To ne znači da zakonski kaskamo, dapače, u Hrvatskoj je na snazi Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda koji, između ostalog, propisuje:
“zabranjuje se pušenje duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda i uporaba elektroničkih cigareta s nikotinskim punjenjem ili bez nikotinskog punjenja i vodenih lula u svim zatvorenim javnim prostorima. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pušenje je dopušteno: u posebnim, za pušače određenim prostorima za smještaj gostiju sukladno propisima o ugostiteljskoj djelatnosti, o čemu u takvim prostorima mora biti istaknuta oznaka o dozvoli pušenja te u prostorima za pušenje u objektima u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost. Prostor za pušenje mora ispunjavati uvijete koji su navedeni u člancima 26.- 34. zakona”.
I dok su prostori za pušače i nepušače uglavnom jasno odvojeni, a oni rijetki kafići u kojima je pušenje zabranjeno takvu praksu odmah daju do znanja svojim gostima, dogodi se i poneki neobičan slučaj, da ono što je do jučer bio prostor za pušače odjednom to više nije.
A upravo takvo iskustvo podijelila je s portalom Net.hr čitateljica iz Zagreba koja je prošlog vikenda svjedočila neobičnom ‘obratu’ u kafiću gdje inače redovito dolazi.
“Suprug i ja ušli smo u kafić u koji hodamo već duži niz godina. Sjeli smo i već mi je na samom početku bilo čudno što nema pepeljare na stolu”, govori čitateljica.
“Bio je to jedan kafić na zagrebačkom Laništu. Konobar je došao do mene i rekao da se više ne može pušiti unutra, da je donesen takav zakon. Odmah mi je bilo čudno pa sam išla potražiti po portalima je li nešto takvo objavljeno. Nije bilo, ali popili smo kavu vrlo brzo i napustili kafić”, govori.
Net.hr je kontaktirao i Ministarstvo zdravstva, HZJZ i sanitarnu inspekciju Državnog inspektorata.
Ministarstvo je potvrdilo da postoji već ranije spomenuti zakon te dodalo kako oni “izdaju rješenja o ispunjavanju uvjeta za pušački prostor/prostor za pušenje na temelju zahtjeva i zaprimljene dokumentacije koju prilaže pravna ili fizička osoba koja obavlja ugostiteljsku djelatnost, a sanitarna inspekcija Državnog inspektorata obavlja nadzor nad provedbom navedenog Zakona.”
Iz sanitarne inspekcije odgovaraju da je zbog procjene rizika bilo nužno “pojačati nadzore kako bi se podigla svijest o pridržavanju provedbi zakon obveza.”
