U 84. godini života preminuo je Rikard Rossetti, Dubrovčanima poznatiji kao Riki, koji je sa vrijeme bogate profesionalne karijere itekako ostavio svoj trag – u pomorstvu, gospodarstvu i javnom životu. Na društvenim mrežama opraštaju se od njega oni koji su ga imali čast poznavati
Objavu gradonačelnika Mata Frankovića prenosimo u cijelosti:
“Adio Riki,
Teško je pronaći riječi kojima se može izraziti zahvalnost za sve godine suradnje, prijateljstva i potpore koju si mi pružao.
Imao sam čast surađivati s tobom još u ACI Marini Dubrovnik, a potom i dok si kao gradski vijećnik nastavio svojim iskustvom, mudrošću i odgovornošću doprinositi našem Gradu. U svakom razgovoru osjećala se širina tvoga životnog iskustva kapetana, diplomata i čovjeka koji je Dubrovnik iskreno volio i kojem je uvijek želio dobro.
Hvala ti na svakom savjetu koji si mi dao, na riječima ohrabrenja kada su bile najpotrebnije i na dugogodišnjoj podršci koju si mi pružao. Tvoja vjera u ljude, smirenost i odmjerenost ostavili su dubok trag na svima koji su imali privilegij poznavati te.
Počivaj u miru Božjem.
Moja iskrena sućut tvojoj obitelji i svima koji te vole i kojima ćeš nedostajati.”
Oprostio se od Rossettija i Mario Tevšić, koji je s njim imao prilike surađivati:
“Jedan od meni najdražih ljudi koje sam ikad sreo. Oštrouman, direktan, duhovit, opušten, uvijek nasmijan, a erudit, poliglot, kozmopolit i Gružanin. Svijet je bio njegov i o svakom njegovom kutku imao je poučnu i zabavnu anegdotu ili dosjetku. Zauvijek ću pamtiti njegove priče o starom Gružu, dosjetke o Castru i Che Guevari, njegove razgovore s konobaricom u Veneciji na tečnom rumunjskom, a s turskim biznismenom na turskom, anegdote strastvenog navijača Boca Juniorsa sa stadiona Bombonera, opise Dubaija prije naftnih milijardi, putovanja Alfom Giuliom od Izmira do Dubrovnika i nazad 70ih za jedan vikend da vidi obitelj, ali prvenstveno dječji osmijeh i zarazan smijeh. Ljubav i toplinu s kojom je uvijek govorio o svojoj obitelji. Njegova razina bili su jednako i šeici i milijarderi i gruški lučki radnici, i s jednima i drugima bio je na svome. Govorio je šest-sedam jezika, ali prije svega jedan predivni, gosparski dubrovački dijalekt. Čovjek koji je bio ostvaren i zato mu nitko nije mogao ništa. Sretao sam i kritike i klevete na njegov račun, ali one su uvijek bile iz zavisti onih što nikad nisu sidro digli. On ga je bogami digao, svugdje bio, sve vidio i sve popamtio interpretacijom pametnog i vedrog čovjeka. Najveća moguća čast mi je što smo bili prijatelji.”
Od njega su se oprostili i iz stranke DUSTRA:
“S tugom smo primili vijest o odlasku našeg dugogodišnjeg člana Rikarda Rossettija.
Riki nije bio samo član Dubrovačke stranke, već čovjek koji je svojim iskustvom, znanjem i iskrenim savjetima ostavio trag među svima koji su ga poznavali. Svojim pristupom, smirenošću i ljubavlju prema Dubrovniku bio je primjer kako se zajednici može doprinositi dostojanstveno i odgovorno.
Hvala mu na svakom razgovoru, svakom savjetu i vremenu koje je nesebično posvetio našoj stranci i našem Gradu.
Njegov doprinos i uspomene koje je ostavio živjet će kroz sve one koji su imali čast surađivati s njim.
Obitelji, prijateljima i svima koji su ga voljeli upućujemo iskrenu i duboku sućut.
Počivao u miru.”
