No, na ovim prostorima se činjenice vrlo često vole iskrivljavati pa se zločinci prikazuju nacionalnim herojima. Tako je Mladić u Beogradu pokopan kao heroj. Tako je na pokopu njegov lijes bio prekriven srpskom zastavom, bili su izloženi vojna kapa i sablja, a u ceremoniji su sudjelovali pripadnici vojske, vojni orkestar i mnoštvo ljudi. Obred je predvodio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije.
Svaka osoba, makar bila i osuđeni ratni zločinac, ima pravo na dostojanstven pokop. Međutim, ovdje nije samo riječ o pokopu nego o komemoriranju jednog od najvećih zločinaca i najcrnjih figura u novijoj povijesti. Ujedno, to je i negiranje povijesnih činjenica, u kojima se pojedinci vezani uz najstrašnije zločine opravdavaju, veličaju i slave, temeljem toga koje su nacionalnosti, a ne njihovih stvarnih djela. Kritičari tako upozoravaju da ovakve počasti nadilaze privatni pokop te stvaraju sliku o Mladiću kao o žrtvi i heroju, istodobno.
UKINUTO 10 RADNIH DOZVOLA
Veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića, rezultiralo je i policijskim postupanjima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Poznato je kako na dubrovačkom području radi veći broj osoba srpske nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine. Jedan dio njih veličao je Mladića.
Kako su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske odgovorili na naš upit, zbog veličanja Mladića, ukinuto je 10 dozvola za boravak i rad na dubrovačkom području. U svakom od ovih slučajeva, radi se o državljanima Bosne i Hercegovine.
Inače, od početka godine pa do 18. listopada, na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske ukinuto je 513 radnih dozvola, a kako je vidljivo iz policijskih podataka, taj broj je bio približno jednak svo vrijeme, u posljednjih pet godina. Najčešći razlog je prekid radnog odnosa, tako da se može kazati kako je veličanje ratnog zločinca i zločinačkih ideologija više izolirani slučaj nego pravilo. Međutim, ni broj od 10 ukinutih radnih dozvola zbog toga razloga, sasvim sigurno nije zanemariv.
ZABRANA ULASKA U HRVATSKU
Početkom rujna, iz dubrovačke policije su obavijestili kako su proveli kriminalistička istraživanja nad više državljana Bosne i Hercegovine na privremenom boravku u RH, u 20-im i 30-im godinama. Kako su tada izvijestili, utvrđeno je da su muškarci narušavali javni red i mir tako što su putem svojih profila na društvenim mrežama isticali slike, simbole, pjesme i tekstove kojima se odavala počast i iskazivala zahvalnost Mladiću.
“Budući da su društvene mreže mjesto dostupno javnosti i neodređenom broju građana, počinitelji su na taj način, vrijeđali nacionalne osjećaje građana Republike Hrvatske i time počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira“, objavili su tada iz policije, dodavši da su muškarci uhićeni na području Dubrovnika i Župe dubrovačke. Nakon što su pred sudom proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, ukinute su im dozvole za boravak i rad, a otkazan im je boravak u Republici Hrvatskoj, uz zabranu ulaska u trajanju od nekoliko mjeseci.
Upitali smo policiju i kakva su postupanja u slučajevima u kojima strani radnici veličaju ratne zločince.
„Strani državljani koji borave i rade u Republici Hrvatskoj i koji, primjerice veličanjem ratnih zločinaca, narušavaju javni red i mir, sankcioniraju se sukladno članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji predviđa novčanu sankciju ili kaznu zatvora do 30 dana“, odgovorili su iz policije.
Također, nakon završenog postupka pred nadležnim općinskim sudom, policija stranom državljaninu provodi upravni postupak kojim mu se otkazuje boravak i ukida dozvola za boravak i rad nakon čega se donosi rješenje o zabrani ulaska u Republiku Hrvatsku i naznačuje se rok unutar kojeg mora napustiti teritorij Republike Hrvatske.
ŠIME ZUPČIĆ: ‘NE PODRŽAVAM ZABRANE, ALI NEKAD SU JEDINA ALTERNATIVA’
U javnom prostoru govor mržnje se često pravda slobodom govora. Pritom se iz vida ispušta činjenica da nijedna sloboda, pa tako ni sloboda govora, ne može i ne smije biti apsolutna, jer je tada uvijek na štetu nekoga drugoga. Sloboda govora završava točno tamo gdje počinje vrijeđanje, kleveta ili govor mržnje.
Komunikolog i predavač na Fakultetu za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku Šime Zupčić komentira da je vrlo nesklon zabranama izražavanja mišljenja, no još je neskloniji govoru mržnje.
„S jedne strane smatram kako bi se svako mišljenje, ma kakvo ono bilo, trebalo moći izreći i zabrane generalno smatram lošima. No, veličanje ratnih zločinaca i totalitarnih režima smatram još lošijom opcijom, pa između te dvije strane podržavam sankcioniranje veličanja zločina, ma koliko god grubo zvučale bilo kakve zabrane“, izjavio je Zupčić.
Iz te perspektive se slaže s ukidanjem radnih dozvola onima koji to rade.
„Imam mali obrt u turizmu i osobno ne bih volio imati takvog zaposlenika. Ne samo zbog veličanja ratnih zločina, nego i zbog toga što bih se stalno pitao kakav je taj čovjek prema gostima druge nacionalnosti, kako ih tretira, kakav je čovjek uopće“, govori Zupčić.
‘KAO DOMOLJUBA ME VIŠE BOLI PONAŠANJE TORCIDE’
Međutim, navodi da ga, kao Hrvata, više bole nacistički povici dijela pripadnika Torcide koji su se nedavno dogodili u Splitu.
„Više me smeta ono što se nedavno dogodilo u Splitu, i to iz domoljubnih motiva, jer mi je stalo do moje domovine i mog naroda. Možda zvuči kontradiktorno, ali više me boli kad naši ljudi veličaju zločince i totalitarne režime. Veličanje Ratka Mladića od strane bh. državljana očito srpske nacionalnosti gledam kao na problem srpskog naroda i problem BiH, koji se i nas dotiče jer ti ljudi rade ovdje. Međutim, kao Hrvata me više bole uzvici ‘Ubij Židova’ i zazivanje Hitlera. Mene to još i više smeta jer volim svoju zemlju“, izjavio je Zupčić.
foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
Kako kaže, posebno je pogrešno takvo ponašanje stavljati u druge kontekste.
„Da je to kontekst, onda bi ostali na kontekstu, ali ovdje se dogodilo zazivanje Hitlera i tu nema konteksta. Kao i oni koji zazivaju ratnog zločinca pod kojim su ubijene tisuće ljudi. Ne postoji kontekst u koji se takvo što može staviti kako bi bilo prihvatljivo“, izjavio je Zupčić.
ZDRAVKO BAZDAN: TREBA PRVO POMESTI ISPRED SVOJIH VRATA
Bivši potpredsjednik HHO-a i dugogodišnji profesor na Sveučilištu u Dubrovniku Zdravko Bazdan u slučaju Mladića navodi da država radi svoj posao i sankcionira ono što je protivno zakonu. Međutim, potom citira i Seneku koji je kazao da ‘prvo treba pomesti ispred svojih vrata’.
„Mi smo nedavno imali jednu katastrofu koja se dogodila na ulicama Splita, zazivanje neonacizma, ubojstava, jama, tragedija, zazivanje ponovnog rata… To je za mene prioritet. A nekako mi se čini da svi šute, posebno političari, čelnici stranaka… Mada je to ono što treba jasno osuditi, jer je to važno za našu državu, naše ljude i civilizaciju“, izjavio je Bazdan.
Podsjetio je i kako su naši sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini također odavali čast Slobodanu Praljku, ali i da se slavio Dario Kordić kojemu je biskup Košić održao misu i ljubio mu ruku kad je stigao iz Den Haaga.
„Smatram kako trebamo spustiti loptu i nuditi rješenja, a ne podgrijavati sukob. Svjestan sam da dobar dio građanstva Dubrovnika nije sklon ideji o dolasku ljudi iz Trebinja koji ovdje rade. Međutim, što bi se dogodilo bez njih? Blokirali bi svi hoteli, većina restorana… Volio bih kad bi bilo više tolerancije i, naravno, više usmjeravanja ka obrazovanju o ljudskim pravima“, poručio je Bazdan ponovivši hipotezu – nepoznavanje materije o
ljudskim pravima u miru vodi u osobno i nacionalno barbarstvo, a u ratu vodi ka kršenju humanitarnih prava i zločinima koji ne zastarijevaju.
TREBA POSLATI PORUKU DOK JE JOŠ (RELATIVNO) NAVRIJEME
Gdje završava sloboda govora, a počinje govor mržnje? Gdje završavaju riječi, a počinju djela?
Istina je kako je u posljednjem ratu Hrvatska nije iznjedrila zločinca u rangu Ratka Mladića te da u ratnom vihoru od prije 30-ak godina nije bila agresor nego žrtva. No, istina je i da se još uvijek nije jasno suočila s nekim drugim, manje slavnim dijelovima svoje prošlosti.
Kao jedan od argumenata pritom se koristi to što brojni državljani srpske nacionalnosti mogu slobodno raditi i živjeti u Hrvatskoj te se pritom osjećati prilično sigurno. I Zupčić smatra kako smo sasvim sigurno načelno otvoreno društvo kad je riječ o djelima i kako se državljani svih nacionalnosti mogu sigurno osjećati u Hrvatskoj. Međutim, smatra kako je dio koji se odnosi na govor u javnom prostoru ipak problematičan.
„Djela su u ovom trenutku u redu. Međutim, kad je riječ o govoru u javnom prostoru, toga se bojim. Javni prostor je prepun govora mržnje i brojim se da će se dogoditi taj trenutak kad će se s riječi prijeći na djela. Mi ne trebamo čekati taj trenutak nego moramo pokušati reagirati dok je još, uglavnom, sve to samo na riječima i poslati poruku. Dakle, reagirati dok je još relativno navrijeme“, izjavio je Zupčić.
A poruka bi bila da bi svaki pojedinac, ma gdje god se rodio i gdje god živio, treba odlučiti da ratni zločinac ne može biti ‘njegov’, čak i onda kad ima jednako državljanstvo kao i on. ‘Njegov’ bi trebao biti svatko onaj tko je žrtva i tko je dobar čovjek. I pritom se ne osjećati krivim niti prozvanim jer taj ratni zločinac ima isto državljanstvo kao i on. Naime, narodi ne mogu biti genocidni niti za genocide i zločine kolektivno mogu snositi odgovornost. To mogu biti jedino službene politike i pojedinci koji s normalnim ljudima nemaju baš nikakve veze.
