Od gumna u Komolcu i dubrovačkog Juga do olimpijskog zlata i kapetanskog podizanja Cibonina europskog pokala, Andro Knego izgradio je jednu od najtrofejnijih karijera dubrovačkog sporta. Na trima Olimpijskim igrama osvojio je tri medalje, a bio je i svjetski prvak.
Andro Knego danas, 21. listopada, slavi 70. rođendan. Rođen 1956. godine u Dubrovniku, proslavljeni centar i dugogodišnji kapetan Cibone pripada naraštaju koji je hrvatskoj i jugoslavenskoj košarci donio neke od najvećih uspjeha. Njegovu karijeru obilježili su olimpijsko i svjetsko zlato, europski klupski trofeji i utakmice koje se pamte desetljećima poslije.
Počeci su bili u Komolcu, daleko od velikih dvorana. Kao dječak košarku je igrao na gumnu, prostoru na kojem se nekad vršilo žito. Kada bi ga odrasli oslobodili, zauzimala su ga djeca, postavljala koš i igrala. U obitelji visokih ljudi brzo se vidjelo da će i Andro prerasti većinu vršnjaka. Košarkaško oduševljenje dodatno je potaknulo svjetsko zlato jugoslavenske reprezentacije osvojeno u Ljubljani 1970. godine.
Organizirano je počeo trenirati u dubrovačkom Jugu, na igralištu u Karmenu. Talent ga je odveo i na reprezentativni kamp na Badiji, a ubrzo su ga poželjeli veliki klubovi. Za mladog Dubrovčanina zanimao se Partizan, no odlučio je otići u Zagreb, u tadašnju Lokomotivu, buduću Cibonu. Ugovor je sklopljen 16. ožujka 1973., dok mu je bilo tek šesnaest godina.
Oko njegova odlaska iz Dubrovnika ostala je i priča o Partizanovu predstavniku koji je u Komolac stigao s torbom novca i ponudio mu prelazak u Beograd. Knego je ipak izabrao Zagreb. Procijenio je da će se ondje lakše izboriti za mjesto u momčadi i dobiti priliku za napredovanje. Vrlo brzo počeo je igrati seniorsku košarku, a suradnja s Mirkom Novoselom obilježila je velik dio njegova sportskog života.
Pod košem se oslanjao na pokretljivost i tehniku. Poseban uzor bio mu je Krešimir Ćosić, s kojim je poslije dijelio svlačionicu i u Ciboni i u reprezentaciji. Od njega je učio, a nastupi protiv snažnijih i viših centara tražili su brzinu, snalažljivost i dobro čitanje igre. U razdoblju velikih europskih centara Knego se izborio za svoje mjesto među igračima na koje se moglo računati u najvažnijim utakmicama.
Njegov olimpijski niz počeo je u Montrealu 1976., kada je s devetnaest godina osvojio srebrnu medalju. Četiri godine poslije u Moskvi postao je olimpijski pobjednik, a u Los Angelesu 1984. osvojio je broncu. Tri nastupa na Olimpijskim igrama i tri medalje različitog sjaja ostaju izniman doseg njegove karijere.
Reprezentativna riznica bila je još bogatija. Na Filipinima je 1978. osvojio naslov svjetskog prvaka, u Kolumbiji 1982. svjetsku broncu, a na Europskom prvenstvu u Čehoslovačkoj 1981. srebro. Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je 180 utakmica. Bio je dio momčadi u kojoj je konkurencija za svako mjesto bila snažna, a očekivanja na velikim natjecanjima gotovo uvijek vezana uz medalje.
Jednu od svojih velikih klupskih utakmica odigrao je 1982. u Bruxellesu. Cibona je u finalu Kupa pobjednika kupova nakon produžetka svladala Real Madrid 96:95, a Knego je postigao 34 koša. Bio je to europski trofej koji je najavio još veći uspjeh zagrebačkog kluba i potvrdio koliko je dubrovački centar važan u Novoselovoj momčadi.
Tri godine poslije, 3. travnja 1985., Cibona je u Pireju pobijedila Real Madrid 87:78 i osvojila Kup europskih prvaka. Knego je kao kapetan podigao pokal, a zatim su njega podigli na ramena. U pobjedničkoj momčadi bio je i drugi Dubrovčanin, Adnan Bečić, također ponikao u Jugu.
Uz taj trenutak veže se i neobična uspomena. Pri podizanju pokala Kupa pobjednika kupova 1982. odvojio se njegov porculanski poklopac i razbio. Zato je Knego tri godine poslije, u najvećem slavlju, pomislio da bi se i novi trofej mogao rastaviti. Ovaj put pokal je ostao čitav, a prizor kapetana na ramenima postao je jedna od prepoznatljivih slika europske Cibone.
Koliko je bio vezan uz klub pokazuje i finale Kupa Jugoslavije 1980. u Vukovaru. Nekoliko dana prije utakmice na treningu se sudario s Bečićem i slomio čeljust. Nakon operacije ipak je odlučio nastupiti protiv Bosne, uz zaštitnu kacigu koju je nabavio od Vjekoslava Šafranića. Pripreme za utakmicu proveo je hraneći se na slamku. Godinama poslije i sam je govorio da je teško razlučiti je li to bila golema ljubav prema klubu ili ludost.
S Cibonom je osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije, pet domaćih kupova te naslov prvaka Hrvatske 1992. godine. Kup pobjednika kupova osvojio je i 1987., kada je zagrebačka momčad u Novom Sadu svladala Scavolini. U njegovu učinku za Cibonu ostalo je zapisano 510 službenih utakmica i 7026 koševa.
Karijera ga je vodila i izvan Hrvatske. Sezonu 1985./86. proveo je u španjolskom Cajamadridu, zbog čega nije bio u Ciboninoj momčadi koja je 1986. obranila naslov europskog prvaka. Nakon povratničke sezone u Zagrebu od 1987. do 1990. igrao je u talijanskom Montecatini Termeu, a potom se ponovno vratio Ciboni.
Njegova oproštajna utakmica u svibnju 1993. dobila je posebno tužno mjesto u košarkaškoj povijesti. Knego je predvodio Cibonu, a Dražen Petrović hrvatsku reprezentaciju. Bio je to posljednji Draženov nastup u Hrvatskoj prije pogibije. Večer zamišljena kao zahvala Knegovoj karijeri ostala je tako povezana i s posljednjim domaćim pozdravom njegovu nekadašnjem suigraču.
Uz profesionalni sport Knego je završio Ekonomski fakultet u Zagrebu. Radio je s mladim košarkašima i centrima Cibone, obnašao dužnost pomoćnika ministra zaduženog za sport te bio generalni konzul Republike Hrvatske u Milanu. Vratio se i u upravu kluba kojemu je posvetio najveći dio karijere, na dužnost direktora Cibone.
Za doprinos sportu dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar 2001. godine. Hrvatski olimpijski odbor dodijelio mu je 2024. nagradu Matija Ljubek za životno djelo, a 2025. primio je i Franju Bučara za životno djelo. Priznanja su zaokružila sportski put započet na dubrovačkom gumnu, nastavljen u Karmenu i obilježen uspjesima na najvećim svjetskim natjecanjima.
Na njegov 70. rođendan Dubrovnik se prisjeća svog košarkaša koji je iz Juga stigao do olimpijskog pobjedničkog postolja i kao kapetan podigao pokal europskog prvaka. Gosparu Andru, jednom od velikana dubrovačkog i hrvatskog sporta, sretan rođendan!
