Počeci tvrtke Orient Line mogu se pratiti od osnivanja tvrtke za posredovanje u prijevozu brodova od strane Jamesa Thompsona 1797. godine. Tvrtka je do početka 19. stoljeća upravljala malom flotom jedrenjaka, a do sredine stoljeća plovili su na rutama diljem svijeta. Škot James Anderson pridružio se tvrtki James Thompson & Co. 1828. godine, njegov nećak James George Anderson 1854. godine, a do 1863. godine preimenovana je u Anderson, Thompson & Co. Nakon smrti posljednjeg člana obitelji Thompson, 1869. godine preimenovana je u Anderson, Anderson & Co.
Otvaranjem linije za Australiju se započelo s putničko- teretnim- poštanskim brodom četverojarbolnim motornim jedrenjakom imena ORIENT koji je imao dva dimnjaka. Tvrtka je poslovala kao The Orient Line of Packets, skraćeno Orient Line. Godine 1877. Anderson, Anderson & Co. obratili su se tvrtki Pacific Steam Navigation Company s prijedlogom da dio viška tonaže, uskladištene nakon izgradnje za preambicioznu tjednu liniju do zapadne obale Južne Amerike, prebace na australsku liniju.
USPJEŠNE PRVE PLOVIDBE DO AUSTRALIJE
Prve plovidbe parobroda LUSTIANIA, CHIMBORAZO i CUZCO tvrtke Pacific SN Co pod zastavom Orient Line pokazale su se toliko uspješnima da su se Anderson, Anderson & Co. obratili obitelji Green, brodovlasnicima i brodograditeljima Blackwall Yarda u Londonu, s prijedlogom za njihovu kupnju. Anderson, Anderson & Co. and Greens zatim su zajednički osnovali tvrtku Orient Steam Navigation Company s kapitalom od 44642 funte početkom 1878. godine. Bliska suradnja s tvrtkom Peninsular & Oriental Steam Navigation Company započela je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a dvije su tvrtke dijelile ugovor o prijevozu putnika, tereta i pošte s australskom vladom.
Svaka je tvrtka imala brod koji je plovio iz Engleske za Australiju svaka dva tjedna, što je rezultiralo tjednom uslugom brzih poštanskih brodova. To se dogodilo u vrijeme brzog širenja linije Orient, s nizom većih brodova. Svi su imali imena koja počinju s “O”, poput brodova: Otway, Osterley, Orsova, Otranto, Ortona i Orvieto brodova od 12 000 bruto registarskih tona koji su ušli u službu 1909. godine.
SVJETSKI RATOVI
Prvi svjetski rat obilježio je rekviriranje svih brodova tvrtke za ratnu službu, uz nekoliko gubitaka. Oni koji su preživjeli vratili su se u službu Engleske i Australije 1919. godine. Sir Kenneth Anderson i Sir Frederick Green (1845. – 1927.) izmjenjivali su se svake godine na mjestu predsjednika tvrtke Orient Line, sve dok Greens nije prodao svoje udjele lordu Inchcapeu kada je P&O 1919. godine stekao natpolovični kontrolni udio u tvrtki Orient SN Co.
Drugi svjetski rat ponovno je donio rekviriranje brodova Orient Linea, pri čemu je svih osam ponovno ušlo u službu. Nažalost, četiri su izgubljena, a preostala četiri su se vratila u poštansku službu Engleska-Australija 1947. godine. Trebalo je nekoliko godina da se flota tvrtke vrati u punu snagu zbog sporog industrijskog oporavka nakon rata.
NAJBRŽI BRODOVI
Tri nova broda od 28.000 – 29.000 bruto registarskih tona ušla su u službu: ORCADES (1947.), ORONSAY (1951.) i ORSOVA (1953.) koji su brzinom i veličinom odgovarali trima novim poslijeratnim brodovima za P&O (HIMALAYA (1949.), ARCADIA (1954.) i IBERIA (1954.) ). Svi su imali veće brzine koje su im omogućile smanjenje vremena plovidbe od Engleske do Australije za osam dana s polaskom iz luke Tilbury – London. Međutim, 1950-ih zračni promet također je počeo smanjivati putnički promet brodarskih tvrtki. Brodovi su sve više prelazili na krstarenja tijekom dijela godine, a ORONSAY je započeo transpacifičku uslugu 1954. godine. Unatoč ovom padu prometa prekooceanskih brodova, P&O i Orient Line naručili su nove, veće brodove CANBERRU za prvog, a ORIANU za drugog. To su bili najveći i najbrži brodovi ikad za rutu Engleska – Australija, smanjujući vrijeme putovanja s 28 dana na 21 dan s brzinom od 27,5 čvorova. Iako nešto manja od CANBERRE, ORIANA je bila brža, a nakon konačnog preuzimanja Orient Linea 1966. godine, ORIANA je od CANBERRE preuzela nagradu P&O Golden Cockerel za najbrži brod u floti.
Međutim, karijera dva broda kao putničkih brodova bila je kratkog vijeka, a od 1974. nadalje prešli su na stalna putnička krstarenja. Nova tvrtka, Anderson, Green & Co. Ltd., stekla je preostalih 49 posto i zatim upravljala Orient Lineom u ime novog vlasnika sve dok podružnica nije formalno apsorbirana od strane svog starijeg partnera 1966. godine nakon što je P&O stekao ostatak dionica. Anderson, Green & Co. Ltd. tada je postala tvrtka za posredovanje u brodarstvu sve dok nije preimenovana u Anderson Hughes nakon daljnje racionalizacije 1975. godine. Na kraju bivši Orient line, te kasnije P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Company) od 2003. posluje pod najvećom svjetskom grupacijom putničkih grupacija tj. pod imenom Carnival Corporation plc. koja je osim matične tvrtke Carnival svojim većinskim dionicama preuzela i poznate svjetske putničke brodarske tvrtke: AIDA Cruises, Costa Cruises, Cunard Line, Holland America Line, P&O, Princess Cruises i Seabourn.
Kao prilog ovom tekstu prilažem fotografiju gdje se vidi da je poznata britanska svjetska putnička tvrtka Orient Line imala svoju poslovnicu – agenciju na Pilama. Osoba koju vidimo prvu s lijeve strane je Vedran Gjivoje.
