Njegovu zahvalu prenosimo u cijelosti:
“Kad vas život zaustavi i podsjeti koliko vrijede ljudi koji liječe srcem
U životu se svakome od nas može dogoditi trenutak koji sve zaustavi. Trenutak u kojem se svakodnevica, planovi i sigurnost rasplinu u jednoj sekundi, a čovjek ostane sam sa svojom boli, strahom i nemoći. Upravo takav trenutak dogodio se meni 24. studenoga 2025. godine.
Toga dana doživio sam tešku traumatološku ozljedu. Slomio sam fibulu i tibiju. U jednom trenutku hodate ulicom, a već u sljedećem ležite na podu, nepokretni i paralizirani od boli. Pao sam preko puta Doma zdravlja dok sam pokušavao zaobići automobil koji je potpuno zakrčio trotoar, dok je s druge strane prolaz bio blokiran lancem. U pokušaju da prođem nisam primijetio podignuti lanac ispod vozila i dogodilo se ono što se nije smjelo dogoditi.
To su sekunde koje čovjek nikada ne zaboravlja.
Uz mene je u tom trenutku bila prijateljica koja je, jednako kao i ja, doživjela veliki šok. No upravo tada pojavili su se mladi ljudi, učenici Ekonomske škole, koji su bez razmišljanja priskočili pomoći i odmah pozvali Hitnu pomoć. Njihova ljudskost i brza reakcija pokazali su koliko još uvijek postoji dobrote među ljudima. U vremenu kada često slušamo samo loše vijesti, važno je govoriti i o onim dobrim, tihim herojima svakodnevice.
Hitna pomoć reagirala je brzo i profesionalno, a od tog trenutka započela je moja borba za oporavak.
Danas, s velikom zahvalnošću i iskrenim poštovanjem, želim posebno istaknuti prof. dr. sc. Zdenka Ostojića, čovjeka i liječnika kakvog se rijetko susreće. U vremenu kada je zdravstveni sustav preopterećen, kada liječnici i medicinsko osoblje rade pod ogromnim pritiskom i u nedostatku kadra, susresti liječnika koji svakom pacijentu pristupa s osmijehom, toplinom i strpljenjem zaista je privilegij.
Doktor Ostojić nije samo vrhunski stručnjak. On je prije svega čovjek. Uvijek smiren, susretljiv i otvoren za razgovor, svakom pacijentu pristupa s poštovanjem i osjećajem sigurnosti. Unatoč dugom radnom vijeku, svoj posao i dalje obavlja s nevjerojatnom predanošću i ljubavlju. Danas, kada su mnogi odnosi postali hladni i površni, njegov način komunikacije vraća vjeru u ono što medicina zapravo jest, poziv, a ne samo profesija.
U najtežim trenucima čovjek ne pamti samo terapiju i medicinske zahvate, nego pamti riječ podrške, pogled razumijevanja i ljudskost.
Zato iskreno mogu reći da je doktor Ostojić tijekom mog oporavka bio poput brižnog oca, netko tko ne liječi samo ozljedu, nego vraća snagu i vjeru čovjeku kada mu je najpotrebnija.
Jednaku zahvalnost osjećam i prema cijelom osoblju Opće bolnice Dubrovnik Medarevo. Često smo skloni kritizirati zdravstveni sustav, ponekad i s razlogom, ali premalo govorimo o ljudima koji svakodnevno daju posljednje atome snage kako bi pomogli drugima. Iza svakog hitnog prijema, svake operacije i svakog pregleda stoje ljudi koji nose ogroman teret odgovornosti, umora i stresa, a ipak pronalaze snagu za osmijeh i riječ utjehe.
Moje iskustvo podsjetilo me koliko zdravlje nije nešto što se podrazumijeva. Jedan trenutak dovoljan je da se život promijeni, ali isto tako jedna pružena ruka i jedna iskrena riječ mogu promijeniti način na koji prolazimo kroz najteže dane.
Zato ovaj tekst nije samo zahvala. Ovo je podsjetnik da među nama još uvijek postoje ljudi koji svoj posao rade srcem. Ljudi zbog kojih ponovno vjerujemo u humanost.
A doktor Zdenko Ostojić upravo je jedan od njih.”
