Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
Imao je slomljenu zdjelicu, bol i neizvjesnu budućnost.
Danas ima obitelj.
Kad je Apollo stigao u naše sklonište, stigao je slomljen.
Imao je stari prijelom zdjelice. Operacija više nije bila opcija. Nije bilo brzog rješenja ni čuda preko noći.
Samo bol, lijekovi protiv bolova i vrijeme potrebno da njegovo tijelo samo zacijeli.
Dan po dan.
Korak po korak.
A Apollo se nije predavao.
Dok smo mi navijali za njega, jedna divna djevojka se zaljubila.
Došli su ga upoznati.
Pa opet.
Pa opet.
Tri puta su prelazili popriličan put samo da bi ga vidjeli. Da provedu vrijeme s njim. Da budu sigurni da je baš on njihov pas.
Treći put nisu otišli sami.
Apollo je otišao kući.
Ne možemo dovoljno nahvaliti njegove ljude.
Lako je zaljubiti se u štene. Lako je zaljubiti se u mladog i zdravog psa. Ali potrebno je baš veliko srce da odabereš psa koji nosi svoje ožiljke i svoju priču.
Takvi ljudi mijenjaju svijet.
A dok Apollo uživa u svom domu, njegov boks nije prazan. Posljednjih nekoliko dana u naše sklonište stigla su još tri lovačka psa.
Svi imaju zajedničko nešto..
Nečipirani.
Premršavi.
U ranama.
Ali znamo jednu stvar.
Kroz naše sklonište prošlo je više od stotinu lovačkih pasa i za svakoga smo pronašli dom.
Pronaći ćemo ga i za njih.
Zato uvijek kažemo kad udomite psa, spasite dva. Jednog kojeg vodite kući, i drugog koji dođe na njegovo mjesto u skloništu.
Hvala udomiteljima, poželite im sretan početak i puno godina lijepog života!
Sretno naš dragi Apollo, zaslužio si svaki sekundu sreće
