Svaki drugi maturant u Hrvatskoj ne zna tko je predsjednik Vlade, a gotovo polovicu politika uopće ne zanima ili ih zanima tek malo. Na testu od 19 pitanja o temeljnim političkim pojmovima, ustroju države i aktualnim političkim događajima učenici završnih razreda srednjih škola u prosjeku su točno odgovorili na tek osam pitanja. Svih 19 točnih odgovora imalo je samo sedam učenika. To su neki od rezultata istraživanja političke kompetencije učenika završnih razreda srednjih škola koje je ove godine proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Istraživanje, provedeno na reprezentativnom uzorku od 1.285 maturanata, pokazuje da problem nije samo u poznavanju imena političara, nego i u razumijevanju načina na koji država funkcionira, slabom interesu za politiku, nepovjerenju u institucije i razlikama koje se pojavljuju među učenicima ovisno o vrsti srednjoškolskog programa koji pohađaju.
Dok je 90,4 posto učenika znalo koja stranka ima najviše zastupnika u Hrvatskom saboru, tek 48 posto znalo je ime aktualnog premijera. Još je porazniji podatak da je samo 13,7 posto učenika znalo da Ustav Republike Hrvatske mogu promijeniti Sabor i građani na referendumu. Tek 10,5 posto točno je prepoznalo da centri za socijalnu skrb nisu organizacije civilnog društva. Na šest od devet pitanja o temeljnim političkim pojmovima točan odgovor dalo je manje od polovice sudionika. Nije, međutim, riječ samo o tome da mladi ne znaju dovoljno o politici. Gotovo polovica njih iskazuje nezainteresiranost za politička zbivanja: 18,7 posto politika uopće ne zanima, a još 26,6 posto navodi da ih zanima slabo. Izrazit interes za politiku iskazalo je tek šest posto maturanata.
Istodobno, gotovo polovica učenika teško se može zamisliti kao aktivne članove političkih stranaka. Rezultati ovog istraživanja daju za misliti koliko uopće mladi (ne)razumiju politički sustav u kojemu će kao punoljetni građani sudjelovati, ali i koliko (ne)vjeruju da svojim djelovanjem uopće mogu nešto promijeniti. U tom kontekstu, niti povjerenje u institucije nije osobito ohrabrujuće. Vojska je jedina institucija kojoj vjeruje većina ispitanika, dok političke stranke uživaju povjerenje tek malog dijela učenika. Hrvatskom saboru uglavnom ili u potpunosti vjeruje oko petina maturanata, a Vladi manje od četvrtine.
Osim znanja o politici, istraživanje je obuhvatilo i vrijednosti i stavove mladih, a rezultati pokazuju kako dio maturanata i dalje snažno zagovara tradicionalne rodne uloge te da su u isto vrijeme prisutni negativni stavovi prema homoseksualnim osobama. Tako oko petine učenika smatra da bi se žene prvenstveno trebale posvetiti kućanstvu i djeci, dok više od trećine navodi da bi se osjećalo nelagodno u društvu homoseksualne osobe.
Učenici trogodišnjih strukovnih škola imaju lošije znanje o politici
Posebno je važno što istraživanje potvrđuje razlike među učenicima različitih obrazovnih programa. Maturanti trogodišnjih strukovnih škola u prosjeku pokazuju nižu razinu političkog znanja od gimnazijalaca i učenika četverogodišnjih i petogodišnjih strukovnih škola.
Upravo u tom kontekstu aktualizira se pitanje političkog obrazovanja u strukovnim školama. Od ove školske godine učenici trogodišnjih strukovnih programa više nemaju Politiku i gospodarstvo kao obvezan predmet. Riječ je o skupini učenika kod koje istraživanje već bilježi slabije rezultate u poznavanju političkog sustava. To samo po sebi ne dokazuje da će ukidanje ovog predmeta dovesti do daljnjeg pada političke pismenosti, ali ipak postavlja pitanje kakvu ulogu škola ima u osiguravanju da svi mladi, neovisno o obrazovnom smjeru, steknu osnovna znanja potrebna za sudjelovanje u demokratskom životu.
Koliko je za političku pismenost mladih važno sustavno obrazovanje, može li se ono nadomjestiti sadržajima koji se obrađuju kroz druge predmete i što dugoročno znači činjenica da dio učenika više nema obvezan predmet koji ih upoznaje s funkcioniranjem države i političkog sustava, pitanja su o kojima smo razgovarali s dva politologa, profesorima Perom Maldinijem i Markom Potrebicom. Maldini je dugogodišnji profesor predmeta koji su vezani za politiku na Sveučilištu u Dubrovniku, a Potrebica, osim kao predavač na Sveučilištu, djeluje i kao aktivni političar i predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika.
Potrebica: Mlade treba učiti o politici kako bi mogli donositi ispravne odluke na izborima
Potrebica otkriva kako je iz dosadašnjeg iskustva rada sa studentima primijetio slične podatke kao u ovom istraživanju, doduše ipak nešto bolje.
„Primijetio sam, pogotovo u studentskim debatama na prvoj godini, kako su im stavovi dosta konzervativniji nego što bih očekivao. Držim da bi bilo dobro zadržati kolegij u kojemu će se učiti o politici i gospodarstvu u strukovnim školama. Nemamo mi problem samo s političkom pismenošću, nego i s financijskom. Zato bi mladi trebali imati predmet u kojem će učiti o tekućem računu, kreditima, poreznim obvezama, ustroju države i participaciji građana jer jedino osviješten građanin može donositi dobre odluke na izborima i biti manje sklon manipulaciji i populizmu koji je prisutan u dobrom dijelu političkih stranaka danas“, govori Potrebica i dodaje kako živimo u vremenu u kojemu se izgubila kvaliteta i političkih sadržaja, a pažnja ljudi je svedena na informacije od nekoliko sekundi, zbog čega smatra da treba još i više ulagati u obrazovanje mladih.
Potrebica govori i kako ga rezultati istraživanja ne iznenađuju i kako upravo zbog toga smatra da bi ‘Politika i gospodarstvo’ trebao biti obavezan predmet. Ipak, iako Politika i gospodarstvo godinama jest bio predmet koji se predavao kao dio obveznog programa, no razina znanja o političkim procesima među mladima nije rasla, već je kontinuirano u padu.
‘Meštri mogu biti intelektualci, ne treba im oduzeti društvene predmete’
„Činjenica da u školama postoji obavezan kolegij o politici ne znači da će nužno generacija izaći bolja, jer nekada učenici samo ‘nabubaju’ podatke, zato je važno na primjerima približiti gradivo. Recimo obično kada predavam na nižim godinama, pitam studente kada vide prepunjene kontejnere, tko je za to kriv? Objasnim im odgovornost i kako odabirom gradonačelnika biraju i to, čist ili šporak grad, riješene ili neriješene komunalne probleme i slično. Kada se predava na primjerima, puno su bolje reakcije studenata, jer su nekada pojmovi trodiobe vlasti i slično, njima predaleki za zamisliti, a onda i razumjeti“, objašnjava Potrebica.
Posljednjih nekoliko godina upravo Potrebica prima učenike u obilazak gradske uprave u sklopu predmeta ‘Politika i gospodarstvo’ te kaže kako se nada da upravo tim otvorenim vratima i primjerima koje daje, poboljšava percepciju mladih o svijetu oko njih.
„U svim školama mora postojati predmet koji će obuhvatiti političku i financijsku pismenost, pa tako i u trogodišnjim strukovnim školama, jer sutra meštar nije samo meštar, ja imam puno meštara koji su intelektualci, pametni i načitani ljudi. Ne smije se iz programa njihovih škola izbacivati društvene kolegije samo kako bi se rasteretio kurikulum jer onda ćemo dobiti ljude koji su politički nepismeni i koji donose pogrešne odluke na izborima zbog neznanja“, zaključuje Marko Potrebica, magistar znanosti u području politologije i dubrovački političar.
Maldini: Budućnost demokracije je na kušnji
Politička nepismenost mladih u Hrvatskoj tiha je, ali ozbiljna prijetnja koja nagriza perspektivu budućega demokratskog razvoja našega društva i države, smatra dubrovački politolog i sveučilišni profesor Pero Maldini.
„Najnoviji rezultati nacionalnog istraživanja zvone na uzbunu. Naši maturanti napuštaju obrazovni sustav s kroničnim manjkom znanja o ustavnom poretku, dok istodobno bilježimo zabrinjavajući rast društvene isključivosti i autoritarnih stavova. Pritom se javlja dubok paradoks: glavni izvor informacija o svijetu postale su im društvene mreže (poglavito TikTok), iako u njih imaju najmanje povjerenje, dok klasične institucije države promatraju sa zamjetnim skepticizmom“, iznosi Maldini.
Ideološki ratovi preko leđa maturanata
Glavni razlog zašto Hrvatska nema sustavan, obvezan i kvalitetan građanski odgoj i obrazovanje leži u potpunom izostanku političkog i društvenog konsenzusa, stava je Maldini.
„Ovo pitanje, umjesto da bude prepušteno struci, grubo je gurnuto u arenu ideoloških i kulturalnih prijepora. Liberalno-lijeve opcije inzistiraju na modelu koji u fokus stavlja ljudska prava, rodnu ravnopravnost, prava manjina i kritičko preispitivanje autoriteta. Konzervativno-desne opcije i tradicijske udruge u tome vide pokušaj ideološke indoktrinacije koja se kosi s tradicionalnim i obiteljskim vrijednostima većine, pa naglasak stavljaju na domoljublje, nacionalni identitet i povijest Domovinskog rata. Iako ove vrijednosti ne isključuju nužno jedna drugu i zapravo čine sastavnice pluralističkoga demokratskog društva, razvidno je da maturanti vrlo slabo poznaju i razumiju najveći dio tih vrijednosti i činjenica – bez obzira na to koja ih strana političkog spektra isticala“, govori Maldini i dodaje kako „jednako tako slabo poznaju strukturu i funkcioniranje demokratskog sustava, uz vidan izostanak sposobnosti kritičkog mišljenja“.
Naučiti kako misliti, a ne što misliti
Maldini naglašava kako dugogodišnja politizacija građanskog obrazovanja upućuje na duboko nerazumijevanje te teme i njezinu degradaciju kroz dnevnopolitičke i ideološke prijepore.
„U javnim školama nema mjesta ideologiji; ona je stvar slobodnog izbora, osobnoga svjetonazora i opredjeljenja svakog pojedinca te se ni na kakav način ne smije nametati. Svrha građanskog (političkog) obrazovanja jest temeljna politička pismenost te razvoj kritičkog mišljenja i demokratskih vještina. Ono mora pružiti znanja i kompetencije koje mladom čovjeku omogućuju razumijevanje građanskih prava i obveza, poznavanje političkog sustava i procesa te prepoznavanje vlastite uloge u pluralističkom društvu“, iznosi i apostrofira kako građansko obrazovanje, stoga, nije i ne smije biti indoktrinacija.
„Upravo suprotno, ono treba prikazati realnost i svu raznolikost političkog života u demokratskom okruženju u kojemu učenici imaju različite stavove i opredjeljenja, te ih osposobiti da samostalno analiziraju situaciju i nauče kako misliti, a ne što misliti“, napominje.
Status quo i PiG kao vatrogasna mjera
Maldini smatra kako su obrazovne politike, linijom manjeg otpora, ne želeći se zamjeriti biračima, odlučile održati status quo.
„Rezultat je hibridni, nefunkcionalni model građanskog obrazovanja kao međupredmetne teme. Ona bi se u praksi trebala provlačiti kroz ostale predmete, što u konačnici znači da njezina provedba ovisi isključivo o entuzijazmu pojedinih nastavnika. Tako je jedini formalni doticaj s ovim sadržajem sveden na predmet Politika i gospodarstvo (PiG) u završnim razredima. Međutim, sa svega dva ili tri sata tjedno tijekom jedne školske godine, PiG pokušava spojiti politologiju, sociologiju, makroekonomiju i mikroekonomiju. Ishod je pretrpani kurikulum nerijetko sveden na suhoparno memoriranje podataka, što je inače dominantna boljka naših škola, umjesto na razumijevanje i kritičku refleksiju“, govori Maldini i dodaje kako je taj predmet u ovakvom obliku tek vatrogasna mjera, a ne stvarno rješenje.
Profesor smatra kako je razvidan i obrazovni jaz koji ima i izravne socijalne posljedice.
„Naime, dok gimnazijalci dobivaju barem neke temelje, učenici trogodišnjih strukovnih škola često nemaju ni to. Dio mladih u strukovnim školama, koji češće dolaze iz obitelji nižega socioekonomskog statusa i nižeg stupnja obrazovanja te koji najranije izlaze na tržište rada, ostaje potpuno zakinut za građanske kompetencije. To posljedično rezultira razmjerno višom sklonošću autoritarnim stavovima, gura ih na marginu donošenja odluka i pojačava njihovo nepovjerenje prema sustavu. Umjesto da bude kompenzacijski mehanizam koji smanjuje društvene nejednakosti, škola zapravo petrificira razlike proizašle iz socioekonomskog podrijetla“, upozorava.
Izborni cinizam i nepovjerenje u institucije
Posljedice ovog sustavnog ignoriranja problema, smatra Maldini, izravno se odražavaju na političko povjerenje i participaciju.
„Istraživanje je potvrdilo trendove izraženog izbornog cinizma i selektivnog povjerenja u institucije. Tako među mladima prevladava uvjerenje da glas pojedinca ne može ništa promijeniti, zbog čega masovno apstiniraju od formalnih političkih procesa i stranaka. Istodobno, dok Vladu, Sabor i pravosuđe smatraju korumpiranima i nefunkcionalnima, jedina institucija kojoj mladi u RH većinski vjeruju jest vojska“, iznosi.
„Bez razvijenog kritičkog mišljenja i medijske pismenosti, generacija odgojena na algoritmima društvenih mreža postaje lak plijen za radikalne narative i populiste koji nude jednostavna, crno-bijela rješenja za kompleksne probleme. Nepoznavanje demokratskog sustava pridonosi većoj podložnosti manipulaciji, afektivnoj polarizaciji te u konačnici porastu isključivosti i netolerancije, što izravno potkopava demokraciju“, upozorava Maldini.
Demokracija nije zajamčena zauvijek
Maldini upozorava i kako jednom uspostavljena i institucionalizirana, demokracija ne pruža jamstvo stabilnosti i opstanka ako se stalno ne održava.
„Ona zahtijeva naš trajan angažman kroz njezino poznavanje, razumijevanje i aktivnu participaciju, u čemu su građanska pismenost i politička kompetencija ključni. Stoga, moramo shvatiti da građansko obrazovanje nije luksuz ni ideološko oružje, već bazična higijena demokratskog društva. Nastavimo li političku socijalizaciju mladih prepuštati stihiji društvenih mreža – u uvjetima izloženosti ili liberalnim posezanjima različitih populističkih političkih aktera ili antidemokratskih supkulturnih skupina koji atakiraju na građanska prava, politički pluralizam, demokratski ustroj i vladavinu zakona – riskiramo da u bliskoj budućnosti dobijemo generacije koje će pasivno promatrati ili pak aktivno pljeskati demontaži vlastitih demokratskih institucija“, zaključio je politolog Pero Maldini.
Na kraju, jasno je kako rezultati ovog istraživanja nisu porazni samo zbog nepoznavanja imena najistaknutijih političara, nego zbog nesposobnosti razumijevanja društva. Kada škola ne odigra ulogu u učenju kritičkog razmišljanja, nego se društvenim mrežama prepusti oblikovanje stavova mladih, dobivamo generaciju mladih ljudi koji ne razumiju glavnu Maldinijevu poruku: demokracija se ne podrazumijeva, nju treba poznavati, njegovati i aktivno braniti.
