Kompaktni dizel iz 2016., 1.6 litara, siva metalik, na brojaču 139.000 kilometara, cijena 7.200 eura, u opisu jedan vlasnik kod Münchena i redoviti servis kod ovlaštenog servisera. Kupac iz Konavala pričao mi je da je taj auto našao na jednom njemačkom portalu za oglašavanje, naručio ga preko posrednika iz Zagreba, platio šleper do Jankomira i onda sam odvezao do Dubrovnika, ukupno nekih 600 kilometara od placa do garaže. Rekao mi je da ga je cijeli postupak, s posebnim porezom na motorna vozila i homologacijom u Centru za vozila Hrvatske, koštao nešto više od 1.100 eura povrh same cijene auta. Za kilometražu ga nisam pitao, jer me zanimalo nešto drugo, je li uopće provjerio povijest tog auta prije nego što je platio. Nije. Kaže mi da je vjerovao posredniku jer mu je ovaj prije toga dovezao dva auta i da su oba bila u redu, pa nije vidio razlog za dodatnu provjeru. Možda je u pravu. Možda nije.
Hrvatska je krajem 2025. imala 2.058.313 registriranih osobnih automobila, rast od 3,6 posto u odnosu na godinu ranije, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Tijekom te godine prvi put je registrirano 159.093 osobnih vozila, od čega 69.140 novih, rast 8,3 posto, i ostatak rabljenih iz uvoza. Prvih šest mjeseci 2026. donijelo je preokret koji se čekao godinama, novi automobili prvi put su nadmašili rabljene po broju prvih registracija, 44.012 novih naspram 40.397 rabljenih iz uvoza. Pad rabljenih iznosio je gotovo 12 posto, dok su novi porasli za 5,2 posto.
Na godišnjem indeksu transparentnosti za 2025. Hrvatska se popela na 11. mjesto od 25 europskih zemalja, s 15. mjesta godinu ranije. Slovenija je deveta, Mađarska osamnaesta, Srbija devetnaesta. Brojke iz baze podataka carVertical za hrvatsko tržište pokazuju da se taj pad ne odnosi nužno na bolju informiranost kupaca nego na rast dostupnosti nових auta po pristupačnijim uvjetima leasinga i kreditiranja, jer postotak vozila sa štimanom kilometražom nije pratio pad uvoza.
U Hrvatskoj je u razdoblju od rujna 2024. do kolovoza 2025. manipulirana kilometraža pronađena kod 2,21 posto provjerenih vozila, jedna od najnižih stopa u Europi. Prosječno vraćanje bilo je oko 73.500 kilometara. Razgovarao sam s jednim nadzornikom na stanici za tehnički pregled u okolici Metkovića koji mi je rekao da nepoklapanje kilometraže na uvoznim autima vidi možda jednom do dvaput mjesečno, i da su to gotovo uvijek dizelaši iz Njemačke ili Italije, starosti deset do petnaest godina, s jednom kopijom TÜV lista i bez servisne knjižice. Štimano. Na autu od sedam ili osam tisućaeura razlika od 73.000 kilometara znači nekih 600 do 800 eura manje realne vrijednosti, ovisno o modelu i stanju, a to je brojka koja se na papiru ne čini strašna ali za kupca iz Dubrovačko-neretvanske županije koji je već platio šleper i trošarinu nije zanemariva jer nema kome da vrati auto bez sudskog postupka.
Anketa provedena među više od 7.800 kupaca rabljenih auta iz 18 europskih zemalja tijekom ljeta 2026. pokazala je da gotovo trećina ispitanika, 30,3 posto, osobno je kupila auto sa štimanom kilometražom ili poznaje nekoga kome se to dogodilo. Još 31,8 posto nije bilo sigurno. Tri četvrtine kupaca u Europi ne zna kome uopće prijaviti auto s vraćenom kilometražom, a 87,3 posto ne vjeruje da bi uspjelo nadoknaditi financijski gubitak. Kupac iz Konavala s kojim sam razgovarao rekao mi je otvoreno da ne bi znao kome se obratiti da se ispostavi da mu je kilometraža vraćena, osim možda odvjetniku, ali da za auto od sedam tisuća eura neće plaćati postupak koji košta tisuću i pol. Pitao sam ga zašto nije naručio izvješće o povijesti prije kupnje. Kaže mi da mu je posrednik rekao da je auto čist i da nema razloga za brigu, i da je to bilo dovoljno jer je žurio, trebao je auto za sezonu.
Sezona je riječ koja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji znači nešto drugačije nego u ostatku Hrvatske kad je o autima riječ. Velik dio flote u gradu pripada turističkim agencijama i tvrtkama za najam vozila koje kupuju nova ili polunova vozila za sezonsku upotrebu, voze ih dvije do tri sezone po otocima i obalnoj cesti, i onda ih prodaju kao rabljene s kilometražom koja zna biti visoka ali legitimna, jer je auto zaista prešao toliko na kratkim relacijama, klimom punom snagom, slana vlaga, makadamski putevi po Elafitima ili Korčuli, svo to opterećenje koje se ne vidi na brojaču ali se vidi na podvozju i klima sustavu. Serviser iz Dubrovnika, sedamnaest godina u poslu, pričao mi je da mu na dijagnostiku dođe bivši najamni auto s kilometražom od 90.000 a da stanje motora i ovjesnog sustava odgovara autu koji je prešao 140.000 po autocesti, jer tih 90.000 su kilometri po serpentinama od Dubrovnika do Stona i natrag, po vrućini, s četvero turista i prtljagom u gepeku. Rekao mi je da kupcu to pokaže i objasni, ali da kupac obično slegne ramenima jer je auto jeftiniji od uvoznog, papiri su domaći, i nema straha od štimane kilometraže.
Pričao mi je i o autima koji stižu iz Italije preko trajekta, ponekad direktno u Dubrovnik, jer je za nekog tko živi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bliže otići do Barija trajektom i kupiti auto nego voziti 600 kilometara do Zagreba po auto koji je ionako stigao iz Njemačke. Problem je što talijanski sustav za tehničke preglede, Motorizzazione Civile, nema javno dostupnu bazu kilometraže za stranog kupca, pa onaj tko kupuje auto u Bariju ili Brindisiju mora vjerovati prodavaču na riječ ili naručiti neovisnu provjeru. Nadzornici s kojima sam pričao na tehničkim pregledima u Metkoviću i Dubrovniku rekli su mi praktično istu stvar, da im je lakše kad auto dođe s kompletnim njemačkim TÜV zapisom jer onda vide digitalni trag kilometraže od prvog pregleda do zadnjeg, ali kad stignu talijanska kola s jednim papirom i bez servisne knjižice, jedino što mogu napraviti je pogledati brojač i usporediti s općim stanjem.
