Zaista, ima li išta gore od tog kašnjenja doma? Zapravo – ima. Ne doći doma uopće.
Trenutno je zatvoren promet od ‘petlje’ do skretanja za Bosanku. Ilijina Glavica je u kaosu, kao i područje preko Šumeta i Komolca gdje, javljaju vozači, ‘sve stoji’. I naravno kako je frustrirajuće. Međutim, tamo iznad, na Srđu, neki ljudi rade cijeli dan na terenu, a i sutra će, s obzirom na to kako je sada već jasno kako na istom području još dvije velike stijene mogu pasti svakoga trenutka. Čak su i veće od one koja se strovalila niz padine Srđa i pogodila kombi vozilo pri čemu je izgubljen jedan ljudski život. Zar to nije dovoljno upozorenje za ne ići preko magistrale, dok se problem ne sanira?
Nesreće se događaju. Uvijek su se događale i uvijek će se događati. Na ovom trusnom području snažan potres bi mogao izazvati ozbiljnu navalu kotrljajućeg kamenja koje bi moglo izazvati pravu katastrofu, a za to teško da ima lijeka. U bilo kojem trenutku bi se neka nova stijena mogla odlomiti i pasti na prometnicu. Cijelo područje magistrale tempirna je bomba i neki kamen se uvijek može otkortljati i izazvati problem, nesreću, pa čak i tragediju. No, kad se zna odakle opasnost prijeti, najmanje, ali i jedino ispravno što se može napraviti jest ukloniti prijetnju. Upravo to se događalo danas, a nastavit će se sutra – spriječava se kotrljanje dijelova stijene koji bi mogli pogoditi vozilo, autobus pun djece, slučajnog prolaznika ili krov nečije kuće.
Nedavni tragičan događaj upozorenje je svim nadležnima koji su se najednom počeli javljati i iznenada rade sve što je u njihovoj moći kako bi sanirali problem i padine Srđa, a onda i samu magistralu, pa i područje ispod ceste, učinili sigurnijima. Sasvim sigurno se o tome trebalo razmišljati i ranije jer su se odroni već surgavali na auta i krovišta kuća, no čak i ako se čini bilo što konkretno što će spasiti makar jedan život, i dalje je navrijeme.
Također, ovo bi trebao biti sasvim dovoljan poticaj da se po pitanju brze ceste do Zračne luke nešto konkretno konačno i učini – da se suviše ne zaustavlja i ne troši na birokratskim glupostima nego da se konačno pristupi ka realizaciji ceste koja za jug Hrvatske život znači. Ne samo kako nam stranci ne bi kasnili na letove, zbog čega kao destinacija ne šaljemo dobru poruku, nego i zbog sigurnije verzije koja bi vodila do Čilipa i života naše djece.
Tragedija koja se nedavno dogodila povukla je mnoga pitanja. Kamo sreće da se o tome ozbiljnije razmišljalo i prije. Zato su žalopojke oko prometne gužve u cijeloj ovoj situaciji zaista najmanji problem. Istina, večeras ćemo kasniti doma. Ali bolje i to nego ne doći doma uopće…
