Ovaj podatak su nam potvrdili iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Po dva suicida dogodila su se na dubrovačkom i metkovskom području te jedno na području Pelješca.
TRAGEDIJE KOJE IMAJU UTJECAJ NA ŠIRE DRUŠTVO
Novinarske smjernice nalažu kako se o konkretnim slučajevima samoubojstava ne izvještava, kako zbog tzv. ‘Wertherovog efekta’, tako i zbog zaštite dostojanstva unesrećenih. No, o statističkim podacima, o situacijama u kojima brojke krenu iznad onih prosječnih i posebnih društvenih anomalija, dužni su informirati, upozoravati te se boriti protiv ove tragične pojave, što spada pod novinarsku, društvenu, ali i onu moralnu, ljudsku odgovornost.
O posljednjim tragičnim događanjima razgovarali smo s kliničkom psihologinjom Vesnom Raguž Staničić koja podsjeća kako oni imaju utjecaj prvenstveno na sve one koji su bili bliski osobi koja se odlučila na ovakav potez, ali i na šire društvo.
„Bilo koja informacija o tome kako je netko počinio suicid djeluje na sve; i na one koji su neposredno bliski s tom osobom, i na druge osobe koje s njom nisu bile u bliskom kontaktu. Kod svih takva vijest izaziva stresan doživljaj“, upozorava Raguž Staničić.
ČEŠĆE NA PROLJEĆE I PO JUŽINI
Postoje dani u godini kad se ovakve tragične situacije češće događaju. To zna biti oko božićnih blagdana, kad se kod pojedinaca javlja snažniji osjećaj usamljenosti i tuge, no to je i proljeće.
„Znamo kako postoje periodi u godini kad su ljudi emocionalno osjetljiviji, a jedno od njih je i proljeće. Nakon zimskog, mirnog i pospanog perioda, kad se sve počinje buditi, postoje osobe koje se nađu u kontrastu s tim buđenjem – sa svojim sustavom razmišljanja, u kojem ne vide izlaz ni smisao ni u čemu. I tu se onda događa problem“, objašnjava Raguž Staničić.
Vrlo vjerojatno nije pomogla ni južina koja je tih dana bila teška na dubrovačkom području. Premda ovo područje još uvijek nije dovoljno istraženo, Raguž Staničić navodi kako sasvim sigurno utječe na raspoloženje.
Foto: Vito Begović
„Postoji određena skupina ljudi koja je osjetljivija na meteorološke promjene i ta se osjetljivost očituje na različite načine. Kod nekoga je riječ o fizičkoj boli, u vidu kostobolja, glavobolja, aktiviranju nekih prijašnjih boljki, a kod nekoga je to pojačana psihička osjetljivost. Znamo kako postoje meteoropati, no to područje još uvijek nije dovoljno dobro istraženo. Očigledno je da su naši stari znali kako tada treba biti oprezan kad je južina. Stari Dubrovčani su tada odgađali bitne odluke, sudske, političke i ostale, kad bi osjetili promjene u zraku“, podsjeća ova klinička psihologinja.
DROGA KAO DODATNI OTEGOTNI FAKTOR
U posljednje vrijeme se sve više povlači pitanje droge kao ogromnog društvenog problema, a često se ona posebno spominje u kontekstu Dubrovnika. Na ovaj problem je ukazivao i sam dubrovački gradonačelnik, čak i s govornice Gradskog vijeća, a nedavna racija po dubrovačkim kafićima također je objelodanila kako se ona tamo itekako koristi tijekom subotnjih izlazaka.
„Sve te kemije koje se unose u organizam, a koje on prepoznaje kao nešto strano, je štetno po sve sustave, a posebno po ljudski mozak. One mu ne dozvoljavaju da misli na konstruktivan način. Droga čovjeka dovodi u emocionalno i kognitivno stanje koje je po njega potpuno destruktivno. Osoba gubi kontakt sa stvarnošću i naravno kako se kod takvog razmišljanja i emocionalnog stanja lako može dosegnuti točka koja vodi ovakvom potezu“, objašnjava Raguž Staničić.
VRLO JE VAŽNO OBRATITI SE!
Kao jedan od najvećih problema navodi kako je riječ o osobama koje uglavnom ne traže pomoć niti razgovaraju ili se konzultiraju s nekom bliskom osobom. Obično se ne obrate obitelji, prijateljima ili nekoj drugoj osobi iz socijalnog okruženja. No, obično ne komuniciraju ni s osobama čija je struka mentalno zdravlje.
„Mislim kako smo dosegli razinu svijesti u kojoj većina ljudi ne smatra kako je posjet psihologu ili psihijatru nekakva sramota ili znak slabosti, kako to nije ništa ni negativno ni neugodno. Svakako, nije nešto što bi trebalo biti predmetom socijalne stigmatizacije. Naprotiv, odlazak kod psihologa ili psihijatra pokazatelj je visoke osviještenosti o svom zdravlju i o zdravom nošenju s poteškoćama koje svaki život sadrži, što je prednost u odnosu na druge koji izbjegavaju to napraviti“, govori psihologinja.
ZABORAVITE NA SCENE IZ TRILERA
Pritom su potpuno neutemeljene bojazni od scena iz trilera – kako će osobu netko svezati i ‘nakljukati’ je tabletama od kojih će joj biti još gore. Pri traženju pomoći, osoba se ne bi trebala ni sramiti kako bi njena intima koju bi iznijela tijekom razgovora mogla biti negdje drugdje iznesena, jer to je nešto što psiholozi nikada ne rade, niti smiju raditi. Osim toga, nepotrebno se opterećivati je li riječ o ‘velikom’ ili pak ‘malom’ problemu, jer svakoj situaciji psiholozi pristupaju na jednak način. Osoba koja se utapa – zaista se utapa. Sasvim je nevažno je li to na dubini od dva metra ili dvadeset.
„To su potpuno pogrešna uvjerenja. Svi oni koji se boje lijekova, mogu se javiti psihologu. Naime, psiholozima lijekovi nisu sredstvo rada nego razgovor. Tu je važno otvoriti se i otvoreno kazati što vas je dovelo u takvu situaciju. To nije sramota, naprotiv“, kaže ova psihologinja.
IZLAZ UVIJEK POSTOJI I SVAKI JE BOLJI OD SUICIDA
Baš svačiji život ima svoje izazove. I baš svatko se u nekom životnom trenutku susretne sa situacijom koja mu se čini kao da je ‘veća od njega’. To nije nešto što se događa samo nekima. To je nešto što se dogodi svima, prije ili poslije, u određenom životnom periodu. Kod nekih takvi periodi traju dulje, kod nekih nešto kraće, no onda kad se čovjek umori ili ne vidi rješenje ni kako dalje, potrebno je potražiti pomoć.
„Od iznimne je važnosti javiti se stručnoj osobi onda kad procijenimo kako nam neki problem, osjećaj ili situacija izgledaju nepremostivo i kako mi to sami ne možemo. To je zapravo najbolji recept za izlaz! Svaka situacija se može razriješiti, ma koliko nam u nekom trenutku to izgledalo nemoguće. Rješenja nisu uvijek brza, ponekad su manje ili više prihvatljiva, i nema čarobnog štapića, no bez obzira na sve, potrebno se javiti i krenuti u smjeru rješavanja problema koje se uvijek dogodi“, govori Raguž Staničić zaključivši – rješenje uvijek postoji i uvijek je bolje od suicida, koji nikada nije rješenje.
BROJEVI ZA POMOĆ
Ako se u ovom trenutku nalazite u situaciji koja vam se čini suviše izazovna ili se to događa osobi iz vašeg okruženja obratite se na neki od sljedećih brojeva:
Linije za psihološku pomoć (anonimno i povjerljivo)
• Plavi telefon: 01 4833 888
(podrška za krize, depresiju i suicidalne misli)
• Psihološki centar TESA: 01 4828 888
• Nacionalna linija za prevenciju samoubojstva: 01 2376 470
• Hrabri telefon (za djecu i mlade): 116 111
• SOS telefon (0–24, emocionalna podrška): 0800 655 222
OPĆA BOLNICA DUBROVNIK
Odjel za psihijatriju
020/431-795
020/431-791
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO, ODJEL ZA MENTALNO ZDRAVLJE
020/341 – 082
