Toplinski valovi pojačani emisijama iz fosilnih goriva skraćuju životni vijek kave na plantažama, smanjuju prinose i guraju cijene prema gore. Najveći teret, kao i obično, snose mali proizvođači u zemljama u razvoju.
Analiza obuhvaća razdoblje od 2021. do 2025. i 25 zemalja koje zajedno proizvode čak 97 posto svjetske kave, uključujući Brazil, Vijetnam, Kolumbiju, Etiopiju i Indoneziju. U prosjeku, te su zemlje svake godine imale oko mjesec i pol dodatnih dana s temperaturama višima od 30 °C — razine na kojoj biljke kave ulaze u stanje ozbiljnog stresa.
Riječ je o danima koji se, prema procjenama, ne bi dogodili bez utjecaja klimatskih promjena.
U najvećim proizvođačima situacija je još izraženija: Brazil, Vijetnam, Kolumbija, Etiopija i Indonezija bilježe gotovo dva mjeseca takvih dana godišnje više nego u stabilnijim klimatskim uvjetima, dok Brazil sam doseže i oko 70 dodatnih dana.
U praksi to znači manje vremena za oporavak biljaka, slabije formiranje plodova i veći rizik od oštećenja i bolesti — kombinaciju koja izravno smanjuje i količinu i kvalitetu kave na tržištu.
Climate Central je, koristeći svoj Climate Shift Index, usporedio stvarno izmjerene temperature s hipotetskim svijetom bez dodatnih emisija stakleničkih plinova. Rezultat je vrlo konkretan pokazatelj koliko je novih vrućih dana „pripisivo” ljudskom utjecaju, odnosno fosilnim gorivima – piše Poslovni.hr.
U svijetu u kojem potrošači u razvijenim zemljama o klimatskim promjenama često čitaju kroz apstraktne brojke i projekcije, kava je vrlo opipljiv primjer kako globalno zatopljenje ulazi u svakodnevicu – i kroz okus, i kroz cijenu.
Toplinski stres iznad 30°C skraćuje vegetacijsku sezonu kave, narušava rast biljke, snižava prinos po stablu i mijenja kemijski sastav zrna.
Oslabljene biljke lakša su meta za štetnike i bolesti, pa proizvođači, žele li održati proizvodnju, moraju ulagati više u zaštitu, navodnjavanje i prilagodbu. Taj dodatni trošak teško apsorbiraju mali uzgajivači koji čine čak 80 posto globalnih proizvođača i oko 60 posto svjetske opskrbe kavom.
„Klimatske promjene dolaze po našu kavu”, upozorava dr. Kristina Dahl iz Climate Centrala. „Gotovo svaka velika zemlja proizvođačica bilježi više dana ekstremne vrućine koji mogu smanjiti prinose i utjecati na kvalitetu — a ti se učinci s vremenom prelijevaju i na potrošače.”
U Etiopiji, kolijevci arabice, posljedice su već vidljive na terenu.
„Uzgajivači kave u Etiopiji već vide utjecaj ekstremne vrućine. Etiopska Arabica posebno je osjetljiva na izravno sunce. Bez dovoljno hlada stabla daju manje plodova i postaju ranjivija na bolesti”, kaže Dejene Dadi, generalni direktor Oromia Coffee Farmers Cooperatives Union, jedne od najvećih etiopskih zadruga proizvođača kave.
Slična svakodnevna napetost između klime i proizvodnje osjeća se i u Indiji.
„Na našem imanju Mooleh Manay klimatske promjene mjerimo svaki dan. Naši senzori u tlu pokazuju dulja razdoblja vrućine, toplije noći i brži gubitak vlage iz tla”, opisuje Akshay Dashrath iz South India Coffee Company. Kava, kaže, ovisi o uskom balansu hlada, vlage i hladnog noćnog „odmora”.
Kako se taj prostor sužava, „prilagodba kroz bolje zdravlje tla i klimatski otpornu
poljoprivredu više nije izbor, nego nužnost”.
Pritisak na proizvodnju već se odražava na tržište. Maloprodajne cijene kave u Europskoj uniji dosegnule su povijesno visoke razine, a rast je vidljiv i u Hrvatskoj. U EU su cijene krajem 2025. bile oko 50 posto više nego prije deset godina, dok su u Hrvatskoj porasle za čak oko 80 posto, prema podacima Eurostata i Državnog zavoda za statistiku.
To sugerira da je dio šoka visokih globalnih cijena kave već trajno ugrađen maloprodajne cijene. Za potrošače u Europi koji kavu vide kao svakodnevni ritual, poruka je jasna: klimatska politika više nije apstraktna rasprava o ciljevima 2050., nego pitanje hoćemo li sutra moći priuštiti – i prepoznati po okusu – svoju uobičajenu jutarnju šalicu – piše Poslovni.hr.
