Stanje sitne plave ribe u Jadranu je sve lošije, zbog čega je Uprava za ribarstvo uvela drastična ograničenja za ribolov uz zapadnu obalu Istre. Ribari smiju isploviti samo pet dana u mjesecu, upozoravaju na posljedice i traže drukčija rješenja, a nadležni najavljuju da bi se mjere mogle proširiti i na druga područja. piše HRT.
U luku na Krku nedavno je uplovila plivarica Pave Bajčića s oko dvije i pol tone srdela i inćuna, što je za mali brod dobar ulov nakon dvadesetak slabijih dana. Njegova posada, u kojoj su i ribari s desetljećima iskustva, svjesna je da je stanje s plavom ribom loše i da su mjere zaštite nužne. Ipak, smatraju da dosadašnje nisu dale rezultate. “Rezultati su mizerni, riba je i dalje mala, znači da tu nešto ne štima”, kaže Bajčić.
Najnovija mjera, donesena početkom rujna, smanjila je broj ribolovnih dana uz zapadnu obalu Istre s 20 na samo pet. Mnogi ribari strahuju da će zbog toga morati odustati od posla. Bajčić upozorava da vremensko ograničenje ne jamči ulov, jer ribari mogu svih pet dana isploviti i vratiti se praznih mreža.
Moguć je i potpuni moratorij na ribolov na godinu ili dvije
“Često se dogodi da brod ode pet dana na more i vrati se bez ribe. I onda, kad bi mu se možda moglo posrećiti da nešto ulovi, već je iskoristio kvotu”, objašnjava. Smatra da bi umjesto vremenskog ograničenja trebalo razmotriti uvođenje kvota po brodu.
Znanstvenici i Ministarstvo poljoprivrede potvrđuju da je situacija ozbiljna, ali ističu da se stanje razlikuje za inćun i srdelu. Ante Mišura, ravnatelj Uprave ribarstva, objašnjava da je stok inćuna stabilan. “Srdela je ispod takozvanog B limita, što je stanje u kojem ne može doći do samooporavka, nego su potrebne mjere da bi se stok oporavio”, rekao je Mišura.
Naglasio je da moguće mjere uključuju smanjenje kvota, ali i potpuni moratorij na ribolov na godinu ili dvije. Vanja Čikeš Keč s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu također potvrđuje da se stok plave ribe kontinuirano smanjuje i da je pao ispod granice koja jamči oporavak.
“Treba nešto mijenjati. Hitno”
Pitanje na koje svi traže odgovor jest kako obnoviti riblji fond bez uništenja ribarskog sektora. Stjepan Nedoklan, predsjednik Ceha ribara Primorsko-goranske županije, kaže da mjere nikome nisu drage, ali da se nešto mora poduzeti. “Nije lako, ali donesene su mjere i nadamo se da će od njih biti bolje”, izjavio je.
Ravnatelj Mišura najavio je moguća nova ograničenja i na drugim područjima. “U sljedećoj godini možda ćemo ići na još neka područja i povećanje broja dana, ali najvažnije je da flota i prerada opstanu, a da zaštitimo stok plave ribe za sljedećih 50 godina”, poručio je.
Ribar Pave Bajčić, međutim, smatra da Uprava mora preispitati svoj pristup. “Meni se čini da naša uprava radi pogreške, kao i svi, a nema popravka. Idu jednosmjernom ulicom. Treba stati na loptu i nešto mijenjati, hitno”, kaže on.
“Netko mora biti nezadovoljan”
Ribari, znanstvenici i političari slažu se da se sitna plava riba mora spasiti, ali se ne slažu oko načina. Bajčić ističe da zabrane na pojedinim područjima nisu dobro rješenje jer se plava riba stalno kreće. “Zabrane su loše jer plava riba putuje i do sedam milja na dan.
Ona ne živi tu, otići će na područje gdje nije zaštićena i opet će stradati. Otići će i u Italiju i lovit će je Talijani, a ne ribari koji bi je trebali uloviti”, tvrdi Bajčić. Znanstvenici su svjesni teške situacije i oprezni su s preporukama. “Ne možemo ribarima zabraniti da love, jer bi to ugrozilo njihovu egzistenciju. Ribama bi odgovaralo da ih se ne lovi, ali to ne odgovara ribarima. Netko mora biti nezadovoljan”, zaključuje Vanja Čikeš Keč.
U međuvremenu, čini se da su najzadovoljniji tune i dupini, komentiraju. Dupini su zaštićeni, a tune, čiji lov reguliraju međunarodne kvote, sve je više. Ribari svjedoče da su se tune, za razliku od prije, počele mrijestiti u našem dijelu Jadrana, što nije dobra vijest ni za srdele ni za ribare.
