Otkako je sredinom kolovoza u Omišu buknuo stravičan požar koji je odnio šest života, saborska zastupnica Centra Marijana Puljak u javnosti i Saboru inzistira na utvrđivanju odgovornosti za neaktiviranje sustava SRUUK. Nakon što je nedavno od posljedica požara preminula šesta ljudska žrtva, Puljak je izravno prozvala splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, koji predvodi županijsku Civilnu zaštitu, i zatražila njegovu ostavku naglašavajući da je riječ o sustavu za koji je izdvojeno 8,4 milijuna eura. U svojim istupima Puljak proziva nadležne tvrdeći da u jeku krize nisu osigurali da sporni sustav ispuni svoju svrhu i upozori građane. Zbog toga što Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama u Omišu namjerno nije aktiviran splitska zastupnica najavila je i pripremila kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja s ciljem da se službeno utvrdi tko je i na temelju kojih kriterija donio odluku da se sustav uzbunjivanja u toj kobnoj noći s 13. na 14. kolovoza ne pokrene.
Kao argument da sustav pati od potpunog manjka jasnih protokola Puljak je povukla paralelu između tri slučaja. U onom omiškom, koji je ujedno i najteži jer za posljedicu ima šest poginulih, SRUUK se nije aktivirao zato što bi, kako je objasnio župan, slanje poruka izazvalo paniku i zakrčilo ceste. S druge strane, nekoliko dana poslije, kad je buknuo požar u Primoštenu, SRUUK je uredno aktiviran i građani su dobili jasne upute. SRUUK je aktiviran i za požara na Braču, međutim, tamošnjim građanima stigla je generička poruka bez konkretnih uputa o tome kako postupati u tim izvanrednim okolnostima.
Tehničko slanje
Koncem listopada Puljak se, otvarajući ovu temu u sabornici, uključila u oštru polemiku s HDZ-ovim saborskim zastupnikom Mislavom Hermanom, koji joj je poručio da od Omiša neće raditi Novi Sad. Zastupnica Puljak ni nakon tog sukoba nije odustala, rekavši da će nastaviti postavljati pitanja sve dok se obiteljima stradalih jasno ne odgovori zašto je sustav zakazao u najkritičnijem trenutku.
Da je situacija u Omišu zaista bila kritična, potvrđuju i brojke. Uz šestero mrtvih, požar je za sobom ostavio i 40 ranjenih te prouzročio štetu u iznosu od 110 milijuna eura. Kada je o spornom SRUUK-u riječ, treba reći da je, prema službenim podacima o javnoj nabavi, naručitelj projekta bilo Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno Ravnateljstvo civilne zaštite. Ministarstvo je u to doba, baš kao i danas, predvodio Davor Božinović, dok je ravnatelj Civilne zaštite bio Damir Trut. Ukupna vrijednost projekta bila je oko 63 milijuna kuna, odnosno 8,4 milijuna eura. Projekt je financiran u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija te je 85 posto iznosa osigurano iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a razliku od 15 posto osiguralo je Ministarstvo unutarnjih poslova iz državnog proračuna.
Financijska sredstva za isporuku i implementaciju sustava podijeljena su zajednici ponuđača koju su činile dvije velike hrvatske tehnološke tvrtke – Ericsson Nikola Tesla, kao vodeći partner zadužen za telekomunikacijski dio sustava i interakciju s mobilnim operatorima i tehničko slanje SMS-ova, te KING ICT, koji je bio zadužen za isporuku hardverske infrastrukture, servisnih sustava te razvoj i integraciju softverskog dijela aplikacije za upravljanje kriznim situacijama.
EU je, tvrde kritičari, platio isporuku, ali ne i funkcionalnost sustava, što znači da su ugovorena sredstva doista uredno isplaćena tvrtkama nakon tehničke primopredaje i uspješno provedenih testiranja sustava. Zakonska i operativna odgovornost za stvarno slanje poruka, donošenje popratnih pravilnika u kriznim situacijama te uopće upravljanje sustavom na državnim su institucijama i lokalnim stožerima Civilne zaštite. Prva je postaja odgovornosti za SRUUK i njegovo funkcioniranje stoga MUP.
Pravi okviri
Ministar Božinović osobno je priznao da sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizom jest učinkovit, ali nije normiran jer nemamo pravnu osobu. To je priznanje uslijedilo dvije godine nakon plaćanja, a od tada do danas ne postoji pravilnik o tome tko smije stisnuti tipku jer pravilnik nije donesen. Drugim riječima, tehničku isporuku sustava strane su privatne tvrtke dovršile na vrijeme, ali je zatajila državna administracija koja je bila dužna postaviti operativne i pravne okvire. MUP i Ravnateljstvo civilne zaštite dvije godine nisu donijeli službeni pravilnik o upravljanju sustavom, a bez tog podzakonskog akta u administrativnom lancu nije pravno definirano tko snosi odgovornost za slanje poruka, u kojem se trenutku poruka uopće smije poslati i koji su točni kriteriji opasnosti. Takva konfuzija rezultirala je prebacivanjem odgovornosti između lokalne razine, odnosno župana Bobana, i nacionalne razine, to jest operativnog centra Civilne zaštite i MUP-a u noći požara.
Pitate li kritičare, politička je odgovornost za nefunkcioniranje sustava civilne zaštite na Božinoviću, a dijelom i na Trutu, koji je od rujna 2021. do rujna prošle godine bio na čelu Ravnateljstva Civilne zaštite. U njegovu je mandatu taj sustav projektiran, plaćen i pušten. Trut je u rujnu prošle godine smijenjen zbog isteka mandata te je od tada njegova fotelja ispražnjena.
Vlada ni nakon omiškog požara nije imenovala novog ravnatelja Civilne zaštite pa je sustav od 8,4 milijuna eura u najkritičnijem periodu požarne sezone ove godine vodila nekolicina pomoćnika ravnatelja bez formalne odgovornosti.
Umjesto imenovanja novog ravnatelja, Vlada je donijela rješenje kojim je Nevena Karasa ovlastila za obavljanje poslova ravnatelja.
Odluka o slanju
Pozicija “ovlaštene osobe”, takozvanog vršitelja dužnosti, u praksi zakonski omogućuje toj osobi potpisivanje svih tekućih dokumenata, operativnih planova i odluka da sustav ne bi bio u potpunoj blokadi. Zato su sve službene verifikacije i programske smjernice uoči požarne sezone ovog ljeta išle preko Karasa i ministarstva. Pomoćnici ravnatelja koji vode krucijalne sektore kao što su Sektor 112 ili Sektor za pripravnost i koordinaciju te operativni centri obavljaju stručnu i tehničku pripremu sustava. Pomoćnici ravnatelja potpisuju tehničke i inspekcijske izvještaje. Ujedno potvrđuju da su repetitori operativni i da softver koji su isporučili Ericsson Nikola Tesla i KING ICT funkcioniraju te da operatori mogu poslati poruku. Usprkos tomu što obavljaju odgovorne dužnosti, pomoćnici ravnatelja nemaju ni političku ni zakonsku ovlast donositi odluke o slanju poruka bez naloga čelnih tijela ili zakonskog okvira lokalne razine, što bi u ovom omiškom slučaju bio župan Boban.
Upravo zato što odgovornih u konačnici nema oporba ovako ustrojen sustav naziva sustavom neodgovornosti. Kako nema punopravnog ravnatelja s punim političkim i profesionalnim mandatom, nitko u vertikali nije htio preuzeti osobnu odgovornost i donijeti odluku o slanju poruke tijekom požara bez pravilnika, odnosno bez jasnog podzakonskog akta. Ukratko, tehničku spremnost potpisali su stručni sektori u sklopu Ravnateljstva. Formalni supotpis za provođenje programa donijelo je privremeno vodstvo pod okriljem MUP-a, no nitko nije preuzeo odgovornost za to što sustav u stvarnoj i vidljivoj kriznoj situaciji nije bio u funkciji.
Dodatne snage
U lancu zapovjedne odgovornosti za omiški slučaj kritičari prozivaju i glavnog vatrogasnog zapovjednika Slavka Tucakovića, koji doista i jest glavna karika u operativno-zapovjednom lancu na državnoj razini. Prigovori vezani uz njegovu odgovornost odnose se na izostanak formalnog zahtjeva za slanje SRUUK poruke. Kao glavni vatrogasni zapovjednik Tucaković bi trebao imati uvid u kompletnu situaciju na terenu preko županijskog vatrogasnog zapovjednika. Njegova je dužnost procijeniti ugrozu i odlučiti o podizanju intervencije na nacionalnu razinu, što bi, primjerice, uključivalo slanje dodatnih snaga iz drugih županija. Jednako tako, Tucaković odobrava i koordinira slanje kanadera i zračnih traktora čim svane zora, jer zračne snage noću ne lete. Glavni vatrogasni zapovjednik ujedno je i jedna od rijetkih ovlaštenih osoba koje na nacionalnoj razini imaju izravno pravo i dužnost zatražiti aktivaciju SRUUK-a kada procijeni da su požarom ugroženi životi građana.
Prema protokolu, kad zapovjednik s terena javi da vatra ugrožava kuće i da je evakuacija nužna, Tucaković šalje službeni zahtjev Operativnom centru civilne zaštite – 112 s tekstom poruke i točnim koordinatama područja koje je SMS-om potrebno obuhvatiti. Prigovor upućen Tucakoviću temelji se na tome što takav službeni zahtjev s njegove strane kobnog 13. kolovoza nije upućen premda je bura vatru nosila prema naseljima i situacija je bila kritična.
Ovaj slučaj, kažu upućeni, ogolio je problem u komunikaciji između vatrogasne struke i sustava civilne zaštite. Tucakoviću se zamjera što kao profesionalni šef svih vatrogasaca u zemlji nije iskoristio zapovjedni autoritet i zakonsku mogućnost da naredi da SRUUK automatski šalje poruke neovisno o administrativnom vakuumu i čekanju odluke lokalnog župana.
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu nedugo nakon požara u suradnji s PU Splitsko-dalmatinskom počelo je provoditi izvide radi provjere postoji li osnovana sumnja u počinjenje teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti vezano uz katastrofalni požar u Omišu. Izvidi još traju, a dio javnosti pita se je li u reakcijama na požar bilo tehničkih propusta ili je ovdje riječ o lancu neodgovornosti.
Odgovornost za točnost informacija
Vezu između Omiša i nacionalne razine predstavlja HDZ-ov Ante Sanader, predsjednik Vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske županije, na čijim je leđima odgovornost za točnost informacija koje putuju prema Operativnom centru civilne zaštite. Pritom je Sanader predsjednik Predsjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice pa predstavlja ključnu političko-operativnu sponu između situacije na lokalnoj razini, na omiškom terenu, i nacionalne razine vlasti.
Sanaderu oporba u omiškom slučaju zamjera upravljanje protokom informacija i opravdanja za neaktivaciju SRUUK-a. Kao čelna osoba županijske vatrogasne zajednice on je dužan nadgledati rad Županijskog vatrogasnog operativnog centra u koji i stižu prve dojave s terena. Taj je centar dužan u realnom vremenu prosljeđivati podatke o brzini širenja požara, ugroženim kućama i potrebi za evakuacijom zagrebačkom Operativnom centru civilne zaštite. Međutim, Sanaderu se zamjera da je u komunikacijskom kanalu došlo do umanjivanja stvarne opasnosti na terenu u prvim satima požara, što se odrazilo na to da nacionalni centar ne prepozna potrebu za autonomnim i automatskim pokretanjem SRUUK-a.
U ovoj priči treba istaknuti i župana Bobana, koji je na temelju Zakona o civilnoj zaštiti jedini koji ima mogućnost donijeti odluku o uzbunjivanju stanovništva te naložiti slanje SRUUK-a za stanovništvo na svojem području.