Dijagnosticirana mu je kardiomiopatija, a velik dio djetinjstva proveo je u bolnicama. “Već tada su znali da postoji ozbiljna srčana greška. No krajem 70-ih koronarografija je za tako malu djecu bila izuzetno rizična, pa njegovi roditelji nisu pristali na taj zahvat. Marin je odrastao uz stalne kontrole i borbu”, priča njegova supruga Nataša Veldić.
Pravu dijagnozu dobio je tek mnogo kasnije, 2006. godine. Tada je potvrđeno da se radi o iznimno rijetkoj urođenoj anomaliji koronarnih arterija zbog koje srce s vremenom može početi otkazivati. Godinu dana poslije uslijedio je zahvat koji mu je promijenio život. Operiran je 2007. u poznatoj američkoj bolnici Cleveland Clinic, gdje mu je ugrađen bypass. Operacija je trajala devet sati i bila je iznimno zahtjevna. Financirana je preko HZZO-a jer se tada takav zahvat nije mogao izvesti u Hrvatskoj, piše Jutarnji list.
“Liječnici su rekli da bi bez operacije srce jednostavno nastavilo slabiti. To je bila opasna operacija, ali Marin ju je odlično podnio”, govori Nataša i dodaje da je nakon toga uslijedilo razdoblje koje danas nazivaju – poklonjenim vremenom.
Marin je živio aktivno, bez vidljivih poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju. Uz terapiju je radio, družio se, planirao budućnost.
“Napokon je osjetio olakšanje. Imao je osjećaj da je najteže iza njega, da možda više nikad neće biti velikih problema.”
Godine 2014. vjenčali su se. Oboje rade u gradskom vrtiću, Marin kao administrator, a Nataša kao odgajateljica. Ondje su godinama zajedno gradili svoju svakodnevicu.
“Marin je uvijek bio osoba koja pomaže drugima, koja se trudi biti tu za obitelj i prijatelje. Ima sina iz prvog braka”, govori Nataša.
Nakon gotovo dva desetljeća stabilnog života, situacija se naglo promijenila. U rujnu prošle godine počeo je osjećati snažne zaduhe i aritmije.
“Ima osjećaj kao da ga netko stisne za srce i drži ga. Aritmije su postale stalne”, opisuje Nataša.
U studenome su liječnici, osim aritmija, dijagnosticirali i uzrok ishemijske kardiomiopatije: došlo je do okluzije, odnosno začepljenja bypassa ugrađenog 2007. godine. Zašto se to dogodilo, još uvijek nije jasno.
Danas Marinovo srce radi tek oko 23 posto kapaciteta. Zbog toga se njegov život posljednjih mjeseci dramatično promijenio.
“Izlazi samo u kratke šetnje ili liječniku. Izbjegava okupljanja zbog mogućih infekcija. Brzo se umara”, kaže supruga.
Liječnici su sada predložili izrazito kompleksnu i rizičnu operaciju. Zahvat uključuje reimplantaciju lijeve koronarne arterije, popravak mitralnog zaliska, po potrebi ugradnju mehaničke cirkulacijske potpore srcu, rješavanje aritmija uz ugradnju CRT-D uređaja i potencijalnu ablaciju AV čvora. Nakon operacije slijedi dug oporavak, postoperativna njega i rehabilitacija koja može trajati od jednog do tri mjeseca, ovisno o komplikacijama koje nosi ovakav složeni, višestruki zahvat.
“Najopasniji dio je ulazak kroz ožiljak od prve operacije i odvajanje srca od prsne kosti”, objašnjava Nataša. Tek nakon toga slijedi revaskularizacija. Liječnici će tek tijekom operacije odlučiti hoće li premjestiti lijevu koronarnu arteriju na aortu ili će staviti novi bypass.”
Iako u Hrvatskoj postoje kirurzi koji operiraju slične anomalije kod novorođenčadi, reoperacija Bland-Garland-Whiteova sindroma kod odrasle osobe s brojnim komplikacijama dosad nije izvođena.
“Bebe nemaju komorbiditete koje ima moj suprug – nemaju veliko zatajenje srca, nemaju ugrađen ICD uređaj, blok lijeve grane, fibrilaciju atrija ili dijabetes. Stoga operacija u Hrvatskoj za nas predstavlja prekomjeran teret neizvjesnog ishoda operativnog zahvata koji se ne provodi u Hrvatskoj”, kaže Nataša.
Kirurg iz Sjedinjenih Država koji je spreman operirati Marina inzistira i na posebnoj dijagnostičkoj pretrazi, specifičnom PET-skenu koji se u Hrvatskoj ne izvodi. “Nudili su nam alternativne metode, ali nisu toliko detaljne”, dodaje.
U Americi su im otvoreno rekli da je riječ o vrlo rizičnoj operaciji, ali i da postoji realna šansa za uspjeh.
“Ako sve prođe dobro, to može značiti još mnogo godina lijepog života”, kaže Nataša. No cijena te šanse je ogromna.
Troškovi operacije, prijevoza zrakoplovom, smještaja i višemjesečnog liječenja procjenjuju se na više od 500.000 eura, iznos koji obitelj ne može sama prikupiti.
Zato je pokrenuta privatna akcija prikupljanja donacija za liječenje u inozemstvu pod nazivom “Marin’s Heart Cannot Wait!” na platformi WhyDonate. U manje od dva tjedna skupili su 200.000 eura.
“Mi znamo da Marin nije mlad, ali za nas je svaka godina važna. Svaka sekunda. Operacija iz 2007. dala mu je gotovo dvadeset godina normalnog života. To vrijeme za nas nema cijenu”, iskrena je Nataša.
Obitelj zato moli ljude da pomognu koliko mogu.
Sav prikupljeni novac bit će korišten isključivo za Marinovo liječenje, uz javno izvještavanje o troškovima. Ako se prikupi više sredstava od potrebnog, višak će biti usmjeren na liječenje drugih pacijenata sa srčanim manama. Ako se prikupi manji iznos, liječenje će se provesti u inozemnom centru s iskustvom u reoperaciji odraslih pacijenata Bland-Garland-Whiteova sindroma, a s manjim troškovima liječenja, piše Jutarnji list.
“Marin je cijeli život pokazivao koliko želi živjeti. Mi se samo nadamo da ćemo dobiti još malo vremena”, zaključuje njegova supruga.
Podaci za uplatu:
IBAN: HR1723600003119885366
SWIFT/BIC: ZABAHR2X
Marin Veldić
Marjanovićev prilaz 2, 10010 Zagreb
Opis plaćanja: Donacija za liječenje u inozemstvu
