Kaže da cijene kod nas rastu duplo puno brže nego kod konkurencije, kaže da strani turisti troše 10% manje jer smo preskupi. Još je puno toga rekao, kao na primjer da bi cijene trebale bit pristupačnije i za domaće goste.
Lijepo je to. Rozi fjori.
Moramo se zapitat je li premijer svjestan gdje živi i kakve su poslovne okolnosti u kojima se formiraju cijene, među ostalim, u turizmu.
Sami vidimo da sve cijene nenormalno rastu, da ih inflacija podiže iz dana u dan. Rastu cijene svih proizvoda koji se koriste u turizmu. Rastu cijene posteljine, namještaja, sredstava za čišćenje, minimalna plaća radnika je porasla odlukom Vlade, a o cijenama struje i ostalih energenata da ne govorimo. Cijene hrane za restorane idu „u nebo“. Porezi su porasli – evo u nas u Gradu će bit valjda najveći u cijeloj državi. Još nije formalno donesena odluka, ali je u javnom savjetovanju i vjerojatno će bit usvojena. Banke podižu iznose naknada i takoreći im plaćamo da drže naše solde.
Lokalne vlasti u gradovima i općinama se zadužuju pred lokalne izbore da bi pridobili birače da, „last minute“ glasuju i dalje za one koji ih dosad vode. I zato – htjeli mi to ili ne – trebaju naplatit što više poreza da se ta zaduženja vrate. Evo, nedavno je objavljeno da se i naš Grad dodatno zadužuje za više od 8 milijuna EUR-a za plaćanje radova koji će se izvesti sljedećih mjeseci. To je već postala uobičajena praksa. Jedino što možemo učinit je predložit donošenje nekog zakona kojim će se zabranit jedinicama lokalne samouprave dodatno zaduživanje u zadnjoj godini mandata. Ovako, prezadužene lokalne jedinice samouprave (još od vremena korone) se dodatno zadužuju i uvaljuju nas u buduće dugove i nevolje samo da bi se dodvorili biračima pred lokalne izbore.
I u svim tim poslovnim okolnostima naš premijer sugerira vlasnicima turističkih kapaciteta smanjenje cijena samo kako bi bili privlačniji turistima, uključivo i domaćim turistima.
Znači, svi hoteli i privatni iznajmljivači bi trebali smanjivat cijene. Isto i taksisti. Pastićerije i sladoledarnice. Restorani. Svi bi trebali svjesno smanjit svoje prihode samo da bi Hrvatska i dalje imala isti broj gostiju i noćenja.
Pitam dobrog poznanika koji iznajmljuje sobe i apartmane (sa njim sam lani razgovarao o troškovima i o tome objavio članak) što on o tome govori. On mi kaže da je, odmah nakon što je objavljeno da se podižu porezi na afitavanje, izračunao koliko će više poreza platit ove godine i da je smjesta podignuo cijene za sobe i apartmane da bi namirio „gubitak“ koji će mu izazvat povećani porezi. Sasvim logično.
Zato se premijer treba zapitat zašto su cijene u turizmu povećane. Zato što su svi troškovi povećani. Zato što litra benzine ili nafte košta valjda 50% više nego što je koštala prije par godina kad je cijena nafte na mediteranskom tržištu bila ista kao danas. Kad je kilovat struje koštao znatno niže nego danas. Kad su Faks helizim i omekšivači koštali 50% današnje cijene. I tako dalje i tako dalje.
Neka se premijer potrudi da smanji a ne poveća poreze. Da neke poreze ukine a ne uvede nove. Da smanji PDV. Da uvede reda da se smanji inflacija. Da se smanji cijena kilovata i da se na naftu i plin ne naplaćuju ovolike silne trošarine i porezi. Da se otpusti višak zaposlenih uhljeba po kancelarijama. Da Hrvatska narodna banka „stisne“ banke da prestane ova otimačina na ime izmišljenih naknada. Da prestane krađa u vidu raznih provizija, nepravilnosti u korištenju europskih sredstava i Bog zna koje sve druge marčapije. Eto, onda bi bilo tko, pa i premijer, imao potpuno pravo zahtijevat od turističkih radnika da smanje cijene. Ovako to izgleda da se od onoga koji pruža usluge na kraju lanca traži da gubi, a da se svi koji su u tom lancu prije „nameče“ koliko hoće.
Dubrovačko njorgalo
PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora
