Slučaj 37 tisuća tona potencijalno opasnog otpada u Gospiću podigao je na noge javnost, a dok vladajući umiruju građane obećanjima o hitnoj sanaciji, s društvenih mreža stiže hladan tuš. Komentar jedne Hrvatice koja godinama živi i radi u Njemačkoj postao je viralan, a u njemu povlači paralelu s jednim od najvećih ekoloških skandala u modernoj njemačkoj povijesti.
Njezino upozorenje prenosimo kao zloglasni podsjetnik na to što se dogodi kada se „vječne kemikalije“ jednom nađu u prirodi.
Pouka iz regije Mittelbaden: Deset godina borbe i milijuni eura
„Da vam kažem nešto iz Njemačke, jer ovdje živim i ovaj problem poznajem izbliza. Kad Plenković kaže da će se otrov u Lici „sanirati u kratkom roku”, ili ne zna o čemu govori, ili vas svjesno zavarava“, započinje svoju objavu ova Hrvatica.
Kao ključni dokaz navodi ekološku katastrofu koja je pogodila bogatu njemačku regiju Mittelbaden, točnije područje oko Rastatta, Baden-Badena i Karlsruhea. Mehanizam je, tvrdi, bio zastrašujuće sličan: industrijski mulj zagađen opasnim PFAS spojevima završio je na poljima, a potom prodro duboko u tlo i podzemne vode.
Razmjeri njemačke krize, prema njezinim riječima, trebali bi biti ozbiljno upozorenje za Hrvatsku. Tamo je, kaže, zagađeno 127 četvornih kilometara zagađenih podzemnih voda, utrošeno je preko 40 milijuna eura dosadašnjih troškova sanacije. Zatvareni su vodocrpni objekti i nužna je ugradnja skupih filtara s aktivnim ugljenom kako bi voda uopće bila pitka. Dugogodišnje odštetne tužbe pred sudovima u Karlsruheu i dalje traju.
„Vječne kemikalije“ ne poznaju brza rješenja
Autorica komentara naglašava kako njemački stručnjaci otvoreno priznaju da je potpuna sanacija tla i vode na tako velikoj površini – ekonomski i tehnološki nemoguća. PFAS se u prirodi gotovo ne razgrađuje, zbog čega su ove tvari i dobile zloglasni nadimak „vječne kemikalije“.
„Njemačka, sa svim svojim novcem i tehnologijom, s ovim se bori više od deset godina i još nema konačno rješenje, nego se problem drži pod kontrolom filtrima i zabranama uzgoja. Pa se sad zapitajte. Ako najbogatija zemlja Europe već više od desetljeća ne može potpuno sanirati PFAS i potrošila je desetke milijuna, kako će to Plenković riješiti „u kratkom roku”? Neće. To je prazno obećanje za kamere“, oštra je autorica.
Lika pred dugotrajnom borbom: „Ovo nije histerija, nego opravdan strah“
Poruka Ličanima je jasna – borba za zdravlje i ekologiju tek počinje. Upozorava da 37 tisuća tona otpada u Gospiću nije problem koji nestaje jednom političkom objavom ili PR priopćenjem, već „rana s kojom Lika može živjeti vrlo dugo“.
„Zato Ličani imaju pravo tražiti istinu i trajni nadzor, a ne umirivanje. Nije histerija kad se ljudi brinu za svoju vodu i zemlju. Histerija je kad netko ovako ozbiljnu stvar pokušava zabašuriti s „bit će brzo sve u redu”. Njemački primjer je dokaz. Ovo se ne rješava govorom, nego godinama rada, milijunima eura i iskrenošću koje ova vlast nema.“
Svoj je osvrt zaključila jasnom političkom porukom i pozivom građanima na odgovornost:
„Kamo dalje? Dalje s istinom, ma koliko bila teška. Kemijskom, na izborima.“
Dok institucije uvjeravaju da je situacija pod kontrolom, njemački poučak jasno pokazuje da priroda ne prašta ekološki nemar, a da sanacija štete traje desetljećima – bez obzira na to koliko politička obećanja bila brza.
D.G.
