Datum 9. studeni 1991. godne bio je jedan od najtežih ratnih dana na dubrovačkom području.
U zapovijedi koju je na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine, izdao komandant 9. VPS admiral Miodrag Jokić navodi se: “ovladati širim rejonom Dubrave i Rijeke dubrovačke, izbiti na liniju Žarkovica – Srđ – Strinčijera – Gradci – Komolac – Rijeka Dubrovačka i uspostaviti potpunu blokadu Dubrovnika s kopna i mora i primorati neprijatelja na predaju.”
Od 7. do 15. studenoga tzv. JNA sa svojim snagama, TO Herceg Novi i Odred granične milicije Boka izvedeni su napadi kojima su, uz potporu artiljerije, mornarice i zrakoplovnih snaga, nastojali ovladati visovima iznad Grada.
Radi iznimne težine stanja u kome se našla obrana Grada, predsjednik RH dr. Franjo Tuđman izdao je, istoga toga dana, 9. studenoga Naredbu o općoj mobilizaciji na dubrovačkom području, a Dubrovnik je radi svoje sigurnosti odlučila napustiti i europska promatračka misija.
U teškim bojevima agresor je uspio zauzeti Bosanku, nanoseći dubrovačkim braniteljima velike i bolne ljudske gubitke. U obrani Bosanke, prilikom izvršenja borbene zadaće, na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine, poginuli su dubrovački branitelji: Hamdija Kovač, Vedran Ivošević, Antonio Vatović, Mario Pezzi, Franci Lazibat i Željko Raguž.
Na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine, kao civilne žrtve u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuli su: Niko Čupić, iz Vodovađe, rođen 1921., Antun Lang, iz Dubrovnika, rođen 1924., Luce Spremić, iz Vitaljine, rođena 1911., te Marin Lučić, iz Zagrude, rođen 1970.
Autori teksta: Varina Jurica Turk i Mišo Đuraš
