Nakon pada Bosanke neprijateljske snage nastavile su 10. studenoga 1991. snažne napade na položaje iznad Dubrovnika. U borbama na Srđu i Strinčjeri poginuli su hrvatski branitelji Mato Damjanović i Mario Matana.
Na dubrovačkom bojištu 10. studenoga 1991. nastavljene su teške borbe na prostoru Srđa i Strinčjere, neposredno iznad Dubrovnika. Hrvatski branitelji nastojali su zadržati obrambene položaje nakon teških borbi prethodnih dana, tijekom kojih su snage JNA i pridružene postrojbe uspjele zauzeti Bosanku i prodrijeti na dio platoa Srđa.
Prema podacima iz knjige Domovinski rat na dubrovačkom području 1991.–1995. autora Varine Jurice Turk i Miša Đuraša, neprijateljske snage u teškim borbama uspjele su zauzeti Bosanku, Strinčjeru i prostor Dubrave, pri čemu su hrvatski branitelji pretrpjeli velike ljudske gubitke. Dan nakon pogibije šestorice branitelja na Bosanki, 10. studenoga, na Srđu je poginuo Mato Damjanović, a na Strinčjeri Mario Matana.
Mato Damjanović, rođen 27. svibnja 1963., imao je čin bojnika. Poginuo je 10. studenoga 1991. na Srđu kao pripadnik Hrvatske vojske tijekom izvršenja borbene zadaće.
Istoga dana poginuo je i Mario Matana, rođen 23. listopada 1966. Prema istom izvoru, Matana je imao čin poručnika bojnog broda i bio je pripadnik Hrvatske ratne mornarice, a poginuo je 10. studenoga 1991. na Strinčjeri tijekom izvršenja borbene zadaće.
Borbe početkom studenoga odvijale su se u trenutku kada je obrana Dubrovnika bila pod izrazito snažnim pritiskom. U obrani Bosanke 9. studenoga poginuli su Vedran Ivošević, Hamdija Kovač, Mario Pezzi, Franci Lazibat, Željko Raguž i Antonio Vatović. Na današnji dan su poginuli ranije spomenuti Damjanović i Matana, dok je 12. studenoga na Strinčjeri i u Komolcu poginulo još jedanaest hrvatskih branitelja.
