Naziv Tomina nedjelja dolazi iz evanđeoskog odlomka koji se toga dana čita na misama. Riječ je o susretu uskrsloga Isusa s apostolima, među kojima je bio i Toma, poznat po svojoj sumnji u uskrsnuće dok ga nije osobno doživio. Upravo zbog tog trenutka u kršćanskoj je predaji ostao zapamćen kao „nevjerni” ili „sumnjičavi” Toma.
Drugi čest naziv – Bijela nedjelja – povezan je s ranokršćanskom praksom. Naime, novokrštenici koji su sakramente primili tijekom vazmenog bdijenja na Veliku subotu, toga su dana na misu dolazili odjeveni u bijele haljine. One su simbolizirale čistoću, novi život u vjeri i punopravno članstvo u Crkvi, ali i uskrsnu pobjedu života nad smrću.
Ova nedjelja ima i posebno mjesto u suvremenoj Crkvi kao Nedjelja Božjega milosrđa. Njezino službeno uvođenje veže se uz papu Ivana Pavla II., koji je poticao štovanje Božjeg milosrđa još kao krakovski nadbiskup, a kasnije ga i uveo u opći crkveni kalendar. Time je dodatno naglašena poruka uskrsnog otajstva – Kristove muke, smrti i uskrsnuća kao izvora milosrđa i nade za vjernike.
Različiti nazivi koji prate ovu nedjelju svjedoče o njezinoj višeslojnosti – ona je istodobno biblijska, povijesna i duboko simbolična, a njezina poruka ostaje aktualna i danas.
