U mjesecima najteže blokade Dubrovnika Jovičević i njegova posada održavali su pomorsku vezu Grada s ostatkom Hrvatske, dopremali pomoć te iz Dubrovnika prevozili ranjenike, bolesnike, starije osobe, žene i djecu. Pod njegovim je zapovjedništvom „Slavija” predvodila i Konvoj Libertas, a posebno je ostalo zapamćeno putovanje iz studenoga 1991., kada se na brodu našlo oko pet tisuća ljudi.
Dubrovnik je u jesen 1991. bio opkoljen s kopna i mora, a ono što je u miru bila uobičajena trajektna linija između sjevera i juga zemlje postalo je jedno od rijetkih sredstava kojima su ljudi, pomoć i informacije mogli stići do Grada. Jadrolinijina „Slavija”, kojom je zapovijedao Damir Jovičević, u tim je mjesecima redovito uplovljavala u Gruž, unatoč pomorskoj blokadi, ratnim djelovanjima i činjenici da nitko od posade nije mogao znati kako će završiti sljedeći susret s brodovima i vojnicima JNA.
Jovičević je prema Dubrovniku plovio i prije Konvoja Libertas. Tijekom listopada 1991. „Slavija” je najmanje jednom tjedno dolazila u Grad, donoseći ono što je stanovništvu bilo potrebno, a na povratku je odvozila ljude koji su zbog rata morali napustiti Dubrovnik. Među njima su bili ranjenici, bolesnici, stariji ljudi, majke s djecom i trudnice, dok se sedamdesetak članova posade nakon svakog putovanja ponovno vraćalo na istu rutu.
Satima ih pregledavali pripadnici JNA
Svako takvo putovanje pratili su pregledi JNA. Naoružani vojnici ukrcavali su se na brod u Mljetskom kanalu, a „Slavija” je ponekad morala uplovljavati i u Zeleniku gdje se obavljao detaljan pregled putnika, posade i brodskih prostorija. Kontrole su znale trajati satima, a u ratnim okolnostima značile su mnogo više od uobičajenog administrativnog postupka. Posada i putnici cijelo su vrijeme bili izloženi prijetnjama, optužbama i neizvjesnosti hoće li brodu biti dopušten nastavak plovidbe.
Sačuvane fotografije iz tog vremena prikazuju i samog Jovičevića tijekom pregleda „Slavije”, dok su pripadnici JNA s patrolnog čamca kontrolirali brod. Takve su situacije s vremenom postale gotovo uobičajene, premda je svaki novi pregled mogao završiti drukčije.
Unatoč svemu, „Slavija” se vraćala u Dubrovnik.
Na čelu Konvoja Libertas
Jedan od najupečatljivijih događaja iz vremena blokade bio je Konvoj Libertas krajem listopada 1991. godine. Na njegovu je čelu bila upravo „Slavija” pod zapovjedništvom Damira Jovičevića. Konvoj je prema Dubrovniku krenuo s humanitarnom pomoći, ali je njegova važnost bila i simbolična jer je trebao pokazati da Dubrovnik, unatoč opsadi, nije zaboravljen niti potpuno odsječen od ostatka Hrvatske.
Na brodovima su bili brojni hrvatski politički i javni djelatnici, kulturni radnici, novinari i građani, a cijeli pothvat pratio je velik broj domaćih i stranih medija.
Jovičević je desetljećima poslije ostao izrazito skroman kada se govorilo o njegovoj ulozi. Prilikom obilježavanja 20. obljetnice Konvoja Libertas u Dubrovniku 2011. godine rekao je kako mu je drago što konvoj nije zaboravljen, ali je naglasio kako ga nije činio jedan čovjek nego svi njegovi sudionici.
Prisjećajući se 1991. godine, govorio je kako tada nije previše razmišljao o vlastitoj ulozi, nego je jednostavno radio svoj posao. Cilj je, kazao je, bio doći do Dubrovnika, donijeti pomoć i pokazati Dubrovčanima da nisu sami i da je Hrvatska uz njih.
Pet tisuća ljudi na „Slaviji”
Iako je upravo Konvoj Libertas postao jedan od najpoznatijih simbola otpora blokadi Dubrovnika, Jovičević je kao svoje najteže ratno putovanje pamtio ono koje je uslijedilo nekoliko tjedana poslije.
Dana 13. studenoga 1991. godine „Slavija” je iz Dubrovnika isplovila s nekoliko tisuća ljudi. U kasnijim svjedočanstvima Jovičević je govorio o približno pet tisuća putnika, iako je brod u redovnoj plovidbi bio predviđen za višestruko manji broj ljudi.
Na brodu su se nalazili stariji ljudi, žene, djeca, ranjenici, bolesnici i trudnice. Putnici su bili smješteni praktički posvuda, u salonima, kabinama, hodnicima i garaži, a prema tadašnjim zapisima među njima je bilo više od tisuću djece.
Uz ratnu opasnost, putovanje je dodatno otežavalo iznimno loše vrijeme. Orkansko jugo puhalo je danima, a valovi su dosezali nekoliko metara. „Slavija” je morala prema Zelenici na pregled, nakon čega je nastavila prema sjeveru. Odredište se tijekom plovidbe mijenjalo jer ni Split ni Rijeka nisu mogli prihvatiti toliki broj ljudi, pa je brod naposljetku nastavio prema Puli.
Upravo je to putovanje Jovičević godinama poslije izdvajao kao najteže od svih ratnih plovidbi prema Dubrovniku.
Na brodu su se rađala djeca, ali bilo je i smrti
Koliko su okolnosti na „Slaviji” tih dana bile izvanredne najbolje pokazuju događaji koji su se odvijali tijekom samog putovanja.
Dubrovkinja Nina Konsuo tijekom plovidbe između Dubrovnika i Korčule rodila je zdravog dječaka teškog 4,8 kilograma. Članovi posade odmah su mu dali nadimak Slavko, prema brodu na kojem je rođen, no majka ga je nazvala Hrvoje. U novinama je tada ostala zabilježena gotovo nevjerojatna činjenica da mu je mjesto rođenja bila „Slavija”.
Istodobno je na brodu bilo teško bolesnih i ranjenih ljudi, a putovanje nisu svi preživjeli. Jovičević je poslije svjedočio kako su tijekom jedne od tih ratnih plovidbi na brodu umrle dvije osobe, dok je dvoje djece došlo na svijet.
„Slavija” je tako u nekoliko dana postala mnogo više od trajekta. Na njezinim palubama i u salonima odvijao se život opkoljenog Dubrovnika, sa svim strahovima, neizvjesnošću, tragedijama, ali i trenucima koji su ljudima davali nadu da će rat jednom završiti.
Četiri desetljeća u Jadroliniji
Damir Jovičević rođen je u Osijeku. Pomorsku školu završio je u Malom Lošinju, a u Jadroliniji je počeo raditi 1968. godine. Kapetan je postao deset godina poslije, dok je zapovjedništvo nad „Slavijom” preuzeo 1987. godine.
Prije rata godinama je živio u Crnoj Gori. Majka mu je bila Hrvatica, otac Crnogorac, a zbog svoje uloge tijekom Domovinskog rata i plovidbi prema Dubrovniku u dijelu tamošnje javnosti godinama je bio proglašavan izdajnikom.
U mirovinu je otišao 2008. godine nakon četrdeset godina provedenih u Jadroliniji, a posljednje godine života proveo je u Kostreni pokraj Rijeke.
Iako se njegovo ime danas ponajprije veže uz Konvoj Libertas, za Dubrovnik je možda još važnija činjenica da Jovičević i njegova posada nisu prema Gradu plovili samo onda kada je taj pothvat pratio cijeli svijet. Dolazili su i prije i poslije Libertasova konvoja, u danima kada nije bilo kamera ni velikih delegacija, prevozeći pomoć prema Dubrovniku i ljude prema sigurnijim lukama.
Jovičević je o tome govorio jednostavno, bez pretjeranog naglašavanja vlastitih zasluga. Smatrao je da je radio posao koji je tada trebalo napraviti.
Kada je 2011. godine ponovno došao u Dubrovnik, rekao je kako je bio zadovoljan jer su ostvarili ono što su željeli. Stigli su do Grada, donijeli pomoć i Dubrovčanima pokazali da nisu sami.
Kapetan Damir Jovičević preminuo je 22. rujna 2021. godine. Pet godina nakon njegove smrti Dubrovnik ga pamti kao zapovjednika „Slavije”, predvodnika Konvoja Libertas i kapetana koji je u mjesecima najteže opsade nastavljao ploviti prema Gradu onda kada je svako uplovljavanje u Gruž podrazumijevalo rizik koji je danas teško potpuno dočarati.
