Njegova civilna posada prebacila se u desantne čamce, a zatim su detonirali eksploziv u dvostrukom dnu kako bi ga potopili
Pred sam početak Prvog svjetskog rata, austrijski brodar Unione Austriaca je u brodogradilištu Cantiere Navale Triestino iz Tržića (Mofalcone) naručio izgradnju putničko-teretnog broda od 7650 bruto registarskih tona namijenjenog održavanju redovne prekooceanske pruge za Južnu Ameriku. Novogradnja broj 34 je bila planirana prihvatiti do 1540 putnika u tri putnička razreda. Brod je bio dug 133 i širok 16,5 metara, a trocilindrični parni stroj trostruke ekspanzije ga je preko jedne propele pokretao brzinom od 12 čvorova.
Kršten imenom BELVEDERE zaplovio je 30. kolovoza 1913. godine iz Trsta za: Patras, Messinu, Palermo, Alžir i New York te je na toj neplaniranoj pruzi ostao do početka rata. Nakon samo nekoliko plovidbi BELVEDERE je posljednji put napustio New York u lipnju 1914. te je po povratku u Jadran zbog nadolazećeg rata raspremljen na Prokljanskom jezeru kod Šibenika.
ZAROBILI GA TALIJANI
Dana 4. ožujka 1918. BELVEDERE je postao brod za smještaj radnika u brodogradilištu Austro-Ugarske mornarice u Puli, a u studenom 1918. talijanske snage su ga tamo zarobile. BELVEDERE je rekviriran kao brod za prijevoz vojnih trupa te je otada u vlasništvu Cosulich Societa Triestina di Navigazione. Dana 10. travnja 1919. isplovio je iz Genove s američkim vojnicima koji su se vraćali u New York. Plovio je na tim repatrijacijskim plovidbama do rujna kada se vratio u svoju prijeratnu dobro uhodanu transatlantsku putničko-teretnu prugu.
Iako u planu plovidbe nije ticao jadranske luke, BELVEDERE je ipak 7. studenog 1920. uplovio u grušku luku. To mu je bila prva i jedina posjeta našemu gradu. Tek od 1922. godine započinje ploviti prema južnoameričkim lukama na pruzi za koje je bio i namijenjen.
PRIJEVOZ VOJNIH TRUPA
Očito se novi posao plovidbe iz Trsta prema Buenos Airesu daleko bolje razvijao od prethodnih pruga prema New Yorku, jer je na ovoj pruzi ostao punih 14 godina. Zbog male brzine broda na svakom putovanju je imao sve manje putnika. U ožujku 1924. u brodogradilištu Monfalcone preuređen je u brod za prijevoz generalnog tereta bez mogućnosti prijevoza putnika, a skladišta su opremili s rashladnim sustavima radi prijevoza smrznutog mesa iz Argentine.
Dana 2. siječnja 1932. brodarska tvrtka Cosulich Societa Triestina di Navigazione se spojila s Lloyd Sabaudom i Navigazione Generale Italianom te brod tada plovi za tvrtku Italia Flotte Riuniti (Italian Line). BELVEDERE je 1935. unajmljen kao brod za prijevoz vojnih trupa, prevozeći ih u talijansku Istočnu Afriku.
DAN ‘D’
Početak Drugog svjetskog rata BELVEDERE je dočekao u američkoj luci Philadelphia gdje je u lipnju 1940. interniran, a od ožujka 1941. rekviriran od strane US Coast Guarda. Od listopada plovi za potrebe američke vlade pod novim imenom AUDACIOUS. Star i već islužen brod je u lipnju 1944. napustio američke vode te je plovio u nekoliko konvoja prema Velikoj Britaniji gdje je u zadnjem konvoju doplovio u Liverpool 9. ožujka 1944. godine.
Zatim je otplovio prema Škotskoj kako bi se pripremao za invaziju na Normandiju poznatu kao “Dan D” (najveća pomorska svjetska invazija kodnog imena Overlord). Početkom lipnja 1944. ukrcao je oko 2000 vojnika američke vojske. Plovio je pod pomorskom pratnjom i neposredno nakon ponoći 6. lipnja 1944. stigao je do plaže Omaha, gdje su se njegove trupe prebacile u desantne čamce za iskrcavanje. Zatim je odvučen na dodijeljeni položaj kako bi formirao dio lukobrana Gooseberry broj 2. Njegova civilna posada prebacila se u desantne čamce, a zatim su detonirali eksploziv u dvostrukom dnu kako bi ga potopili. Od 19. do 22. lipnja bila je velika nevera koja je uništila lukobran Gooseberry broj 2. Nakon završetka rata olupinu broda su uklonili te su preostale dijelove broda izrezali u staro željezo.
