Nakon dugih 136 godina u Dubrovniku više ne djeluje Filatelističko društvo. Udruga je do 5. siječnja ove godine zbog duga od 1161,20 eura bila 120 dana u blokadi te je FINA pokrenula stečaj. Trgovački sud u Dubrovniku je potom otvorio i dovršio stečajni postupak tako da Filatelističko društvo Dubrovnik više ne postoji od 10. ožujka ove godine.
Prava je to šteta, posebno ako se u obzir uzme duga povijest društva, kao i same filatelije u Dubrovniku. Povijest bilježi kako se prve poštanske marke u Dubrovniku koriste od 1850., a žig na pismima nosi naziv Ragusa. Prva službena poštanska marka Republike Hrvatske s crtežom aviona iznad zagrebačke Katedrale i povijesne jezgre Dubrovnika u opticaju je od 9. rujna 1991., a nazvana je Zračna pošta Zagreb-Dubrovnik. No, suvremena tehnologija ljepljive komadiće papira sve više pretvara u relikte prošlosti, što je bio povod da istražimo sudbinu dubrovačke filatelije.
Povod za ovu temu je i činjenica da Hrvatska pošta u travnju svake godine tiska seriju poštanskih maraka “Znameniti Hrvati“. Ove je godina Dubrovnik zastupljen s markom Federika Glavića, a već postoje marke s likom Antuna Mihanovića, Luke Sorkočevića i Marina Getaldića.
‘Prodaja se može vratiti, bez obzira na mobitele’
Posljednji predsjednik Filatelističkog društva Dubrovnik, još od vremena poraća jest kapetan Damir Premužak. Govori nam da su svoj prostor imali u Karmenu, a sastajali se u kotaru Grad u Širokoj ulici. Zimi i po kiši nalazili su se u Klubu pomoraca, a za lijepa vremena nedjeljom od 10 do podne na placi Lapad gdje se prodaju starine. Tu bi popili kavu, ćakulali i primali nove članove. Članarina je prvo bila besplatna, ali se to pokazalo kao greška jer se iskaznice društva nisu čuvale. Stari kapetan je filatelist od 1951. i svoje šeste godine.
“Nebitan je broj maraka koje imam, ali su zbirke uspomena i povijest. Imam sve o Dubrovniku i bivšoj Republici, ali i Neretvi, Korčuli i našoj županiji. Marke je između dva svjetska rata skupljao moj ćaća, a ja sam nastavio, dobivao diplome i medalje za svoje izloške kao 1959. kad je bila svjetska izložba mladeži u Šeherzadi. No, tamo nisu mogli stati svi izlošci te smo uzeli i dva kata Gimnazije. Djeca su tad uveliko iz hobija skupljala marke“, kaže naš sugovornik.
„Sjećam se da je u Širokoj ulici bio zmijoliki red sve do Straduna. Azijati se uvijek žele javiti svojima, kao i ja dok sam navegavao. Kupce je teško vratiti, ali Vlada RH još može ispraviti prijašnje greške i dozvoliti prodaju maraka u suvenirnicama jer turist odmah vrati razglednicu ako ne može kupiti i marku“, govori Premužak.
Podsjeća kako je nekoć, uz mali restoran u Portoču na Lokrumu, bio kiosk gdje bi gosti uz pivo ili kavu pisali svojima.
„Kioska više nema, a premda su došli mobiteli, prodaja se još može vratiti, to jamčim!“, kazao je Premužak.
Arhiv pripada Dubrovačkim muzejima
Sugovornik navodi kako je društvo prije 42 godine svoj prostor dobilo u Karmenu. Kako kaže, prije nekoliko godina im je naloženo da moraju plaćati korištenje prostora, no to im bilo je zahtjevno s obzirom na to kako su neprofitabilni. Premužak dodaje kako ih je kroz godine rada podržavalo tek Društvo prijatelja dubrovačkih starina.
Kao poseban izazov naveo je i to što nema mladih koji bi se posvetili ovom hobiju te kako su u posljednje vrijeme imali svega 15-ak članova.
„Svi bježe od obveza, ali bih volio da je filatelija ponovno u modi, kao i gramofonske ploče“, kaže naš sugovornik dodavši kako je Statutom određeno da, u slučaju gašenja društva, sva arhiva pripada Dubrovačkim muzejima.
Slova, a ne brojevi
Naš sugovornik se može pohvaliti s više serija poštanskih maraka, posebno domaćih. Tvrdi da Hrvatska pošta ima dobre dizajnere, a jedan od njih je naš sugrađanin sa svjetskom reputacijom, višestruko nagrađivani Orsat Franković. On je za marku na temu 100. obljetnice Društva hrvatskih književnika dobio najcjenjeniju svjetsku nagradu za umjetnost u filateliji koja se, inače, dodjeljuje pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Italije.
Na činjenicu kako sugrađane u posljednje vrijeme na markama zbunjuju slovne oznake umjesto brojki (cijene marki), Premužak pojašnjava da je to običaj EU te kupljena marka uvijek vrijedi i jednako se koristi. Tako marka sa slovom A znači da je plaćena poštarina za pismo težine do 50 grama u unutarnjem prometu, tako da koliko god poštarina poskupjela, marka se uvijek može bez nadoplate iskoristiti.
Premužak i danas često navrati u poštanski ured u Širokoj ulici i kupi nove serije maraka. Tu mu je često od velike pomoći službenica Atilija Tarocco, a stari kapetan se prisjeća i razdoblja od prije 40- 50 godina kad su naši ljudi, raštrkani trbuhom za kruhom od Južne Amerike do Australije, u žalu za domovinom naručivali i po 3.500 serija poštanskih maraka koje su ih i tako podsjećale na rodnu grudu. Sve su plaćali devizama, a pošta je imala veliku zaradu. Preko društva su članovi kao pretplatnici mogli dobiti najviše dvije serije, a sve što se slalo vani, moralo se platiti devizama. No, marke se sve češće zamjenjuju naljepnicama i postupno postaju relikti prošlosti. Ipak, filatelisti čuvaju zbirke koje će vremenom biti sve vrijednije. Jedna od tih maraka je i spomenuta marka o zračnoj pošti, koja je zbog brze pripreme puštena uz niz tiskarskih greški: umjesto Pošta, dio maraka ima riječ Došta, zbog lošeg centriranja araka dio marki ima asimetrično i različito nazubljenje, detalji oblaka nisu jednako otisnuti, a zbog rata i blokade zračnog prostora od strane JNA, pisma s tom markom putovala su kopnom i morem.
Dubrovnik na markama
Zemljopisni te motivi iz povijesti i kulture našeg grada kroz povijest su često tiskani na poštanskim markama. Glede motiva maraka nakon Drugog svjetskog rata, svakako treba navesti poštanske marke u sklopu serija “Hrvatski gradovi“ kao i serije “Hrvatska likovna umjetnost“. Naime, tijekom Domovinskog rata motiv grada kao simbola otpora i kulturno-povijesne baštine objavljen je na marci serije “Hrvatski gradovi“, a u potonjoj seriji tiskane se iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik reprodukcije slika Antuna Masle “Orašac“ i Đura Pulitike “Proljetni pejsaž“.
Dio serije “Hrvatska flora“ je motiv stoljetne platane u Trstenom, a u sklopu serije “Hrvatski turizam“ tiskana je marka otoka Lokruma s Maksimilijanovim ljetnikovcem i vrtovima. Tu je i motiv konavoskog veza koji je objavljen kao dio serije maraka hrvatske etnografske baštine i detalja narodnih nošnji.
No, valja posebno spomenuti marke tiskane povodom održavanja Šahovske olimpijade uz Dubrovniku u kolovozu 1950. godine. Iz Dubrovačkih muzeja su nam potvrdili kako je tim povodom u prostorijama omladinskog KUD Marin Držić u Dumanjskoj ulici održana izložba maraka, a na plakatu izložbe pisalo je kako se uz svaku ulaznicu, po cijeni od 10 dinara može kupiti i jedna serija maraka Šahovske olimpijade s prigodnim žigom. Koncem te godine tiskan je i komplet poštanskih maraka s karikaturama svih sudionika Šahovske olimpijade. Autor svih karikatura bio je slovenski slikar Remigio Bratovž.
Znatan dio javnosti je 22. studenoga 2010. posebno emotivno dočekao objavu marke “Tramvaj u Dubrovniku“ kad je Hrvatska pošta pustila u optjecaj prigodni poštanski blok s motivom legendarnog dubrovačkog tramvaja koji još živi u kolektivnoj memoriji grada. Izdana i prigodna omotnica u 1.400 primjeraka. Autor fotografije tramvaja je Zdravko Jurić, a dizajner marke Robert Rebernak.
