Brkić je komentirao visoke cijene hrane u Hrvatskoj, ističući da je nevjerojatno da su cijene u zemlji koja ima potencijal za veću proizvodnju hrane skuplje nego u Španjolskoj ili Nizozemskoj.
“Nije normalno u zemlji koja ima potencijal, a već u poljoprivrednoj proizvodnji može hraniti mnogo više od 3,8 milijuna stanovnika, kao što je slučaj u Hrvatskoj. S postojećim obradivim površinama i mehanizacijom, te bez dodatnih ulaganja, mogli bismo proizvoditi dovoljno hrane. U posljednjih desetak godina u poljoprivredni sektor je investirano više od 10 milijardi eura, no unatoč tome imamo visoke cijene hrane. Klasični osnovni proizvodi poput kruha, mlijeka i mesa nisu dovoljno proizvodeni, jer više od 60 posto tih proizvoda dolazi iz uvoza”, izjavio je Brkić za RTL Direkt.
Tržište i inflacija pohlepe
Na pitanje o trgovačkim maržama, Brkić je objasnio da nisu samo visoke marže razlog, već i cijeli proizvodni lanac od proizvođača do maloprodaje.
“Problem nije samo u trgovcima, već u cijelom nereguliranom tržištu. Ako tržište nije konkurentno, cijene rastu jer proizvođači mogu prodavati po višim cijenama. Ovdje dolazimo do fenomena inflacije pohlepe – kada cijene rastu, jer ‘ako možete, zašto ne biste prodali skuplje’. Tržište, ako nije regulirano, ne funkcioniše prema pravilima ponude i potražnje”, rekao je Brkić, naglasivši važnost konkurencije i bolje regulacije tržišta.
Upitan tko je odgovoran za neregulirano tržište, Brkić je odgovornost prebacio na regulatore, uključujući Vladu, središnju banku i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja.
“Regulacija tržišta mora biti stroža. Ako tržište nije konkurentno, ne možete očekivati da će cijene biti razumno postavljene. U Hrvatskoj, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja mora brinuti o konkurentnosti tržišta, a Vlada i središnja banka imaju ključnu ulogu u vođenju fiskalne i monetarne politike”, rekao je Brkić, dodajući kako su tržišta koja su dobro regulirana najbolja.
Bojkot potrošača kao privremeno rješenje
Osvrnuo se i na mogućnost da potrošači bojkotiraju visoke cijene hrane, kao što su to učinili Talijani u prošlosti kada su se suočili s visokim cijenama kave nakon uvođenja eura.
“Bojkotiranje može biti samo privremeno rješenje, kao što je bio slučaj u Italiji. Takvi pokušaji često ne traju dugo jer potrošači ne mogu stalno mijenjati svoje navike. Dugi su to procesi koji zahtijevaju dobro regulirano tržište, ekonomske politike koje uključuju oporezivanje ekstraprofita i odgovarajuću monetarnu politiku”, smatra Brkić.
Kada je tema bila zamrzavanje cijena proizvoda, Brkić je ukazao na negativne strane takvih mjera, koje mogu stvoriti crno tržište.
“Zamrzavanje cijena može donijeti kratkoročne rezultate, ali dugoročno izaziva probleme. Proizvodi koji nisu pod kontrolom mogu poskupjeti, a zamrzavanje cijena samo prebacuje pritisak na druge proizvode”, upozorio je Brkić, dodajući kako takve mjere obično ne daju trajna rješenja.
Plaće i životni standard u Hrvatskoj
Na kraju, Brkić je komentirao pitanje plaća i životnog standarda, rekavši da bi minimalna plaća za četveročlanu obitelj trebala biti oko 2600 eura kako bi pokrila osnovne troškove života, što nije slučaj za većinu hrvatskih radnika.
“Minimalna plaća koja bi omogućila pokrivanje svih osnovnih troškova života za četveročlanu obitelj trebala bi biti oko 2600 eura. Nažalost, mnogi radnici u privatnim tvrtkama nisu doživjeli takav rast plaća, što dovodi do smanjenja životnog standarda”, zaključio je Brkić.
