Na današnji dan, 17. listopada, prisjećamo se Josipa Zvona, najmlađeg poginulog dubrovačkog branitelja, koji je 1991. godine položio život u obrani Dubrovnika. Imao je samo 16 godina.
Na Pobrežju, mjestu na kojemu je 17. listopada 1991. godine poginuo Josip Zvono, čuva se uspomena na mladića čiji je život prerano prekinut u najtežim danima dubrovačke povijesti.
Rođen 13. studenoga 1974. godine u Dubrovniku, Josip se obrani Grada priključio 1. listopada 1991. godine. U vremenu kada je Dubrovnik bio izložen napadima i kada se vodila borba za opstanak Grada, ovaj mladić stao je uz svoje sugrađane i branitelje. Samo šesnaest dana poslije, njegov je život tragično ugašen na Pobrežju.
Pogibija Josipa Zvona ostala je trajno upisana u sjećanje Dubrovnika i dubrovačkoga kraja. Iza njega je ostala priča o mladosti prekinutoj ratom, o vremenu u kojemu su mladi ljudi bili prisiljeni odrastati preko noći i suočiti se sa stvarnošću koju nitko od njih nije zaslužio.
Josip Zvono pokopan je u Aleji branitelja na Boninovu. Za svoj doprinos obrani Hrvatske posthumno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.
Trideset pet godina poslije, ime Josipa Zvona ostaje trajni simbol žrtve najmlađih branitelja koji su sudjelovali u obrani Grada. Njegova sudbina podsjeća na cijenu slobode i na generaciju kojoj je rat oduzeo mladost, snove i budućnost.
