mandate? Idete li toliko daleko da vjerujete kako HDZ računa na moguću smjenu vlasti i ostavlja budućoj administraciji ozbiljan financijski uteg?
Grad zadužuju enormnim ciframa, a strateške odluke ne donose. Gradonačelnik razmišlja samo onoliko koliko mu traje mandat. Njegova politika se vodi onom brigo moja pređi na drugoga, pa će ovaj kredit otplaćivati današnji srednjoškolci ili studenti. To su ogromni novci pa se nadam da će se i odraditi neki projekti. Oni će se onda pohvaliti, ali neće biti odgovorni za financiranje. Kredit ćemo početi otplaćivati tek 2030. godine. Rata samo ovog kredita će biti otprilike 430.000 eura, a u kombinaciji s drugim kreditima ukupne rate će iznositi oko 970.000 eura mjesečno 2030. godine. Ne smijemo zaboraviti da bi nam malo lošija turistička sezona mogla uzrokovati povećanu zaduženost i nemogućnost vraćanja kredita. Rizik je ogroman, a u kreditu nismo dali nikakvu garanciju kako ćemo ga vratiti. U dokumentima koje su vijećnici dobili, nije opisan opseg zadužnica koje će gradonačelnik potpisati. Nadam se da dolazi do promjene vlasti, ako to budemo SDP i ja, sigurno me neće biti strah suočiti se s tim kreditom, ali moram reći da si nitko ne smije dopustiti dizanje kredita za projekte koji se mogu plaćati iz proračuna, da se njime dobro upravljalo. Živimo u gradu gdje se prenapuhuje proračun kako bismo mogli dizati veće kredite, a onda na rebalansima vidimo da su to zaista bili prenapuhani proračuni.
Na sjednici Gradskog vijeća pitali ste vijećnika Željka Raguža “smije li on tu sjediti”. Što ste time mislili?
Jasno je navedeno u Zakonu o lokalnim izborima, u članku 78. stavak 1, točka 36, o istovremenom obnašanju dužnosti predsjednika uprave trgovačkih društava te funkcije gradskog vijećnika. Do sada, uvijek se spominjao Zakon o sukobu interesa, iako je i tu odluka na granici jer se ni tu ne precizira može li u Gradskom vijeću sjedati čelna osoba društva čije je vlasništvo stečeno kupnjom dionica. Nikada mi u fokusu nisu političari osim HDZ-a i vladajućih, ali kada Raguž izađe za govornicu i krene pljuvati kako mu je tu dosadno ili da je nekad bolje „iznijeti trosjed, nego mišljenje“, što onda tu radi? Sam traži dobiti povratni komentar. On se bori kad su kampanje i kritizira vladajuće, a kad sjedne u klupu, ušuti i sve mu je dobro. One teme koje otvori i kritike koje uputi, su već ‘amenovane’ od Mata Frankovića. Imamo Vijeće puno profesionalnih dizača ruku.
Odnosi na dubrovačkoj ljevici godinama su fragmentirani. Iako ste koalirali sa Srđevcima, s Centrom i Viktorijom Knežević niste uspjeli zajednički nastupiti, iako su birači očekivali objedinjavanje. Možete li danas otvoreno reći zašto niste objedinili liste, ne radi se sigurno o ideologiji kad je i SDP u osnovi lijevo prema centru? Dakle, je li to bio sukob ega i borba za pozicije na listama ili borba za ime gradonačelnice i žalite li danas zbog toga?
Kad smo sklapali dogovore oko zajedničkog izlaska na izbore, pozivala sam na političku zrelost i kompromis koji je potreban u politici, ali i da se političke ambicije stranaka stave sa strane, a da se u fokus stavi interes građana jer nam je svima cilj bio promjena načina upravljanja. Danas je svima jasno ono što je nama bilo jasno već tada, da su SDP i SJG jedina opozicija HDZ-u. Oporba je ujedinjena u klubu. Što se tiče Centra, nemamo ništa protiv stranke i koalicije, ali Viktoriju Knežević za sada ne smatramo mogućim partnerom jer ne možemo smatrati oporbom nekoga tko na blag način nastupa prema HDZ-u. U kampanji smo pozvali sve koji nisu zadovoljni vladajućom garniturom, da dođu s nama u koaliciju. Centar se nije odazvao. Dakle, nismo mi bili problem, nego oni koji nisu htjeli. Kolegica Knežević nije nam dala podršku ni u drugom krugu izbora, što znači da ne želi promjenu. Sinergijom bi se sigurno puno toga promijenilo, ako ništa drugo, po D’Hondtu bi HDZ dobio manje mandata, a mi bismo dobili više i bio bi drugačiji omjer u Gradskom vijeću. Stavili smo ega sa strane i nije nam bio problem odlučiti tko će biti prvi, ta je odluka donesena po anketama koje su svi imali i koje su pokazivale kako sam ja najjača od oporbe i SDP kao stranka. Knežević je u isto vrijeme po svim tim anketama bila među zadnjima, a na kraju su to pokazali i parlamentarni, pa i lokalni izbori kada smo mi imali više glasova nego ona. To pitanje žalimo li danas, ne treba ići prema nama jer smo mi pozivali na koaliciju i ostavljanje ega po strani. U politici uvijek postoje timski igrači i solo igrači, a mi smo se dokazali kao timski igrači. Vidjela sam i da je Knežević imala neprimjerene i uvredljive ispade prema meni u javnosti i na socijalnim mrežama, što po meni nije u redu ponašanje za jednu bivšu saborsku zastupnicu. Vidimo i kako se vladajući ponašaju prema njoj, za situaciju u kojoj se našla, HDZ govori o presumpciji nevinosti; dok su u za mene bili porota, sud i krvnici u orkestriranoj situaciji koja uopće nije bila vezana uz moje ime, niti me itko uhićivao, privodio, istraživao…
Danas se često mogu čuti optužbe na račun bivših gradskih vlasti, od afera koje se vežu uz Andra Vlahušića preko kontroverzi oko GUP-a iz vremena Dubravke Šuice, pa do izjava o “svim Vićanima grada”. Kada gledate kontinuitet upravljanja Dubrovnikom sve do danas, koga smatrate najvećim političkim utegom, odnosno kojeg političara smatrate simbolom svega što je loše u lokalnoj politici?
Najbolji odgovor na to pitanje je dijagram koji prikazuje koliko je na vlasti bio HDZ, a koliko bilo koja druga stranka, kako lokalno, tako i nacionalno.
Kad smo upravljali u doba Milanovićeve i Račanove vlade, čistili smo, da ne rečem što, od HDZ-a i morali smo opet stati na noge. Isto je i u lokalnoj politici. Smiješno mi je slušati Frankovića koji govori o bivšima, a u biti on je momentalno i sadašnji i bivši gradonačelnik jer je tu već 9 godina. Kad će završiti opravdavati svoju neodgovornost potezima bivših? Doći će i do zadnjeg kneza u Dubrovačkoj Republici pa ga optuživati da je nešto krivo napravio. Kad ne može optužiti bivše vlasti, onda su mu krivi građani, pa za odrone na Srđu krivi vlasnike parcela, a za poplave na Tenturiji su mu krivi ljudi što su izgradili tu kuće. Nije napravio niti jednu garažu u 9 godina pa sad kaže da parking nije prioritet, iako je u izbornoj kampanji govorio da je promet u mirovanju prioritet. Kako nema što za reći o meni osim difamacija, govori o SDP-u i bivšim članovima, pa nas optužuje da smo sjedali sa strancima za prodaju TUP-a, a onda prizna da je on sjedio s tim strancima. Potrebica je rekao da su se koristili svojim utjecajem kada je zaprijetio tom čovjeku ako kupi TUP, da neće moći u Dubrovniku ništa raditi. Što je to nego trgovina utjecajem? To je nešto čime bi se trebao pozabaviti DORH, ali ne očekujem da će ‘njihov dečko’ to napraviti. To je žalosno jer ih puno ima ‘putra na glavi’, samo je pitanje kada će se to doznati i tko želi istraživati. Razumijem da nikome nije ugodno u to dirati i ići protiv HDZ-a i Mata Frankovića jer znaju da će ih pokušati uništiti na sve moguće načine. To su pokazali na meni, ali nisu znali s kim igraju. Simbol svega što je loše u lokalnoj politici je HDZ.
Članica ste Glavnog odbora SDP-a i izravno sudjelujete u političkom oblikovanju stranke. Vidite li Sinišu Hajdaša Dončića kao lidera koji može voditi SDP do pobjede i postati budući premijer, ili smatrate da bi eventualno okupljanje šire liste oko Zorana Milanovića, o čemu se špekulira, bilo bolji put?
Najveća smo oporbena stranka i logično je da damo svog kandidata za premijera. Siniša se iznjedrio kao lider i timski igrač, stvara vladu u sjeni od ljudi kojima vjeruje i imaju znanja, a uz to okuplja i stručnjake koji nisu stranački. U fokus je stavio ekonomske politike koje zahvaćaju široku lepezu ljudi, a ne ideologiju. Istaknuo je veća prava radnika, veće plaće, veće poreze za one koji ostvaruju ekstra profite i kraći radni tjedan. On će u dogovoru s koalicijskim partnerima biti kandidat za premijera i točka. O možebitnom izlasku predsjednika Milanovića; bilo bi neozbiljno od mene govoriti o tome jer ne znam je li to spin ili ne i od koga je to došlo. Činjenica jest da je Milanović najpopularniji političar i odličan vođa. Razumijem zainteresiranost javnosti, jer je on u svim ‘HDZ-ovim sredinama’ osvojio preko 75 posto glasova na prošlim predsjedničkim izborima. Možda ćemo mi obuhvatiti centar i lijevo, a on će hvatati centar ili desno od centra. Ali sve je to na dugom štapu, ne možemo znati što će Milanović odlučiti, ali činjenica jest da ću ja puno radije njega pozivati u Dubrovnik, nego Aleksandra Vučića što Franković radi.
A čini se da društvu više ni Vučić nije problem, nego smo se vratili na onaj prije rat i ustaše. Josip Dabro, saborski zastupnik, bivši ministar i potpredsjednik Vlade pjeva o grobnicama od zlata, a sve se relativizira pokladama, dvostrukim konotacijama…
To je stvar lošeg obrazovanja. Ljudi nisu svjesni tko je bio Ante Pavelić pa ću ja sada iskoristiti priliku da to kažem. Ante Pavelić je bio marioneta i bliski suradnik Hitlera i Mussolinija. Odlučio je prodati veliki dio Hrvatske, otoke, Istru i Dalmaciju. Otvorio je koncentracijske logore u Hrvatskoj gdje su ubijani i mučeni Hrvati. Svako pismo u kojemu naređuje likvidaciju nedužnih, završavao je određenim uzvikom. Ljudi moraju znati što je NDH, i čija je ta grobnica u Madridu. Žalosno je vidjeti što radi jedan saborski zastupnik, bivši potpredsjednik vlade i koalicijski partner Andreja Plenkovića. Ostaje činjenica da je Plenković od Frankovića pokupio onu – vlast je slast. Vjerujem da Plenković nije desni ekstremist, nego pristojni desni centar, ali očito ne želi dati vlast nizašto, pa trpi i takve, usudit ću se reći, likove. Najgore je vidjeti da danas djeca u trećem razredu osnovne škole crtaju kukaste križeve po bilježnicama i podižu desnicu u manirima kako je radio Hitler, a ne znaju zašto to rade. Tu smo podbacili u obrazovanju i odgoju. Najoštrije treba osuditi i osuđujem sve totalitarne režime.
