Konzervatorski odjel je potvrdio projekt koji predviđa pažljivo uklanjanje postojećeg pokrova, odnosno starih kupa kanalica na način da će se zdrave kupe oprati i potom ponovno koristiti za ugradnju na prethodno pripremljenu kosu krovnu konstrukciju, čime će se zadržati tradicionalni izgled krova.
Sve je detalje objasnio tehnički tajnik Društva prijatelja dubrovačke starine Lukša Hanza i dodao kako je planirano uklanjanje svih labavih i oštećenih dijelova betonskog pokosa te sanacija podloge reparaturnim mortom kako bi se postigle odgovarajuća stabilnost i ravnine nužne za izvedbu hidroizolacije koja će se izvesti u dva sloja. Time će se, u konačnici, osigurati željena dugotrajna zaštita konstrukcije od prodora oborinskih voda.
Radovi bi trebali biti gotovi do ljeta
Svi predviđeni radovi u skladu su s važećim tehničkim propisima, pravilima struke i konzervatorskim smjernicama i očekuje se kako će biti završeni do početka predstojeće turističke sezone. Ipak, na moguće produljenje roka završetka radova utječe stanje statičke stabilnosti objekta koje će se detaljno utvrditi tijekom radova na spomenutoj sanaciji krovišta.
Naime, tijekom aktualne sanacije krovišta obavit će se i pregled statičke stabilnosti kule te će se, u slučaju potrebe, odlučiti i o nužnosti poboljšanja statike kule sv. Barbare. U tom će se slučaju napraviti troškovnik te u dogovoru s konzervatorima čim prije odraditi i te radove.
Inače, za one kojima nedovoljno poznaju dubrovačku kulturnopovijesnu baštinu podsjetimo kako su gradske zidine duge 1940 metara i da se sastoje od glavnog gradskog zida, šesnaest kula, tri tvrđave, šest bastiona (jakih peterokutnih utvrda skošenih zidova), dvije kantonate (ugaonih utvrđenja), tri predziđa s nizom toreta (niskih polukružnih kula skošenih zidova), tri jarka, dvije predutvrde-tvrđave, dva gradska podizna mosta i valobrana. Zidine su visoke do 25 metara, s tim da je glavni gradski zid s kopnene strane debeo 4-6 a s morske 1,5-3 metra.
Kula Sv. Barbare je izgrađena u 13. stoljeću
Kula sv. Barbare prva je kula istočno od tvrđave Minčeta. Kula je izgrađena pred kraj 13.stoljeća, ali je zbog svojeg strateškog položaja oduvijek imala važnu ulogu, dokaz čemu su i njezine dimenzije, jer je šira od ostalih kula na sjevernom zidu. Kula je više puta osuvremenjena, a u 15. stoljeću, tijekom Kandijskog rata (1645.-1669.) između Turskog carstva i Mletačke Republike, kula sv. Barbare je tijekom priprema Grada za obranu od mogućih napada, zapunjena zemljanim nasipom. Učinjeno je to pod vodstvom najpoznatijeg dubrovačkog vojnog graditelja, guvernera oružja Marina Držića, inače pranećaka istoimenog poznatog komediografa. Kula je tako postala čvršća i otpornija, a mogla je odoljeti mogućim udarima topova. Tom joj je prigodom krunište povišeno te zatvoreno i prekriveno krovom, a u takvom je obliku očuvana sve do danas.
