Dragi gospar Rudi, sretan rođendan! Želimo Vam puno zdravlja, mira, lijepih trenutaka i još mnogo godina ispunjenih ljudima koje volite. Hvala Vam za sve što ste učinili za Dubrovnik, ali i za to što svojim svjedočanstvima čuvate uspomenu na ljude i vrijeme koje nikada ne smijemo zaboraviti.
Postoje ljudi čiji se doprinos jednom gradu ne može izmjeriti ni godinama ni priznanjima. Ljudi koji su, kada je bilo najteže, prepoznali trenutak, preuzeli odgovornost i stavili ono najvažnije ispred sebe. Jedan od takvih ljudi je Rudi Butković.
Dubrovačko ime koje je neizbrisivo upisano u povijest obrane Grada, jedan od ljudi koji su još prije prvih napada razumjeli što se sprema i nisu čekali da opasnost pokuca na vrata.
Rudi Butković bio je jedan od najbližih suradnika Miljenka Bratoša, a suradništvo je ubrzo preraslo u blisko prijateljstvo. Radio je u Centru za obavješćivanje, s Bratošem i Aljošom Nikolićem je krenuo u ozbiljne pripreme više od godinu dana prije početka napada na Dubrovnik jer – za njih je rat počeo još u ljeto 1990. godine.Jedan je od osnivača Odreda naoružanih brodova, a bio je i zapovjednik postrojbe za osiguranje pri Centru za obavješćivanje. Nakon Bratoševe smrti, imenovan je sekretarom općinskog Sekretarijata za narodnu obranu. Groteskno je to što je njegov braniteljski status još uvijek na čekanju, premda je njegov golemi doprinos u obrani Dubrovnika neosporan, no u šali kaže – jedina je živa osoba koja se može pohvaliti kako ima spomenik.
Iza tih velikih povijesnih činjenica stoje prijateljstva, povjerenje, odluke, neprospavane noći, odgovornost i sjećanja koja ne blijede. Stoje i ljudi kojih danas više nema, a čije uspomene Rudi čuva s posebnom pažnjom i poštovanjem.
Na nedavnom predstavljanju posebnog izdanja Dubrovačkog dnevnika „Miljenko Bratoš – ime koje nas obvezuje“, govorio je o vremenu koje je bilo istodobno nevjerojatno teško, ali i veliko po ljudskosti. O prijatelju i čovjeku s kojim je dijelio jednu od najvažnijih životnih priča. I o potrebi da se istina sačuva, dokumentira i prenese generacijama koje dolaze.
A možda je upravo to jedna od najvažnijih stvari koje nam ljudi poput Rudija daju, podsjetnik da Grad nisu samo njegove zidine i ulice. Grad su ljudi koji su ga voljeli, za njega se borili i u najtežim trenucima nisu odustali od njega.
Dragi gospar Rudi, sretan rođendan! Želimo Vam puno zdravlja, mira, lijepih trenutaka i još mnogo godina ispunjenih ljudima koje volite. Hvala Vam za sve što ste učinili za Dubrovnik, ali i za to što svojim svjedočanstvima čuvate uspomenu na ljude i vrijeme koje nikada ne smijemo zaboraviti.
INTERVJU, RUDI BUTKOVIĆ: Oružje je slabo dolazilo do Dubrovnika, davali su nam 10 dana, a nismo pali nikad
