“Plakati nad svojom sudbinom, optuživati druge ili nastaviti dalje boriti se? – pitanje je za svakog gradonačelnika ili načelnika.
– Zbog deposediranog zemljišta
– Zbog nezakonitih otkaza
– Zbog nezakonitih premještaja na druga radna mjesta
U posljednjih 7 godina isplatili smo za izgubljene sporove gotovo 3 milijuna eura ili nekoliko igrališta, možda cijeli jedan novi vrtić, par kilometara novog asfalta itd…
Nismo sazivali konferencije za medije, padali u očaj. Odgovorno smo isplatili sve ono što smo morali jer je to naša obveza. Čija krivnja su navedene izgubljene presude nije na meni da to utvrđujem već da poštujem pravnu državu.
Na vrata nam kuca novi spor vrijedan više od 800 000 eura – spor “Šipad” . Vjerujem kako se sjećate kada je izgorjela drvena građa u Luci Gruž, u vrijeme Domovinskog rata, e manji dio te građe je uzet za zaštitu spomeničke baštine Grada. Tvrtka Šipad je tužila Grad zbog činjenice kako drvene građe više nema, iako Grad apsolutno s tim nema nikakve veze. Mogli su tužiti Crnogorce ili Trebinjce, nisu, tužili su nas. I što sad? Plakati nad svojom sudbinom? Ne, kao i do sada, borit ćemo se.
Izborili smo se za tvrđavu Imperijal.
Izborili smo se za Lapadsku obalu.
Izborili smo se za koncesijsku naknadu za žičaru.
Uvjeren sam kako ćemo se izboriti i za ovo.
I ne, nama Vlada nije pomogla kao Korčuli, nismo pomoć u ovom slučaju ni tražili jer smo znali kako postoji puno više prioriteta gdje nam Vlada može pomoći.
Ali, naš izlaz nismo tražili u rasprodaji imovine, upravo suprotno, mi smo umjesto prodaje vlastite imovine u istom ovom razdoblju od 7 godine kupili:
– Vilu Čingriju
– UTD Ragusu
– Luku Dubrovnik d.d.
– TUP d.d.
– više od 80 000 m2 zemljišta na Pobrežju
– stanove u povijesnoj jezgri
Dakle, može se. Samo je pitanje je li se zna i želi? …ili… ili je možda bolje optužiti prethodnika, to uvijek pali”, poručio je Franković.
Nepravomoćnu presudu protiv Grada Dubrovnika i Republike Hrvatske 2018. godine donio je Općinski sud u Dubrovnik prihvativši veliki dio tužbenog zahtjeva sarajevske firme i to zbog drvene građe što je još za vrijeme rata uništena i nestala u dubrovačkoj luci. Tužbu je Šipad Export Import, koja je nasljednik predratne tvrtke Šipad, podnio još sredinom runa 1995. godine, pisao je prije sedam godina Telegram.
Ova priča počinje još prije rata. Tada je Šipad preko Luke Dubrovnik pakirao i izvozio drvnu građu. Kada je Jugoslavenska narodna armija s četničkim snagama napala Dubrovnik, većina drvne građe upravo je bila spremna za izvoz. Tijekom ratnih godina jedan dio te građe je izgorio, dok je samo manji dio prošao neoštećen.
Još tijekom rata dubrovačke gradske vlasti donose odluku da se Šipadova drvena građa stavi na raspolaganje kako bi se sanirale posljedice izazvane granatiranjem. U obnovi je tako korišteno drvo jele i smrče koje je ugrađivano u razne objekte. Navodno je dio bila preuzela Hrvatska vojska. Ukupno je iskorišteno 3.041.722 metara kubnih drvne građe koja je, kako je Šipad Export Import naveo u tužbi, bila vrijedna 593.190 USD, a sud je izračunao da bi današnja protuvrijednost tom iznosu bila 3,3 milijuna kuna.
Ova sarajevska kompanija, nad kojom je nedavno otvoren stečaj, osim u Dubrovniku, svoju imovinu u Hrvatskoj traži i u Šibeniku.
