Kako navode tamošnje vlasti, most će predstavljati važnu prometnu vezu između Trebinja i nove velike urbane cjeline koja bi, prema planovima, trebala imati oko 25 tisuća stanovnika.
RADOVI SU VEĆ KRENULI
Prvi infrastrukturni radovi na području budućeg Novog Trebinja su već započeli, konkretno, na pristupnoj prometnici na području Volujca. Ona bi, uz most preko Trebišnjice i druge objekte, trebala stvoriti osnovne uvjete za razvoj novog naselja.
Inače, Novo Trebinje je zamišljeno kao nova urbana cjelina koja bi imala stanove, školu, dječji vrtić, sportsku dvoranu, dom zdravlja, zelene površine, nove prometnice, već spomenuti kongresni centar i druge sadržaje. Sve bi se to trebalo prostirati na oko 380 hektara. Da bi se stekla predodžba o koliko je ogromnom prostoru tu riječ, radi se o 3.800.000 kvadratnih metara. Ili 540 nogometnih igrališta.
Razvoj je uvijek dobra vijest i ništa ne bi bilo sporno da se to područje ne nalazi na samom kršu koji je iznimno osjetljiv i propustan teren. I to u samoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Omble. Stoga se postavlja opravdano pitanje – hoće li novi grad koji niče nadomak Dubrovnika ugroziti naš izvor pitke vode?
NOVI GRAD U DRUGOJ ZONI SANITARNE ZAŠTITE
Ugledni inženjer građevine Tomislav Paviša upozorava da je bojazan opravdana, pogotovo zbog toga što se projekt planira u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Omble.
„Veliki utjecaj na kvalitetu vode, u krškom terenu, može imati prekogranično zagađenje, u slivnom području izvora Ombla, koje u ovom slučaju ovisi o izboru tehničkih rješenja odvodnje fekalnih i oborinskih voda projekata Novo Trebinje, aerodrom Trebinje, i naselja Ivanica“, izjavio je Paviša za Dubrovački dnevnik.
Paviša podsjeća na to da, prema pravilnicima o utvrđivanju zona sanitarne zaštite u susjednoj državi (Republika Srpska i Federacija BiH) i Republici Hrvatskoj, izgradnja takvih projekata u II. zoni zaštite izvorišta u kojem se oni nalaze nije dopuštena.
„Zbog toga je vjerojatno ranija lokacija aerodroma Trebinje izmještena s lokacije plato Zubci u sliv izvora Ombla, jer se prvotna nalazila u II. zoni sanitarne zaštite izvora Vrelo oko, glavnog izvora pitke vode grada Trebinja“, smatra Paviša.
TRASIRANJE JE POKAZALO UTJECAJ NA IZVOR OMBLE
Ovaj inženjer građevine napominje da su zaključci o tome kako se planirana lokacija projekta, kao i aerodroma Trebinje te naselja Ivanica, nalazi u II. zoni sanitarne zaštite, zasnovani na rezultatima vrlo opsežnih hidrogeoloških istraživanja. Ona su provedena za potrebe izgradnje objekata hidroelektrane na Trebišnjici, a objedinjeni su u elaboratu ‘Zone sanitarne zaštite izvorišta Dubrovačkog vodovoda’, koji je revidiran i od strane hrvatskih hidrogeologa 1990. godine.
„Nažalost taj elaborat vjerojatno nije poznat široj stručnoj javnosti u Hrvatskoj, a vjerujem niti u Trebinju, Banja Luci i Sarajevu“, dodaje Paviša.
Naš sugovornik objašnjava kako su u elaboratu navedeni rezultati koji pokazuju utjecaj na izvorište Omble, a temeljem provedenih trasiranja/bojanja na lokacijama Pridvorci i Sedlari, za vrijeme približno velikih voda.
Inače, trasiranje/bojanje je metoda kojom se prati kretanje vode i utvrđuje postoji li povezanost između dviju lokacija. Postupak se provodi tako da se u vodu na odabranom mjestu doda posebna boja koja nije štetna po okoliš, a zatim se prati pojavljuje li se ona na obližnjim izvorima, bunarima ili vodotocima. Na temelju rezultata može se utvrditi kamo voda otječe, koliko joj treba da stigne do određene lokacije te postoji li mogućnost prijenosa onečišćenja.
ŠTO JE S HIDROLOŠKOM ANALIZOM?
U ovom konkretnom slučaju, Paviša iznosi da je voda ubačena na lokaciji Pridvorci 28. ožujka 1960. godine, a na Ombli se pojavila 31. ožujka. Kad je riječ o lokaciji Sedlari, boja je ubačena 25. veljače 1959. godine u 13:00 sati, a na Ombli se pojavila nakon tri dana.
U prvom slučaju je, navodi Paviša, boja putovala 69 sati i prividnom brzinom od 6,28 centimetara u sekundi. U drugom slučaju putovala je 75 sati i prividnom brzinom od 6,48 centimetara u sekundi.
„Pravilnik o zaštitnim zonama izvorišta navodi da II. zona sanitarne zaštite obuhvaća područja s kojih su, u uvjetima velikih voda, utvrđene brzine podzemnih tečenja veće od 3 centimetra po sekundi. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da se prostor urbanističkog plana ‘Novo Trebinje’, ali i planirana lokacija aerodroma Trebinje, kao i naselje Ivanica, nalaze u II. zoni sanitarne zaštite izvora Ombla, jer su utvrđene prividne brzine podzemnog tečenja znatno veće od dopuštenih“, napominje Paviša te povlači pitanje provedbe hidrološke analize velikih voda koja bi pokazala rizik od poplava u novim okolnostima. Jer, kroz sve te godine, puno toga se promijenilo u prostoru.
„Iako u prikazu u medijima nije navedeno, može se zaključiti da kod izbora lokacije projekta ‘Novo Trebinje’ nije provedena hidrološka analiza velikih voda, odnosno ocjena rizika pojave poplava, posebno nakon dovođenja oko 15 posto novih voda u akumulaciju Bileća, nakon završetka izgradnje HE Dabar. Zbog neizgrađenog projekta HE Dubrovnik II. faza, kako je bilo predviđeno osnovnim projektom energetskog korištenja voda Trebišnjice iz 1960. godine, na osnovu čega je i odabran volumen akumulacije Bileća, za vrijeme velikih voda, doći će do povećanog protoka Trebišnjice kroz Trebinje, čime je rizik plavljenja odabrane lokacije za investitora neprimjereno velik“, upozorio je Paviša te podsjetio na ogromnu poplavu na tom području iz 1979. godine.
Naposljetku, inženjer građevine navodi da bi Dubrovnik, uz pomoć Vlade, trebao hitno pokrenuti projekt izgradnje podzemne akumulacije Ombla, kako bi se za držala kvaliteta pitke vode, neovisno i o posljedicama navedenih projekata u susjedstvu.
„U sklopu tog projekta bi se vodozahvat, prema razrađenom projektu, koji se danas nalazi na razini mora, u zoni vode tekućice, izdignuo na visinu oko 65 metara nadmorske visine u zonu vode stajaćice. Tu bi bila trajno čista voda, dok bi onečišćena i dalje, kao i danas, protjecala špiljskim kanalima koji su smješteni duboko ispod mjesta novog vodozahvata“, objašnjava Paviša.
VRIJEDNOST PROJEKTA SE NE MJERI SAMO BROJEM IZGRAĐENIH STANOVA
Predsjednik Društva građevinskih inženjera Dubrovnik Mario Obuljen navodi da je razumljivo nastojanje svake zajednice oko ulaganja u budućnost te se takvim ambicijama ne treba protiviti samo zato što se ostvaruju s druge strane granice. Međutim, navodi i da se uspješnost razvoja ne treba mjeriti samo brojem izgrađenih stanova ili vrijednošću ulaganja, nego i doprinosom općem dobru.
„Pod time podrazumijevam sigurnu vodoopskrbu, očuvan okoliš, funkcionalnu infrastrukturu, dostupne javne sadržaje i mogućnost dostojanstvenog stanovanja. Kvalitetna razvojna strategija treba povezivati te vrijednosti, a ne ostvarivati jednu na štetu druge“, izjavio je Obuljen dodavši kako bi za projekt takvih razmjera trebalo tražiti cjelovitu ocjenu prostora, infrastrukture i dugoročnih učinaka, a ne samo razmatranje pojedinačnih građevina. Posebno navodi i utjecaj na samu Omblu.
„Državna granica razdvaja nadležnosti, ali ne zaustavlja podzemne vode. U krškom prostoru putovi podzemnog otjecanja i mogući prijenos onečišćenja ne mogu se pouzdano procjenjivati samo prema udaljenosti na karti. Potrebne su hidrogeološke podloge i istraživanja veza s izvorištem, uz uvažavanje različitih vodnih prilika. Na njima treba temeljiti ocjenu rizika konkretne lokacije i odgovarajuće mjere zaštite“, upozorio je Obuljen dodavši da upozorenja Tomislava Paviše treba ozbiljno uzeti u obzir i da bi institucije trebale dati odgovore.
TO ŠTO NEMA DOKAZANE ŠTETE, NE ZNAČI DA NE POSTOJI RIZIK
„No, bez uvida u cjelovitu dokumentaciju ne bih donosio konačnu ocjenu zakonitosti ili okolišne prihvatljivosti projekta. Jednako tako, ne bih unaprijed tvrdio da će svaki zahvat ugroziti pitku vodu. No, odsutnost dokazane štete nije dokaz sigurnosti: ozbiljne neizvjesnosti o mogućim nepovratnim posljedicama treba razriješiti prije odluka kojima se takvom riziku izlažemo. S inženjerskog stajališta, prvo bih tražio jasno preklapanje obuhvata planirane gradnje s hidrogeološkim podlogama i zonama zaštite“, smatra Obuljen.
Navodi i kako bi trebalo provjeriti i sve ostale karakteristike, poput nepropusnosti odvodnje, odakle dolazi voda za novo naselje, kolike su potrebe, kako se prikupljaju, pročišćavaju i zbrinjavaju otpadne i onečišćene oborinske vode, ali i učinke na vodni režim i povezane ekosustave.
„Zagovaram i zajedničko razmatranje postojećih i planiranih opterećenja istog sliva. Novo naselje, prometnice i drugi zahvati ne bi se smjeli promatrati odvojeno ondje gdje se njihovi učinci mogu zbrajati. Pritom kriterij odgovornosti treba biti jednak s obje strane granice. Zahtjev za zaštitom u susjedstvu mora pratiti jednako ozbiljno rješavanje vlastitih opterećenja voda i prostora“, poručuje Obuljen te podsjeća da je Grad Dubrovnik 2019. godine donio Odluku o zaštiti izvorišta Ombla, koja prepoznaje prekogranični obuhvat zona zaštite, ali mjere i zabrane propisuje za hrvatski teritorij.
„Zato ucrtane zone i hidrogeološku povezanost treba razlikovati od pravne provedivosti pojedinih mjera u drugoj državi. Za planove i zahvate koji mogu imati značajne prekogranične učinke postoje međunarodni mehanizmi, uključujući Espoo konvenciju i Protokol o strateškoj procjeni okoliša, kada su ispunjeni uvjeti njihove primjene. Ne daju jednoj državi opće pravo odlučivanja o svakoj gradnji u drugoj, ali predviđaju da se mogući
prekogranični učinci razmotre u odgovarajućem postupku“, navodi Obuljen.
HOĆE LI SE DIO STANOVNIŠTVA IZ GRADA PRESELITI U TREBINJE?
U Dubrovniku je za većinu obitelji kupnja vlastite nekretnine postala nemoguća misija. Također, snažno rastu i cijene najmova, a o Novom Trebinju se promišlja kao o zoni priuštivog stanovanja. Zbog relativne blizine, upitali smo Obuljena smatra li da bi dio stanovništva, koje trenutačno živi u Dubrovniku, mogao razmotriti preseljenje u novo naselje, među kojima je i znatan broj stranih radnika.
„Što se stanovanja tiče, moguće je da dio ljudi razmotri život u susjedstvu ako ondje pronađe prihvatljiviji i pravno siguran dom. Bez podataka o stvarnoj ponudi, potražnji i interesu ne bih prognozirao opseg preseljenja. Najavljene povlaštene uvjete u trebinjskom gradskom programu također ne treba poistovjećivati s tržišnim cijenama dostupnima svakom kupcu: službeno su predstavljeni kao pomoć određenim kategorijama stanovništva i stambenom zbrinjavanju Trebinjaca“, izjavio je Obuljen dodavši kako ne treba promatrati samo cijenu četvornog metra, nego i ukupni trošak života, uključujući i prelazak granice, dostupnost vrtića, škole i sl.
„Osobni izbor mjesta života treba poštovati. Međutim, mogućnost stanovanja izvan Hrvatske ne bih smatrao zamjenom za stvaranje uvjeta u kojima ljudi mogu ostati živjeti na dubrovačkom području. Naš cilj treba biti da ostanak bude stvarna, dostupna mogućnost, a ne privilegij. Priuštivo stanovanje zato smatram dijelom razvojne strategije, a ne izdvojenim pitanjem tržišta nekretnina“, zaključuje Obuljen.
Zahvate u prostoru na području susjednih općina, poput Novog Trebinja, kamenoloma u Ravnome, gradnje na Ivanici, treba promatrati i kroz ekološku prizmu. Pogotovo kad je u pitanju voda, jedan od najvrjednijih resursa koja Dubrovnik ima. Jer voda ne zna gdje završava teritorij jedne države, a počinje područje druge.
S druge strane, što se tiče samih investicija, posebno najavljene gradnje kongresnog centra, Dubrovnik bi možda trebao razmisliti je li prirodno da toliko kaska. Pa čak i za područjima koja su prirodno uvijek kaskala za Dubrovnikom i od njega učila.
