Na današnji dan, 16. listopada 1991., u obrani Vukovara poginuo je Blago Zadro. Imao je 47 godina. U obrani grada uz njega su bili sinovi Robert i Tomislav. Supruga Katica i najmlađi sin Josip posljednji su ga put vidjeli dva mjeseca prije pogibije.
„I dok je za mnoge on heroj, za mene je prije svega moj tata.”
Tim je riječima Tomislav Zadro godinama poslije govorio o ocu, zapovjedniku obrane Borova naselja, čije je ime ostalo vezano uz otpor vukovarskih branitelja i borbe na Trpinjskoj cesti.
Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. u Donjim Mamićima, u Ledincu kraj Gruda. S obitelji je kao desetogodišnjak doselio u Borovo naselje. Zaposlio se u kombinatu Borovo, oženio Katicu i dobio trojicu sinova: Roberta, Tomislava i Josipa.
Katica ga je u svojim sjećanjima opisivala kao pažljivog supruga i oca. Kupao je djecu, igrao se s njima i zajedno s njima gledao crtiće. Posljednji put vidjela ga je 15. kolovoza 1991., kada je s najmlađim sinom Josipom napustila dom. Robert i Tomislav ostali su s ocem.
Blago je preuzeo obranu Borova naselja. Na Trpinjskoj cesti njegovi su suborci zaustavljali tenkove JNA i napade srpskih snaga. Obilazio je položaje i sudjelovao u borbama, a branitelji su mu vjerovali jer je s njima dijelio opasnost.
O njegovu odnosu prema ljudima svjedočio je suborac Tomislav Josić. Prisjetio se da je Blago pazio da u istu akciju ne pošalje dvojicu braće. Govorio je da, poginu li obojica, ne bi mogao stati pred njihovu majku.
Dana 16. listopada, nakon vijesti o proboju obrambene crte, krenuo je prema ugroženim položajima. Tomislav je htio poći s njim, ali otac mu je zapovjedio da ostane i pomogne organizirati obranu. Ponudio mu je svoju pancirku. Blago ju je odbio jer je nisu imali ni ostali branitelji.
Poginuo je u Kupskoj ulici, nedaleko od Trpinjske ceste, pogođen rafalom iz neprijateljske strojnice. Suborci su izvukli njegovo tijelo.
Goran Popić opisao je prizor njegovih sinova uz mrtvog oca. U svjedočanstvu zabilježenom u knjizi o Blagu Zadru, a prenesenom u Večernjem listu, prisjetio se kako je Tomislav plakao, dok mu je Robert govorio da za to sada nema vremena.
„Plakat ćemo kada sve ovo prođe.”
Robert je preživio obranu Vukovara, ali nije dočekao kraj rata. Poginuo je u travnju 1992. u borbama na Kupresu. U manje od šest mjeseci Katica je izgubila supruga i sina, a Tomislav i Josip oca i brata.
Blago je tijekom obrane Vukovara pokopan u tajnosti. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998., a 16. listopada iste godine pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju. Robert je identificiran 1999. Otac i sin danas počivaju zajedno u Aleji hrvatskih branitelja.
Trideset i pet godina nakon pogibije, Blaga Zadra pamti se kao jednog od ključnih zapovjednika obrane Vukovara. Njegovi suborci pamte čovjeka koji je dolazio na položaje, vodio ih u borbu i brinuo se hoće li se vratiti.
Obitelj ga pamti i iz vremena prije rata. Katica po zajedničkom životu i odgoju trojice sinova. Tomislav i po posljednjem razgovoru, ponuđenoj pancirki i očevoj zapovijedi da ostane.
„Za mene je prije svega moj tata.”
