Stara reklama među borovima podsjeća na agenciju koja se mogla mjeriti s najboljima. Imala je sredstva, znanje i kvalitetu usluge, a prije svega ljude zbog kojih se njezino ime i danas pamti.
Dubrovačkog Atlasa službeno nema već pet godina, a onoga kakvog pamtimo i puno dulje. Uspomene su, međutim, ostale, a ponegdje se još može naići i na njegov prepoznatljivi znak. Tako na Hvaru, među borovima i raslinjem, stoji stara Atlasova reklamna tabla.
Podloga je ispucala, boje su izblijedjele, ali ime se još dobro vidi. Reklama koja je nekoć pozivala goste na izlete danas će prije zaustaviti nekoga od domaćih, osobito Dubrovčanina kojemu tih pet slova još nešto znači.
A značila su mnogo. Atlas je bio važan dio dubrovačkog života, tvrtka uz koju su brojne obitelji vezivale svoju svakodnevicu i budućnost. U njemu se radilo, učilo posao i stjecalo iskustvo koje se poslije prenosilo dalje. Zato se o Atlasu teško može govoriti samo kroz poslovnice, autobuse i nekadašnju imovinu.
Možda nije bio najveća turistička agencija na svijetu, ali po mnogočemu mogao se mjeriti s najboljima. Imao je sredstva, organizaciju i uslugu, no najveća su mu vrijednost bili ljudi. Vodiči, vozači, predstavnici, komercijalisti i djelatnici poslovnica koji su znali dočekati gosta, organizirati putovanje i riješiti problem kada stvari ne bi išle po planu.
Iza svakog izleta i transfera stajao je nečiji rad. Gost je pamtio vodiča koji mu je približio grad, vozača s kojim je sigurno stigao i osobu koja mu je pomogla kada je trebalo. Na takvim se stvarima gradilo ime Atlasa, ali i ugled Dubrovnika.
Gledajući danas ovu tablu, teško je izbjeći pomisao koliko smo toga imali i koliko smo toga izgubili. Nije sva vrijednost nestale tvrtke bila u onome što se moglo popisati, procijeniti i prodati.
Ipak, nije sve tako crno. Brojne hrvatske turističke agencije, ponajviše dubrovačke, među svojim vlasnicima i zaposlenicima imaju bivše Atlasove djelatnike. Neki su pokrenuli vlastite poslove, drugi nastavili raditi u drugim agencijama, noseći sa sobom znanje i iskustvo stečeno u Atlasu. Ono najvrjednije tako nije nestalo s tvrtkom, nego je nastavilo služiti dubrovačkom i hrvatskom turizmu.
Zato iza Atlasa nisu ostale samo stare reklame i nostalgija. Ostali su i ljudi koji i danas rade taj posao i prenose ga mlađima. Mnogi gosti koji danas dolaze u Dubrovnik možda nikada nisu čuli za Atlas, a dočekuju ih upravo ljudi iz njegove škole.
Na Hvaru je ostala stara reklama, dovoljno čitljiva da nas podsjeti kako smo imali turističku industriju kojom smo se mogli ponositi. Industriju koja je imala ime i pet slova koja su život značila. Atlas.
