Uoči 93. rođendana školskog broda “Jadran“, Savjet nevladinih organizacija Boke kotorske pokrenuo je u Tivtu peticiju kojom od crnogorskih vlasti traži da jedrenjak ostane u Crnoj Gori i da ni u kojem slučaju ne bude predan Hrvatskoj. O svemu se oglasio crnogorski književnik Božidar Proročić.
Proročić je poručio kako podržava vraćanje školskog broda „Jadran“ Republici Hrvatskoj.
“Crna Gora neće dokazati svoju državnost time što će pod svaku cijenu zadržavati brod nastao u državi u kojoj ona nije postojala kao samostalni subjekt i koji je kod nje ostao u vrijeme raspada Jugoslavije i rata protiv Hrvatske”, izjavio je Proročić i dodao kako ‘Jadran nije autentičan simbol crnogorske pomorske državnosti,’, jer kada je građen Crne Gore nije bilo.
Iako Jadran nije bio dio ratnih operacija, Proročić smatra kako se njegovo zadržavanje poslije remonta ne može odvojiti od povijesnog trenutka.
“Dok je Jadran bio u radovima, gorile su Konavle, granatiran je Dubrovnik, pljačkana je hrvatska imovina, odvođena stoka, demontirana oprema i razarano povjerenje između Crne Gore i Hrvatske. Kada je rat završen, brod nije vraćen u operativnu bazu iz koje je upućen na remont. Ostao je pod kontrolom Savezne Republike Jugoslavije, a nezavisna Crna Gora ga je 2006. prihvatila kao dio svoje vojne imovine. Tako je posljedica raspada i rata pretvorena u državni posjed, a neriješeno pitanje u nacionalni simbol”, smatra.
Proročić se potom osvrće na povijest “Jadrana” i okolnosti u kojima je nastao. Ističe kako Crna Gora u vrijeme njegove gradnje nije postojala kao samostalna država.
“Kada je “Jadran” naručen 1930., porinut 1931. i uveden u službu 1933. godine, Crna Gora nije postojala kao samostalna država. Njezin teritorij bio je dio Kraljevine Jugoslavije”, navodi.
Dodaje kako ni Hrvatska tada nije bila neovisna država, zbog čega smatra da hrvatski zahtjev treba temeljiti na dugogodišnjoj povezanosti broda s hrvatskim pomorskim institucijama.
“Hrvatski argument mnogo je snažniji. On počiva na povijesnom kontinuitetu hrvatskih pomorskih ustanova, gradova, stručnjaka, zapovjednika, nastavnika i pitomaca koji su desetljećima oblikovali život ovoga jedrenjaka”, piše Proročić.
Podsjeća kako je inicijativu za nabavu školskog jedrenjaka pokrenula Jadranska straža sa sjedištem u Splitu, dok je brod projektirao riječki inženjer Josip Škarica. “Jadran” je desetljećima bio povezan s pomorskim školama i ustanovama u Gružu, Dubrovniku, Šibeniku, Puli, Divuljama i Splitu, a prije posljednjeg jugoslavenskog remonta bio je baziran u Lori.
“Hrvatska veza sa “Jadranom” nije politička konstrukcija nastala poslije 1991. godine. Ona je stvarana desetljećima u Splitu, Gružu, Dubrovniku, Šibeniku, Puli, Divuljama i Lori”, ističe.
Istodobno priznaje važnu ulogu Tivta u povijesti broda, posebice tivatskog Arsenala, u kojem su obavljani veliki remonti.
“Tivatski inženjeri, brodograditelji, električari, stolari, meštri i mornari više su puta produžili život “Jadranu”. Njihov doprinos mora ostati trajno zabilježen i poštovan. Ali zasluga za obnovu i održavanje ne poništava hrvatski pomorski kontinuitet. Tivat zaslužuje zahvalnost. Hrvatska zaslužuje povratak broda”, poručuje.
Proročić se osvrće i na odlazak “Jadrana” iz Lore u Tivat 1990. godine, naglašavajući kako brod nije bio dio ratnih operacija.
“Jadran” nije ratni plijen u klasičnom smislu i nije sudjelovao u napadu na Hrvatsku”, navodi.
No, ističe kako je nakon završetka remonta ostao u Tivtu umjesto da se vrati u svoju tadašnju bazu.
Kada je riječ o ratu i odnosima Hrvatske i Crne Gore, Proročić naglašava da ne govori o kolektivnoj krivnji crnogorskog naroda.
“Ne pripisujem kolektivnu krivnju crnogorskom narodu. U Crnoj Gori bilo je ljudi koji su odbili mobilizaciju, protivili se ratu, prosvjedovali i sačuvali ljudsko dostojanstvo u opasnom vremenu”, piše.
Ipak, smatra da bi povratak “Jadrana” imao i važnu moralnu dimenziju.
“Isprika ima snagu tek kada je prati postupak. Povratak “Jadrana” ne bi izmirio ratni dug, ali bi pokazao da Crna Gora razumije hrvatsko stradanje i okolnosti u kojima je brod ostao na njezinu teritoriju”, smatra Proročić.
Svjestan je, dodaje, da međunarodna presuda kojom bi bilo utvrđeno da “Jadran” pripada Hrvatskoj ne postoji. Ipak, smatra da dvije države mogu pitanje riješiti dogovorom.
“Pravni spor nije riješen. Ali neriješeno pravo ne znači da su sve moralne okolnosti podjednake. Crna Gora ne mora čekati sudski poraz da bi postupila časno. Može s Hrvatskom zaključiti sporazum kojim će priznati povijesnu težinu hrvatskog zahtjeva i dobrovoljno vratiti brod”, navodi.
Proročić pritom smatra kako bi Crna Gora trebala izgraditi ili nabaviti vlastiti školski jedrenjak.
“Takav jedrenjak bio bi prvi autentični školski brod neovisne Crne Gore”, piše.
Svoj stav zaključuje jasnom porukom:
“Crna Gora neće postati manja ako vrati “Jadran”. Postat će ozbiljnija ako pokaže da joj je pravičnost važnija od koristi.”
