E sad, hoće li se zvati ‘Američka Gaza’ ili nekako drugačije, nije rekao, ali sigurno će u svom kreativnom misaonom procesu već nešto fantastično smisliti. Ništa nije rekao ni o tome koliko će bagera angažirati kako bi počistio sva mrtva tijela i grobove u Gazi. Nije rekao hoće li one koji su ostali utjerati u konvoj ili u rashodovane avione, ako treba i na krila, pa ih sve redom otpremiti negdje (?!). Negdje gdje neće smetati. Zvuči poznato? Netanjahu nije primijetio sličnost s nekim povijesnim događajima, jer ga jedino zanima vlastita uzdrmana pozicija.
Za to vrijeme reakcije EU na Trumpovu ‘Rivijeru’ i na najavu carina, su najblaže rečeno odmjerene i umjerene. To je u redu ako imaju spreman dobro razrađen plan. Imaju li? Putin je pak dao intervju svojoj državnoj televiziji u kojem je lukavo nahvalio Trumpa. Već vidim zadovoljnog i nacerenog Trumpa dok mu čitaju transkript. Rekao je kako će Trump vratiti red u odnose SAD-a s europskom elitom pa pojasnio: “To će se dogoditi brzo i uskoro. Svi će oni trčati za petama svog gospodara i lijepo mahati repom”! Hoće li europska elita doista mahati repom oko Trumpa? Ne znamo još. Tek ćemo vidjeti hoće li svojim postupcima demantirati Putina? Što bi bilo kad bi Hrvatska, iz bilo kojeg razloga, bila u nekom Trumpovom interesu pa je proglasi američkom Hrvatskom. Kako bi u nas prošao referendum na tu temu? Bi li Penava bio za ili protiv Trumpa? Bi li ja?
Nikad nećemo saznati jer nemamo baš ništa što bi Trumpu bilo zanimljivo, ali Janaf i još neke državne tvrtke imaju podosta toga ponuditi Penavi i njegovim dečkima. Vidjet ćemo je li ta Plenkijeva ponuda dovoljna za smiriti njihove ambicije i hoće li to biti dosta za osigurati stabilnu ruku DP-ovog glavnog raspucanog kauboja, Dabra. Ako neće, nema brige, u pričuvi su i neke druge ruke. S druge strane, što se tiče cijena, više nigdje ni na kakvoj akciji nema masla ispod 2,99. Logično kad je Vlada regulirala baš toliku cijenu, pa više trgovci nemaju razloga ići akcijama ispod. Konzum najavio zaključavanje cijena do ljeta. Dobra fora. Prvo su ih digli za 60 posto, a onda kao zaključali. Baš nas uporno prave budalama.
Naši studenti mogu biti mirni i ne moraju, ne daj Bože, razmišljati o nekakvom izlasku na ulicu zbog stradalih pomoraca. Plenki je, promptno, čim je, nakon šest mjeseci, stiglo izvješće o uzrocima nesreće, smijenio cijelu Upravu Jadrolinije, pa tako i svog čovjeka Soptu. Nema tu ništa sporno. Kao i uvijek, Plenki poštuje proceduru. Kad je sve postalo jasno, nije ni sekundu razmišljalo. Soptu će se već nekako zbrinuti, jadan ne bio, pa je ovaj, nakon smjene, obavijestio javnost kako prihvaća moralnu odgovornost. Dobro, trebalo mu je dosta vremena za tu moralnu odgovornost, ali to je zato što sporo misli, a brzo zaboravlja. Zaokupljen, kako je i red, vlastitom veličinom, jednostavno ne stigne misliti o drugima. Zašto i bi? Posebno o onima koji su mu minorni, što je apsolutno kvaliteta kakva se traži za direktore državnih poduzeća.
Ipak, ne moraju sve državne tvrtke imati podoban umjesto sposoban menadžment. U bivšoj državi dokazao je to i naš turistički gigant. Atlas, za kojega su ljudi u Gradu bili, i poslovno, i životno pa i za reć’ pravo, i emotivno vezani. Bio je perjanica turizma i godinama nakon njegovog uništenja i ‘prodaje’ svih Atlasovih nekretnina u ruke strancima, živi u sjećanjima ljudi iz Grada. Jer oni su ga gradili i stvarali svojim radom i trudom. Da nije bilo tih domaćih ljudi, ne bi Atlas nikad bio gigant kakav je postao u ondašnjoj državi i na međunarodnoj razini. Zato ne čudi što je predstavljanje knjige autorice Silvane Jakuš:’Atlas-Svjedoci vremena’, izazvalo toliki interes pa nije bilo mjesta za sjedati. Poentirao je naš dobri gospar Pero Vićan, koji nije radio u Atlasa, ali je radio s Atlasom i konstatirao kako je nekad Atlasov menadžment znanjem i sposobnošću bio na nivou svake hrvatske vlade. Dobro, dobri naš druže Pero, možda ne baš svake vlade. Bio je to menadžment biran po znanju i sposobnostima. Ali, nema dileme da je upravo to obrazac menadžmenta kakav bi trebao biti u svim našim državnim i javnim poduzećima. Onda ne bismo imali slučajeve poput HEP-a, JANAF-a ili sad Jadrolinije kao i brojnih drugih naših ‘uhljebistana’. U tom smislu upravo takvi bi trebali biti naši ministri. Najbolji od najboljih. Majko moja, kud sam ja sad otišla. Zamantralo me. Eto vas.
