Dubrovački gradonačelnik i saborski zastupnik Mato Franković podnio je deset amandmana na Konačni prijedlog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kojim se uređuje i budućnost kratkoročnog turističkog najma u Hrvatskoj. Franković se protivi pojedinim rješenjima iz Vladina prijedloga, a posebno mu je neprihvatljiv desetogodišnji rok koji bi dijelu postojećih pružatelja smještaja omogućio nastavak poslovanja prije prilagodbe novim zakonskim uvjetima.
Njegovi amandmani predstavljaju pokušaj značajnijeg zaokreta u zakonskom uređivanju turističkog iznajmljivanja, osobito kada je riječ o nekretninama koje imaju stambenu namjenu. Franković je ranije poručio kako neće podržati zakon ako njegovi prijedlozi ne budu prihvaćeni.
Frankovićevi prijedlozi mogu se podijeliti u nekoliko tematskih cjelina, a najvažnije promjene koje želi uvesti su sljedeće:
1. Skraćivanje desetogodišnjeg roka za prilagodbu
Umjesto deset godina, koliko predviđa Vladin prijedlog za dio postojećih pružatelja ugostiteljskih usluga u višestambenim i stambeno-poslovnim zgradama, Franković predlaže da krajnji rok za prilagodbu bude 31. prosinca 2030. godine. Nadležna upravna tijela trebala bi u roku od šest mjeseci od stupanja zakona na snagu obavijestiti obuhvaćene ugostitelje o njihovim obvezama.
2. Uređivanje statusa objekata s privremenim rješenjima
Za objekte koji imaju privremena rješenja povezana s postupcima ozakonjenja predlaže se prijelazno razdoblje do 31. prosinca 2027. godine. Nadležna tijela trebala bi provjeriti status postupaka ozakonjenja, a u slučaju odbijanja ili obustave postupka postupati po službenoj dužnosti.
3. Petogodišnji rok za suglasnost suvlasnika
Franković želi jasno odrediti da se rok za pribavljanje suglasnosti suvlasnika računa od 1. siječnja 2025. godine. Time bi se spriječilo da stupanjem na snagu novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti počne teći novi rok, odnosno da se postojeće obveze dodatno odgađaju.
4. Provjera dopuštene namjene prostora
Prilikom izdavanja novih rješenja za pružanje usluga smještaja u višestambenim i stambeno-poslovnim zgradama trebalo bi provjeravati je li turističko korištenje prostora dopušteno prema propisima o prostornom uređenju i gradnji. Sama činjenica da prostor ima ranije izdano rješenje ne bi bila dovoljna za automatsko odobravanje nastavka djelatnosti.
5. Stroži uvjeti prilikom promjene pružatelja usluga
I u slučajevima kada se nastavlja već postojeća ugostiteljska djelatnost, odnosno kada novi pružatelj preuzima poslovanje, trebalo bi provjeriti ispunjava li prostor propisane uvjete. Time bi se spriječilo automatsko prenošenje prava na obavljanje djelatnosti bez provjere zakonitosti turističke namjene nekretnine.
6. Provjera stvarnog stanovanja vlasnika
Jedan od zanimljivijih prijedloga odnosi se na utvrđivanje živi li vlasnik doista u nekretnini koju iznajmljuje. Franković predlaže da sama prijava prebivališta na adresi apartmana ne bude dovoljan dokaz stvarnog stanovanja. Nadležna tijela trebala bi provjeravati stvarne okolnosti i utvrditi koristi li vlasnik stan za život ili ga u cijelosti koristi za turistički najam.
7. Nova rješenja i za dio postojećih privatnih iznajmljivača
Franković predlaže da se i za dio postojećih privatnih iznajmljivača uvede obveza ishođenja novog rješenja. To bi se odnosilo na one koji iznajmljuju cijeli stan u višestambenoj ili stambeno-poslovnoj zgradi, kao i na one koji iznajmljuju dio stana, ali se u preostalom dijelu stvarno ne stanuje. Rok za prilagodbu bio bi do kraja 2030. godine, uz provjeru dopuštene namjene prostora.
8. Nastavak iznajmljivanja unutar obitelji
Jednim od amandmana uređuje se mogućnost nastavka pružanja ugostiteljskih usluga unutar obitelji. Takav nastavak bio bi moguć uz ispunjavanje propisanih uvjeta, a postojeće valjane suglasnosti suvlasnika mogle bi se koristiti do isteka roka na koji su izdane. Promjena osobe koja nastavlja obavljati djelatnost ne bi automatski pokretala nove prijelazne rokove.
9. Primjena odluka gradova i općina na postojeće iznajmljivače
Franković želi da se odluke predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave o broju, vrsti i kapacitetu smještajnih objekata primjenjuju i na zahtjeve za nastavak pružanja usluga u domaćinstvu. To znači da lokalne vlasti ne bi imale utjecaj samo na nova odobrenja nego i na nastavak postojećih djelatnosti.
10. Detaljnije evidentiranje smještajnih jedinica
Posljednjim amandmanom predlaže se proširenje podataka koji se upisuju u Središnji registar. Evidentirali bi se, među ostalim, podaci o namjeni prostora, samostalnoj uporabnoj cjelini, privremenom karakteru rješenja, isteku prava na pružanje usluga i valjanosti suglasnosti suvlasnika. Predviđeno je i postupanje nadležnih tijela u slučaju prestanka prava na pružanje usluga te odgovarajuće ažuriranje registracijskih brojeva.
Posebno važan dio odnosi se na postojeće iznajmljivače
Iz sadržaja predloženih izmjena vidljivo je da Franković ne želi ograničiti intervencije samo na buduće iznajmljivače ili poslovne subjekte. Njegovi prijedlozi zahvaćaju i dio onih koji već godinama imaju rješenja za turističko iznajmljivanje.
Posebno je značajan prijedlog provjere stvarnog stanovanja. Prema takvom pristupu, prijavljeno prebivalište na adresi apartmana ne bi samo po sebi bilo dovoljno za dokazivanje da vlasnik ondje živi. Time bi se nastojalo razlikovati stvarno iznajmljivanje dijela vlastitog doma od situacija u kojima se cijeli stan koristi za turističku djelatnost.
Jednako je važan i prijedlog prema kojem bi se provjeravala dopuštenost turističke namjene prostora, čak i kada je za njega ranije već izdano rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga.
