Umirovljeni general-pukovnik Ante Gotovina danas, 12. listopada, slavi 71. rođendan. Rođen na otoku Pašmanu, prošao je put od teškog djetinjstva i vojne službe u Francuskoj legiji stranaca do jednog od najistaknutijih zapovjednika Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Njegov život obilježili su rat, višegodišnji bijeg, suđenje u Haagu i oslobađajuća presuda koja je 2012. odjeknula u Hrvatskoj.
Ante Gotovina rođen je 12. listopada 1955. u Tkonu na otoku Pašmanu, u ribarskoj obitelji. Njegovo djetinjstvo obilježila je obiteljska tragedija. Majka Ana poginula je 1959. godine, štiteći njega i drugu djecu od eksplozije tijekom miniranja stijena u blizini obiteljske kuće. Nakon njezine smrti obitelj se preselila u Pakoštane, gdje je o djeci skrbila teta.
Još kao mladić napustio je dom i krenuo putem koji će ga odvesti daleko od rodnog kraja. Pridružio se francuskoj Legiji stranaca, u kojoj je služio nekoliko godina i stekao vojno iskustvo, sudjelujući u operacijama izvan Europe. To će iskustvo poslije imati važnu ulogu u njegovoj vojnoj karijeri.
Povratak u Hrvatsku i ratni put
U lipnju 1991., u vrijeme kada je Hrvatska ulazila u rat, Gotovina se vratio u domovinu i priključio Zboru narodne garde. Njegovo vojno iskustvo i znanje brzo su došli do izražaja, a tijekom Domovinskog rata preuzimao je sve odgovornije zapovjedne dužnosti.
Od 1992. do 1996. zapovijedao je Operativnom zonom Split, poslije preimenovanom u Zborno područje Split. Sudjelovao je u planiranju i provedbi važnih vojnih operacija, među kojima su bile Maslenica, Zima ’94., Ljeto ’95. i Oluja.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima vojno-redarstvena operacija Oluja, provedena u kolovozu 1995. godine, kojom je Hrvatska vratila pod svoj nadzor najveći dio dotad okupiranog teritorija. Gotovina je bio jedan od glavnih zapovjednika operacije, a njegov je vojni put postao neraskidivo povezan s tim događajem i završnim razdobljem Domovinskog rata.
Nakon rata obnašao je dužnost glavnog inspektora obrane. Godine 2000. umirovljen je zajedno s još šestoricom visokih časnika, nakon što su javno istupili u vezi s političkim odnosom prema Domovinskom ratu.
Haag, godine neizvjesnosti i oslobađajuća presuda
Gotovinin život obilježilo je i dugotrajno pravosudno poglavlje. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu podignuo je 2001. godine optužnicu protiv njega zbog zločina počinjenih tijekom i nakon operacije Oluja. Nakon višegodišnjeg boravka izvan dosega pravosudnih tijela uhićen je na Kanarskim otocima u prosincu 2005. te prebačen u Haag.
Prvostupanjskom presudom iz travnja 2011. osuđen je na 24 godine zatvora. Međutim, žalbeno vijeće Haškog suda u studenome 2012. poništilo je osuđujuću presudu i oslobodilo Gotovinu svih optužbi. Zajedno s generalom Mladenom Markačem pušten je na slobodu, a njegov povratak u Hrvatsku dočekan je velikim okupljanjem građana u Zagrebu.
Oslobađajuća presuda bila je jedan od najvažnijih trenutaka u novijoj hrvatskoj javnoj povijesti. Za brojne građane predstavljala je potvrdu da se hrvatske vojne operacije u Domovinskom ratu ne mogu promatrati kroz zaključke prvostupanjske presude, dok je pravni postupak ostao važan dio međunarodnog i domaćeg suočavanja s ratnom prošlošću.
Život nakon vojske
Nakon povratka u Hrvatsku Gotovina se povukao iz svakodnevnog političkog života i posvetio obitelji te poslovnim aktivnostima. Poznato je da se bavi uzgojem tuna, djelatnošću koja ga je ponovno snažnije povezala s morem i dalmatinskim podnebljem iz kojeg potječe.
Njegov životni put obuhvaća gotovo sve velike prijelomnice suvremene hrvatske povijesti: odlazak iz rodnog kraja, vojnu karijeru u inozemstvu, povratak u Hrvatsku tijekom rata, zapovjednu ulogu u ključnim operacijama, međunarodni sudski proces i povratak slobodi.
Danas, na svoj 71. rođendan, Ante Gotovina ostaje jedna od najprepoznatljivijih osoba iz razdoblja Domovinskog rata. Njegova biografija istodobno je priča o vojnoj karijeri, osobnim iskušenjima i događajima koji su obilježili stvaranje suvremene hrvatske države. Bez obzira na različita tumačenja pojedinih razdoblja njegove karijere, činjenica je da je njegovo ime trajno upisano u hrvatsku noviju povijest.
