Nakon temeljite obnove, na Medarevu u Lapadu blagoslovljena je srednjovjekovna kapelica sv. Nikole, jedan od najstarijih sakralnih objekata na ovom području. Kapelica, stara čak 740 godina, uz svoju bogatu povijest čuva i jednu od najpoznatijih dubrovačkih legendi – onu o tragičnoj ljubavi Lene Ohmučević i Ivana Antića, dubrovačkog Romea i Julije. Prema kamenoj ploči koja se i danas nalazi na pročelju, kapelicu je još 1286. godine na mjestu svojih vinograda podigao vlastelin Šimun Beneša. Posvetio ju je “na čast Svemogućeg Boga i Blažene Djevice Marije i svetog Nikole ispovjednika”, zazivajući njegovu zaštitu.
Na istoj ploči, prema prijevodu dr. Anta Marinovića, stoji i molba budućim naraštajima da svojim molitvama posreduju za njegova utemeljitelja te da njegovi baštinici i nasljednici crkvu i njezine posjede trajno održavaju i čuvaju na čast Svemogućeg Boga, Blažene Marije, svetih Nikole i Šimuna Jude te blaženog Dimitrija.
“Svakog pak onog koji bude čitao ovo pismo molim da pobožnim molitvama posreduje za mene kod Svemogućeg Boga i slavne Djevice i svetog ispovjednika Nikole, patrona ove crkve. Amen. Hoću, naime, i naređujem da rečenu crkvu s njezinim posjedima moji baštinici i nasljednici, u čije ruke dospije, održavaju i opslužuju na čast Svemogućeg Boga i Blažene Marije i majke, svetih Nikole i Šimuna Jude i blaženog Dimitrija koji su naslovnici oltara, i da bude što više osigurana s ispravom kod blagajnika crkve svete Marije Velike“ – napisano je na ploči.
Kapelica stara 740 godina
O kapelici su do današnjih dana skrbile vlastelinske obitelji i danas u privatnom vlasništvu, a obnovu su inicirali Ivan Thon i Ante Čotić, susjedi u kućama izgrađenim na dijelu negdašnjeg velikog ladanjskog objekta na zapadnog kraju Lichtensteinova puta. Kasnije su o ladanjskom objektu i kapelici skrbile vlastelinske obitelji Ohmučević, Menčetić i Sorkočević, sve dok to imanje polovicom 19. stoljeća Petar Katlana Sorgo nije prodao hercegovačkom trgovcu Petru Opuiću. Međutim, prvu pravu obnovu kapelica je dočekala tek 1937. godine kad ju je obnovio tadašnji vlasnik Božo Banac. No, po završetku Drugog svjetskog rata imanje su koristili Fond za agrarnu reformu i kolonizaciju NR Hrvatske, Općina Dubrovnik te bivša poduzeća Rasadnik, Rudine i Minčeta. Tako je bilo sve do 1976. godine kad se odlukom nadležnih, kao vlasnik uknjižio bivši Medicinski centar, a potom kao sljednik i Opća bolnica Dubrovnik.
Kapelica je zanimljiva i po drevnoj legendi o ubojstvu Lene Ohmučević i Ivana Antića. Prema drevnoj priči o “dubrovačkom Romeu i Juliji“ mladenci su otrovani u noći netom prije njihova vjenčanja 10. veljače 1542. godine. Ubojstvo je počinio bolesno ljubomorni vlastelin Pierko Pozza (Pucić) koji se zaljubio u Lenu. Ljutit što ga je djevojka odbila, poslao je u kuću mladenaca svog slugu Iliju prerušenog u laika-benediktinca koji je zamolio domaćine da mu dozvole da tu prenoći nakon dolaska s otoka Sveti Andrija. Ništa ne sluteći, domaćini su odobrili, a netom pred odlazak na spavanje Pucićev sluga im je darovao bocu otrovanog vina, nakon čega je lažni svećenik iskoristio noć da netragom nestane, ali i da sujetnom gospodaru javi kako je ispunio njegovu zapovijed.
Priča o Leni i Ivanu je u međuvremenu poprimila oreol urbane legende o kojoj su najviše pisali književnik Luko Bradarić i pjesnik Ante Anić koji se tad koristio pseudonimom te potpisivao kao M. de Valois. Kapelica je danas konačno obnovljena, ali su svi suglasni kako bi do toga teško došlo da se u realizaciju ambicioznog projekta nisu uključili svi ostali susjedi, njihova rodbina i brojni prijatelji. Na svečanosti blagoslova, lapadski župnik don Frano Kuraja tom je prigodom naglasio kako su suvlasnici ispunili želju, odnosno zapovijed pokojnog Šimuna Beneše te su svojim i zalaganjem prijatelja i Ministarstva kulture RH učinili dobro djelo.
Baština ima budućnost
“Okupili smo se da bismo proslavili to dobro djelo. Ali, nije dovoljno samo činiti dobro, blagoslov kapele za vjernike ima i dodatno, dublje značenje. Kao što je nužno obnavljati starine koje su nam naši pređi ostavili – posebno sakralne objekte koji su građeni s vjerom i uvjerenjem da čovjek ne živi samo o kruhu i o radu, nego da živi od susreta s Bogom – potrebna je i unutarnja duhovna obnova čovjeka, obnova srca i duše. Naša fasada može biti super, ali ako si iznutra razvalina, ruševina, kakva je korist od obnove? Zato mi kao vjernici, kao kršćani, moramo ove obnove naših sakralnih objekata povezivati s onom duhovnom, unutarnjom obnovom.“
Blagoslovu kapelice nazočila je i hrvatska ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
“Najvažnije je da se ovdje potvrdila misao da, “ako baštinici čuvaju baštinu, tad baština ima budućnost”. Mi smo, stvarno, ovdje bili samo mali kamenčić koji je samo financijski pomogao, ali su inicijativa i angažman došli od baštinika, ne samo od onih koji su suvlasnici ove kapelice, nego i od njihovih prijatelja i župljana. To je ono što je najveća vrijednost. Naravno, ministarstvu je bila čast i veliko zadovoljstvo što smo se mogli financijski uključiti i pomoći da se ta obnova završi“, rekla je ministrica.
“Sretna je koincidencija da sam danas ovdje ne samo u svome gradu, nego u svojoj župi, nedaleko koje sam se pričestila i krizmala te svirala u crkvi. Puno je ovdje poznatih ljudi, tako da mi je stvarno drago. Jako sam ponosna na svoje sugrađane, na sve one koji su se uključili, koji su na takav način pokazali tu ljubav i privrženost. Zajednica koja iskazuje takav duh ne mora se bojati za svoju budućnost niti se mora bojati za očuvanje svoje bogate baštine“, rekla je Obuljen Koržinek.
Jedan od inicijatorima obnove kapelice, Ante Čotić je rekao kako na tom primjeru ponovno upoznajemo i ljubimo naš izvorni zavičaj, pronalazimo njegovu skrivenu ljepotu i humanost, svjedočimo živu svijest o vrijednostima autentične baštine koju su prije nas strpljivo čuvali sjajni ljudi…
”Današnji prizor u dvorištu gospara Beneše daje nadu da ćemo, čuvajući i posvećujući prostor u kojem živimo, zahvalni Bogu, izgraditi i naše hrvatsko društvo“, rekao je Čotić.
Ljudi – najljepši dio priče
Obnove kapelice je za Ivana Thona plod zajedničkog rada, htijenja i truda.
“Ovdje se osjećaju pozitivna energija i zajedništvo. Osjećam se neopisivo, čak fenomenalno jer smo kapelicu do kraja vratili u sakralni objekt. Najljepši dio te savršene priče možda su ljudi oko nas. To su naši susjedi, prijatelji i rodbina, bez njih ovog ne bi bilo i mogu reći da trećinu njih uopće nismo poznavali. Ali su se stavili kad ja nisam mogao, kad sam par puta čak pomislio i odustati – a bilo je tih trenutaka – oni su ti koji su sve “gurali“ i u današnje vrijeme, kad nitko od nas nema vremena, odvajali su svoje slobodno vrijeme i novac te pomogli da se sve zajedničkim snagama napravi. Pored ove kapelice i velike priče koja se veže uz nju, ovi su ljudi još veća priča“, rekao nam je Thon.
Na kapelici je također postavljeno i novo zvono.
“Naručili smo ga u Italiji gdje je i posvećeno, a na njemu, pored riječi “Kapelica sv. Nikole“ piše i “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir na zemlji ljudima dobre volje“ i “Kapelica sv. Nikole”. Na kraju smo objedinili cijelu priču, napravili i oltar i klupe, imamo i kapelicu i ove ljude i prostor za okupljanje u posebnim prilikama. Ako toga ne bude, nećemo ispuniti svoj cilj. Željeli bismo i nadamo se, ako Bog da, ponovno se okupiti na blagdan sv. Nikole koji je zaštitnik pomoraca, putnika i hrvatskih branitelja. Većina nas smo sve to, ali bismo voljeli da ljudi ovdje dođu, pogledaju kapelicu i, ako žele, da se tu pomole. Bit će uvijek otvorena! Ako tako ne bude, naš cilj neće biti do kraja ispunjen“, zaključio je Thon.
Oduševljeni su bili i brojni sudionici blagoslova. Jedan od njih bio je ravnatelj dubrovačke Opće bolnice Marijo Bekić koji je, naglasivši kako je to primjer uspješno završene lijepe priče dodao kako je obnova “rezultat lijepih gesta i brojnih ljudi koji su pomogli da se realizira adaptacija na korist i veselje svim vjernicima koji će ovdje potražiti pomoć i utjehu” rekao je Bekić, dodavši kako ga posebno raduje što je i Opća bolnica Dubrovnik mogla tome doprinijeti“.
Kapetan Stijepo Miličić nam je rekao kako cijeli život poznaje i prijateljuje s obiteljima Thon i Čotić.
“Pokrenuli su jako lijepu inicijativu za obnovom. Dojmilo me je da se sve to događa u Lapadu te sam zbog prijateljstva i lijepe inicijative donirao za obnovu zbog koje sam jako sretan“, rekao je kap Miličić, a tu je bio i taksist Ivica Smoljko.
“Za ovu me kapelicu vežu sretni dani moga djetinjstva jer su tik uz kuću gospodina Thona živjele i moje dvije tetke Neđa i Stana Gustin. S njima, kao i s rodicama Verom i Gordanom te rođakom Markom proveo sam cijelo djetinjstvo. Tu smo se igrali i poznajem svaki kamen i kamičak. Sjećam se da je u kući do Thona živio i Ivo Matić. Čestitam svim sudionicima obnove, radujem se da je sve privedeno kraju, kao i da su u tome pomogli Ministarstvo i Grad Dubrovnik i mnogi drugi. Svakako je zanimljiva i tužna priča ove zavjetne kapelice te me tim više raduje što je sve okončano na najljepši mogući način”, zaključio je Smoljko.
