Hrvatska je jedna od vodećih svjetskih charter destinacija, no njezine prirodne prednosti same po sebi više nisu dovoljne za zadržavanje konkurentske pozicije. Na to upozorava Žarko Knego, direktor dubrovačkog Euromarinea, tvrtke koja se bavi prodajom, servisom i najmom plovila, a čija je flota od 65 plovila raspoređena u Puli, Splitu i Dubrovniku. Iza njega je dugogodišnje iskustvo u obiteljskom poslu, ali i jasan pogled na promjene koje oblikuju nautički turizam. Danas gosti žele fleksibilnije termine najma i više sadržaja, troškovi vezova postaju sve veći izazov, a konkurentske destinacije ulažu u infrastrukturu i dodatnu ponudu.
U razgovoru za Dubrovački dnevnik Knego analizira ovogodišnju sezonu, govori o tome zašto je promijenio model rezervacija, što Dubrovniku nedostaje da postane još privlačnija charter baza te može li se od najma plovila i dalje dobro živjeti.
Vratili ste se s Biograd Boat Showa koji je, kako kažu organizatori, najveći sajam plovila na moru u srednjoj i istočnoj Europi. Koje vijesti s nama možete podijeliti?
– Biogradski sajam je iz jednog lokalnog sajma prerastao u regionalni. Ove godine je bilo dobro, pozitivno što se tiče prodaje plovila i samog chartera. Uz sajam plovila bio je i taj charter dio na koji dolaze agenti i profesionalci iz cijelog svijeta, pa smo imali razne sastanke. Booking za sljedeću godinu počeo je dosta dobro, bolje nego prošle godine u ovo doba.
Kako biste ocijenili ovogodišnju charter sezonu na dubrovačkom području?
– Što se tiče nautike kada gledamo našu firmu, sezona je bila nešto bolja nego prethodna. Promijenili smo jednu stvar što se tiče bookinga – nismo više bazirani na tjedan dana, subota i subota kada su ukrcaj i iskrcaj s broda, nego smo se organizirali slično kao Airbnb, a to je da se može bilo koji dan uzeti brod na minimalno tri noći. To je nešto što je relativno revolucionarno u ovom poslu zato što su svi bili bazirani na tih sedam dana, tako je od kraja osamdesetih do modernijih doba. Nama se pokazalo ovo kao dobar potez i rezultirao je povećanjem prometa s jednakim brojem brodova u usporedbi s prošlom godinom. To nije dostiglo još uvijek ni blizu brojke koje su bile 2023. koja je bila najbolja charter sezona ikada po pitanju popunjenosti i broja tjedana.
POZITIVAN MARKETING ZBOG COVIDA
Zašto je baš ta godina bila najbolja?
– Zadnje dvije godine nisu toliko dobre zbog više raznih događaja, a ’23. godina je bila dobra je jer to postcovid godina kada su prethodne dvije bile ograničene za putovanje pa su ljudi imali više novaca na raspolaganju, a manje rashode. Najmanje dvije godine gotovo nigdje nisu putovali ili minimalno pa su se 2023. godine opustili. U nautici se dogodio pozitivni marketing kroz covid zato što je promoviran kao siguran način putovanja i ljudi koji nisu uopće bili upoznati s charter turizmom i plovilima informirani su kako postoji i taj način putovanja. Tako se dogodio boom, a kasnije je došla ’24. koja je bila isto dobra, ali ’25. i ’26. su bile slabije zbog geopolitičkih problema i ekonomske situacije u Europi. To se pogotovo odrazilo na disciplinirana tržišta – englesko, njemačko i francusko koja kada nema rasta prihoda, oni jednostavno smanjuju svoja putovanja.
Koliko vaša tvrtka ima plovila?
– Imamo 65 plovila koji su raspoređeni u Puli, Splitu i Dubrovniku. Većinom su to jedrilice, jednotrupci, a imamo i desetak motornih brodova i sedam katamarana. Ove godine su svi plovili, neki više, neki manje. Trend je povećanja motornih brodova u charteru, dok vlada globalno smanjenje interesa za jedrilice. Teško je reći jedan razlog zašto je došlo do toga, ali mislimo da ljudi jednostavno imaju sve manje i manje vremena na raspolaganju i žele u kratkom roku obići što više destinacija.
Jesu li nautičari doista idealni gosti? Naravno, gledajući platežnu moć.
– Ovo čime se mi bavimo je srednji segment nautičkog turizma. Imate i megajahte i ti gosti su najveće platežne moći. Po istraživanjima i praksama dokazano je kako nautičar definitivno troši više nego gost u privatnom smještaju ili hotelu s tri ili četiri zvjezdice. Oni imaju troškove poput dnevnih vezova i raznih drugih troškova za korištenje broda.
Tvrtku Euromarine u Hrvatskoj je osnovao vaš otac 1993. godine. To je bilo praktički odmah poslije rata. Imate li sjećanja iz tog perioda?
– On je osnovao firmu 1986., a ja sam rođen godinu iza. Kad je počeo rat bio sam mali i ne sjećam se dobro, a otac nas je u ratu poslao u Palma de Mallorcu. U Dubrovniku nam je izgorjelo šest brodova, a osam ih je došlo do Mallorce i onda je on kasnije došao. Kratko smo tamo imali charter i onda ’93. u Puli je otvorio tvrtku. Tad su mu govorili da je lud, da nitko kod nas neće iznajmljivati brodove jer je rat, ali situacija se stabilizirala pa je ponovno otvorio baze u Splitu, a ’97. godine u Dubrovniku.
‘ZA MENE NIJE BILO DRUGE OPCIJE OSIM BRODOVA’
Vi ste pretpostavljam od rane mladosti uključeni u obiteljski biznis? Je li to bila vaša želja ili je tata inzistirao? O čemu ste maštali kao mladić?
– Otac se ovim poslom počeo baviti i prije nego što sam se ja rodio tako da je moj cijeli život vezan uz brodove. Kao dijete sam jedrio u olimpijskim klasama, a dio svog školovanja sam proveo u Zagrebu pa sam i tamo jedrio na Jarunu, a ljeti u Orsanu. U mojoj glavi nije bilo druge opcije osim brodova. Bilo mi je draže biti u marini s ocem na brodovima, nego biti na plaži i igrati se s prijateljima. Nakon završene gimnazije u Zagrebu, vratio sam se u Dubrovnik, na Pomorski fakultet i završio Nautiku. Uvijek sam htio navegavati, ali dok sam studirao dosta sam i radio pa mi je bilo besmisleno otići na more pa sam nastavio taj obiteljski posao.
Dugo ste u ovom poslu, tj. vaša tvrtka posluje više desetljeća pa sigurno imate uvid u pregled promjene trendova. Što zapažate da se promijenilo?
– Cijeli svijet se mijenja pa tako i ovo. U počecima chartera, otac mi je to pričao, a i sam sam uvjerio, bilo je puno više nautičara koji su bili naši gosti. Danas su to turisti koji nisu nautičari nego žele iskusiti taj vid turizma. Neki su kasnije završili kao nautičari. Tako se povećala baza jer puno je više turista nego nautičara. Trend je povećanja broja ljudi koji plove, a samim tim je i puno veći broj ljudi koji nisu toliko dobri u tome. Neki ljudi će uzeti skipere, a neki se znaju precijeniti. Promjena je i u tome da ljudi ne žele primjerice dva tjedna provesti na jednom mjestu, nego taj godišnji rascjepkaju na više destinacija.
Kako ste se vi tome prilagodili? Nudite li neke dodatne vrijednosti?
– Hrvatska općenito ima lošu strategiju turizma, mi nudimo još uvijek samo more i sunce, dok neke dodatne stvari poput hotela, brodova, kampova su individualni iskoraci raznih investitora. Mi smo odavno shvatili da more i sunce uz brod nisu više dovoljni. Ljudi traže razne pakete pa tako primjerice žele uz jedrenje na moru naučiti roniti, žele fizičke aktivnosti poput joge, biciklizma i slično. Danas jednostavno nije dovoljno prodavati sunce i more jer to je zanimljivo dva dana. U Dubrovniku je inače jako malo sadržaja osim ovih koja nam je priroda dala.

KOMPLEKSNOST ODRŽAVANJA BRODOVA
Je li vam teško organizirati posao i naći kadrove?
– Pa općenito je problem s radnom snagom u cijelom Europi i to ni Hrvatsku nije zaobišlo. Naš kadar su većinom domaći ljudi, a vidim da je tako i u ostalim charter firmama. Probali smo i s domaćim ljudima koji nisu imali veze s morem, dio njih se uspio prilagoditi, a dio nije. Nekim ljudima jednostavno nije shvatljivo kako se vozi brod. No, teško je generalizirati i reći da netko iz unutrašnjosti ne zna upravljati plovilom.
Koliko se sezona u vašem poslu produljila?
– Predsezona i posezona uvelike ovise o vremenskim prilikama. Danas su ljudi naviknuti na last minute bookinge i kada vide da je idućih desetak dana relativno stabilno vrijeme, oni dolaze. Dulja je sezona za jedrilice nego za motorne brodove, jer postoji veći broj jedriličara koji dođu jedriti i to traje do konca listopada, a počinje već oko Uskrsa. Sezona se može produljiti s događanjima poput regati, sailing weekova i sličnih događanja.
Je li teško održavati tu cijelu charter flotu?
– Brodovi su kompleksne stvari. Primjerice imate apartman i održavate ga – trebate popraviti klimu, opiturati i još neke sitne stvari odraditi. Brod je složen sustav koji pluta na moru, ima svoj sustav i onda dođe utjecaji sunca, soli, vlage. Uz sve to, s njima ne rukuje profesionalac, jer gost kojem iznajmimo brod je korisnik i mi mu objasnimo kako sve funkcionira u sat vremena. Mi trenutačno do početka sezone popravljamo brodove i radimo preventivna održavanja. To je jako bitno jer ne možemo čekati da se nešto dogodi, moram servisirati motore, pramčane propelere, ležajeve… Sve to se radi kako bi se smanjio rizik da se nešto ne dogodi tijekom sezone. Obično se to dogodi na udaljenim otocima, a intervencija je skupa. Brodovi se u proljeće vade vanka i onda se stavlja antivegetativni premaz i mijenja se cink protektor. Održavanje broda je kompleksno puno više nego održavanje nekretnine.
A zašto jednostavno ne prodate svoje brodove, kupite par kuća, hotel ili vile i onda se lijepo bavite rentijerstvom?
– Cijeli moj život je vezan uz brodove i more tako da mi je bliže iznajmljivanje plovila od nekretnina, a i ne možemo se svi baviti rentijerstvom. Općenito se želim baviti onim djelatnostima u kojima se smatram kompetentnim, a najam i prodaja plovila je nešto što smatram da radim dovoljno dobro.
Kako ocjenjujete Dubrovnik kada se usporedi s drugim destinacijama po pitanju nautičkog turizma?
– Gledajući Hrvatsku, Split je najviše tražena destinacija za charter, nakon njega je zadarsko područje pa nakon njega Dubrovnik. Razlog je što iz Splita možete otići prema Kornatima na sjeveru, a južno prema Hvaru, Braču, Korčuli… Dubrovnik pak ima svoju publiku, to su ljudi koji žele nešto mirnije okruženje i manje brodova na moru. Dosta ljudi se odlučuje za najam brodova iz Dubrovnika zato što mogu otići u Crnu Goru. Nama 30 posto korisnika odlazi tamo na pola vremena. Oni su se dobro pozicionirali kao nautička destinacija na mapi Mediterana i pregazili su nas što se tiče infrastrukture jer nude sadržaj. Imaju noćne klubove, trgovine, bazene, odlične hotele… A ovdje sve to morate tražiti povećalom.
PRIRODA NAM JE DALA SVE

A što se tiče svijeta? Kažu kako je Hrvatska službeno vodeća svjetska charter velesila.
– U Hrvatskoj se nalazi 35 posto svjetske flote katamarana i jedrilica koje su namijenjene najmu, mi smo najveće tržište na svijetu što se tiče toga, a iza nas je Grčka s nekih 20-ak posto. Mi za taj uspjeh nismo zaslužni nego je stvar prirode koja nam je dala mjesto na kojem živimo. Udaljenosti između otoka su jako male, more je sigurno, nema iznenadnih velikih promjena, svaki otok je relativno blizu i ima dobro zaštićene uvale, država je sigurna, ima puno marina, privezišta i puno benzinskih pumpi. Ta infrastruktura je naslijeđena od bivših država – Austro-Ugarska je napravila praktički sve ozbiljnije rive, Jugoslavija je napravila ACI, a nakon toga je mali broj marina napravljen. Grčka jako puno radi na tome da nas stigne i lagano nas prestižu u nekim stavkama.
Je li Hrvatska skupa u odnosu na konkurenciju?
– Najveći problem su cijene vezova, ogromne su razlike. Katamaran od 12 metara za jednu noć na Mykonosu u Grčkoj, što je prime lokacija, plati 21 euro za noć, a ovdje je to 380 eura. To je nešto što ljudi vide. Uzmite kao primjer jedan bračni par iz Njemačke kojima godišnji počinje zaključavanjem stana u Münchenu – imaju troškove taksija, aviona, i onda kreću lokalni troškovi. Ako u Grčkoj plaćaju oko 200 eura za vez na sedam dana, a ovdje plaćaju jedan dan 300 eura, onda je cijeli najam broda 5000 eura. Oni ovdje praktički 50 posto najma potroše na vezove, a tamo 200 eura što im nije neki trošak, dok je ovdje veliki problem.
Koji je najveći problem u Hrvatskoj kada je u pitanju nautika?
– Nećemo lako izaći iz problema privatizacije uvala. Dio ljudi ima koncesiju, a dio nema i onda ih privatiziraju. Imate bove čiji pojedini nositelji koncesija imaju pogrešan način kriterija može li se netko vezati ili ne. Primjerice – netko je vlasnik restorana na otoku i kada dođe nautičar, on ih pita hoće li jesti kod njega u restoranu. Ako je odgovor da, onda im dopušta vezanje, a ako ne je, ne dopušta. Kriterij priveza na bovu koja je pod koncesijom ne može biti konzumacija u restoranu. Ako netko pristane onda on gleda koliko je tu ljudi, što će jesti… Tada se gosti na brodu osjećaju kao da su na ispitivanju. Ranije sam mislio da privatnicima treba dati koncesije, ali danas sam shvatio da očito ljudi ne znaju upravljati javnim dobrom i sada mislim da se to treba vratiti županijskim lučkim upravama i treba organizirati sidrišta. Danas brodova ima previše u određenim uvalama pa bi trebalo postaviti betonske blokove i bove, a županijske lučke uprave trebaju biti koncesionari. Treba postojati QR kod na bovi i kada netko dođe, onda to uredno plaća. Kriterij ne može biti konzumacija u restoranu i slično, ako je u pitanju korištenje javnog pomorskog dobra. To je najveći problem i kada pričam s gostima oni mi kažu – dobar brod, prekrasna država i infrastruktura, ali užas nam se događa na otocima, jer su stvari neuređene. Poznavajući naš mentalitet mislim da se nikad to neće riješiti.
Je li charter u Dubrovniku i dalje isplativ posao?
– Pa jest, samo treba optimizirati poslovanje i treba pronaći način kako uposliti ljude izvan sezone na održavanju brodova, ali u principu je isplativ.
