Judo klub Dubrovnik 1966 proslavio je 60 godina postojanja svečanom akademijom u Kazalištu Marina Držića.
Bila je ovo jedinstvena prilika da se okupi niz različitih generacija kluba, od osnivača, do najmlađih. I sve to, prigodno, odvija se u godini u kojoj je klub napravio dva velika iskoraka – prva europska seniorska medalja (bronca Ive Oberan), ali i zlato Petrunjele Pavić na Grand Slamu u Budimpešti.
Program su vodili novinarka HRT-a Ivana Brailo Drnas, ali i bivši judaš Bruno Blumenscheich. Nastupila je i klapa Kaše.
Jedno veliko hvala velikom Andriji Habulinu
„Večeras nećemo brojati medalje, jer za to postoje knjige. Želimo ispričati priče koje nisu zabilježene. Iz autobusa, sa stanica, iz života, o ljudima koji su nas naučili da se nakon svakog pada mora ustati. Ja sam odrasla na tatamiju, gdje sam dobila pohvale, ali i kritike. Stajala je želja za pobjedom. Ovaj klub nije bio samo mjesto na kojem se radio judo, već na kojem su odrastale generacije. Večeras želim reći jedno veliko hvala, hvala velikom Andriji Habulinu” – rekla je kroz suze na otvaranju proslave predsjednica Kluba Klara Mitrović.
„Čovjek koji je imao viziju i hrabrost da da nešto za judo, entuzijazam, vjeru u ono što se radi. Nisu mogli tadašnji ljudi ni zamisliti koliko će djece proći kroz klub i kakve će rezultate imati” – nadodaje Mitrović, koja je u klubu prošla sve. Od natjecateljice do predsjednice.
„Masline ne sadimo za sadašnje vrijeme, već za unuke”
Program proslave sastajao se od tri dijela. Odnosno, tri filma koja su prikazana o različitim epohama kluba.
Prvi kratki film prikazivao je osnutke kluba, prve korake, kada se treniralo na teniskim terenima u Lapadu. Tadašnji uvjeti bili su daleko od današnjih. Oni koji se nisu borili, pridržavali su improvizirane tatamije drugim borcima.
Drugi filmić pokazao je razvoj kluba od osamdesetih do 1998. godine, uključujući i ona teška ratna vremena kluba. Ni tada nije stajao rad kluba, treniralo se i pod opsadom, osim tijekom opće opasnosti. Niz je članova kluba sudjelovalo u obrani Dubrovnika, a neki od njih, nisu se nikada vratili…
U trećoj fazi, odnosno u 21. stoljeću, klub je prošao i uspone i padove. Ali, sve u svemu, napravljen je veliki iskorak. Pogotovo dolaskom Matea Semiza na mjesto glavnog trenera.
Posebno nevjerojatno izgledali su prizori iz devedesetih godina, kada je puna puncata dvorana u Gospinom polju navijala na natjecanjima, odnosno državno prvenstvo i Kup europskih prvaka.
JK Dubrovnik 1966 ima važnu i sportsku i društvenu ulogu u Dubrovniku
„Teško je naći riječi nakon svega viđenog i ovih filmova, ali možemo izvesti jedan zaključak. Dubrovačke tribine uvijek su pune znalaca juda, a sve nas to vraća na početak, 60 godina i bezbroj djece. No, pored sportskih rezultata, klub ima i ogromnu društvenu ulogu. Time su nositelj i kvalitete juda i društveno sportskog rada. Drago mi je da je ove godine stigla prva europska i prva zlatna Grand Slam medalja. Ovaj klub nije više sportska udruga, ovo je institucija sporta u gradu i županiji. Duboko sam uvjeren da ćemo se nakon Los Angelesa i Olimpijskih igara opet okupljat” – istaknuo je Branko Crnov, dopredsjednik Hrvatskog judo saveza.
Okupljenima su se obratili i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, kao i župan Blaž Pezo, s obzirom na to da su Grad i Županija godinama uz dubrovački judo i klub.
Najljepši trenutak večeri: Svi zajedno na pozornici
Na kraju događaja na pozornici Kazališta Marina Držića svi zajedno. Svi oni koji su ostavili trag u klubu, i svi oni koji će ga tek ostaviti. Uz njih judašice koje su itekako obilježile noviju povijest kluba: Anđela Violić, Iva Oberan i Petrunjela Pavić.
Upravo su Aneđli, Ivi i Petrunjeli, dodijeljene posebne zahvalnice za velike uspjehe. Uručili su ih tri legende kluba: Edi Bajurin, Feša Vukotić, Kerim Kodžaga.
