“Gosti apartmana, soba i kuća za odmor potroše u Hrvatskoj oko 6,6 do 7,5 milijardi eura godišnje. Privatni smještaj tako izravno stvara oko 3,5 do 4 posto hrvatskog BDP-a, a s neizravnim učincima oko 5 do 6 posto – više od hotela i više od kampova. Smještaj pruža oko 110.000 obitelji. Nijedna državna institucija to nikada nije izračunala, a o ograničavanju privatnog smještaja već se odlučuje”, iznosi Vlahušić.
“Rasprava o privatnom smještaju vodi se uglavnom kroz dojmove: apartmanizacija, gužve, stambena kriza. O tome koliko privatni smještaj vrijedi državi gotovo se ne govori, jer službenog izračuna nema. Satelitski račun turizma DZS-a mjeri turizam u cjelini, ali ne razdvaja hotele, kampove i privatni smještaj. Zato sam izračun napravio sam, iz službenih podataka, za tri godine nakon pandemije”, navodi Vlahušić i dalje prikazuje analizu.
SVAKO DRUGO NOĆENJE
Privatni smještaj ostvaruje polovicu svih komercijalnih noćenja u Hrvatskoj (DZS):
2023. – 46,0 milijuna noćenja (49,8 %)
2024. – 46,6 milijuna (49,8 %)
2025. – 46,7 milijuna (49,2 %)
Hoteli u 2025. imaju 26,3 milijuna noćenja, kampovi 21,9 milijuna.
Smještaj pruža oko 110.000 kućanstava: 110.806 u 2024. i 109.081 u 2025. U 2025. njihov se broj prvi put smanjio, za oko 2 posto, nakon novih poreza i propisa, bez ikakve zabrane.
KOLIKO TROŠE GOSTI
“Hrvatska narodna banka bilježi stvarni novac koji su strani turisti ostavili u Hrvatskoj: 14,6 milijardi eura u 2023., 15,0 u 2024. i 15,3 milijarde u 2025. Broj stranih noćenja u te tri godine gotovo se nije mijenjao. Istraživanje TOMAS Instituta za turizam pokazuje koliko troši koji gost: hotelski gost dnevno 195 eura, gost u apartmanu 139 eura, kampist 84 eura. Kad se novac HNB-a raspodijeli tim omjerima i prema stvarnim noćenjima, privatni smještaj čini oko 49 posto potrošnje, jednako kao i u noćenjima”, navodi Vlahušić.
Potrošnja stranih gostiju u 2025.:
Privatni smještaj – 6,0 do 6,8 milijardi eura
Hoteli – 4,4 do 5,0 milijardi eura
Kampovi – 1,8 do 2,0 milijarde eura
“S domaćim gostima, gosti privatnog smještaja troše oko 6,6 do 7,5 milijardi eura godišnje. Hotelski gost troši više po danu, ali gosti apartmana ostvaruju gotovo dvostruko više noćenja i ukupno potroše više”, iznosi.
STRANI GOST PLAĆA VIŠE, A KUPUJE MANJE
“Strani gost je po noćenju potrošio oko 173 eura u 2023. i oko 179 eura u 2025., samo 3 posto više. U istom razdoblju cijene u restoranima i hotelima porasle su oko 18 posto (DZS). Realno, strani gost danas po noćenju troši oko 12 posto manje nego prije dvije godine: rjeđe jede vani, manje kupuje, štedi na izletima. Hrvatski turizam ne raste u stvarnoj potrošnji, nego gotovo samo u cijenama. Smanjiti broj gostiju u takvom trenutku znači izgubiti novac koji nitko neće nadoknaditi”, smatra Vlahušić.
DOPRINOS BDP-U
Dodaje i kako ‘HNB ne računa doprinos turizma BDP-u, nego bilježi prihode’.
“Doprinos BDP-u mjeri satelitski račun turizma DZS-a: posljednji, za 2022., pokazuje da turizam izravno stvara 11,3 posto BDP-a i da se oko polovica turističke potrošnje pretvara u izravni BDP. Od 2022. BDP je rastao brže od turizma, pa je udio turizma u 2025. oko 9,6 posto”, ističe i iznosi brojke.
Izravni doprinos BDP-u u 2025. (BDP 93,0 milijarde eura):
Privatni smještaj – 3,3 do 3,8 milijardi eura, oko 3,5 do 4 posto BDP-a
Hoteli – 2,6 do 3,0 milijardi eura, oko 2,8 do 3,2 posto
Kampovi – oko 1 milijarda eura, oko 1 posto
Privatni smještaj s neizravnim učincima – 4,9 do 5,6 milijardi eura, oko 5 do 6 posto BDP-a
“Na svako od 110.000 kućanstava dolazi godišnje oko 60.000 do 69.000 eura potrošnje njihovih gostiju. Obitelji od toga ostaje manji dio; ostatak zarađuju restorani, trgovine, prijevoznici, majstori, javna poduzeća i država”, govori.
ŠTO KAŽU PROTIVNICI
“Hotelska postelja je produktivnija: oko 150 noćenja godišnje prema oko 65 u privatnom smještaju. To je točno. Ali postelja u privatnom smještaju nalazi se u postojećoj kući ili stanu, bez novog zemljišta, kredita i javne infrastrukture. Hoteli i privatni smještaj nisu zamjene, nego dopune: u vrhuncu sezone hoteli su puni, pa gost koji ne nađe apartman ne odlazi u hotel, nego u drugu zemlju”, navodi Vlahušić.
ŠTO NEDOSTAJE
“Za polovicu hrvatskog turizma i 110.000 obitelji ne postoji službeni izračun doprinosa BDP-u, zaposlenosti ni javnim prihodima. Pozivam Institut za turizam, Državni zavod za statistiku i Hrvatsku narodnu banku da izrade satelitski račun turizma razdvojen po vrsti smještaja, za Hrvatsku i za Dubrovnik. Prije zabrana treba znati što se zabranjuje”, zaključuje Vlahušić.
