Na splitskim Kašjunima danas se obilježava 35. obljetnica obrane Splita i razbijanja vojnopomorske blokade. Pod nazivom “Dani ponosa i slave” okupljeni su se prisjetili 15. studenoga 1991. godine, kada su pripadnici hrvatskih obrambenih snaga sudjelovali u obrani grada od napada Jugoslavenske ratne mornarice. Posebno su istaknuta imena 36 pripadnika Prve obalne topničke bitnice Kašjuni Hrvatske ratne mornarice, među kojima su i oni koji danas više nisu među živima.
Bilo je to jedno od najdramatičnijih razdoblja novije splitske povijesti. Dok su neprijateljski ratni brodovi predstavljali prijetnju gradu, hrvatski branitelji na obalnim položajima bili su spremni odgovoriti na napade. Među njima su bili i pripadnici topničkih i radarskih posada na Kašjunima, čija su imena danas ponovno izgovorena u znak sjećanja i zahvalnosti.
Dan kada je Split napadnut s mora, ali nije pokleknuo! Prije 35 godina poginula dvojica pomoraca, hrvatski topnici obranili grad
“To nam je bilo prvo vatreno krštenje”
O događajima od prije 35 godina danas je govorio Nenad Bugarin, pripadnik Prve obalne topničke bitnice Kašjuni i prvi predsjednik istoimene udruge.
Prisjećajući se jutra 15. studenoga 1991., kazao je kako se sve odvijalo iznimno brzo te da branitelji nisu očekivali takav razvoj događaja. “To nam je bilo, da tako kažem, prvo vatreno krštenje. To se dogodilo u ranim jutarnjim satima, kada se nismo nadali tome boju. Imamo ponos, imamo hrabrost, imamo slavu”, prisjetio se Bugarin. Naglasio je da su reakcije branitelja bile spontane, ali i učinkovite. “To se događalo jako brzo i jako učinkovito. Što se tiče nas, a što se tiče Jugomornarice, oni dobro znaju kako je bilo”, rekao je.
Posebno emotivan bio je trenutak kada se prisjetio povlačenja neprijateljskih brodova i osjećaja da je Split obranjen. Bugarin je kazao kako ga i danas prolaze trnci kada se prisjeti tih prizora, želje da zaštite stanovnike Splita i okolice te trenutka kada su vidjeli kako ratni brodovi napuštaju područje koje su dotad ugrožavali.
“Našu mladost trebalo bi više educirati”
Govoreći o važnosti očuvanja sjećanja na Domovinski rat, Bugarin je upozorio da se o tim događajima, prema njegovu mišljenju, nedovoljno govori u školama. “Po meni, dosta je toga zapušteno u školama”, kazao je. Smatra da bi mladi trebali češće posjećivati mjesta povijesnih događaja i razgovarati s njihovim neposrednim sudionicima, umjesto da o ratnim zbivanjima uče isključivo iz pisanih materijala.
Posebno je naglasio važnost istinitog prenošenja događaja. “Samo istina, samo istina i samo istina”, poručio je Bugarin. Objasnio je i zašto su se branitelji danas okupili na Kašjunima. Željeli su istaknuti imena svih sudionika obrane koji su se te noći i jutra nalazili na položajima, osobito onih za koje smatraju da nisu dobili zasluženo priznanje. Prema njegovim riječima, dio sudionika dosad je bio zapostavljen, što smatra nepravdom koju treba ispraviti.
“Pozdraviš se i što Bog da”
Svoje iskustvo podijelio je i Stanko Marinović, poznat pod nadimkom Struja, koji je tijekom ratnih događaja bio dozapovjednik protuzračne obrane na Kašjunima. U trenutku napada imao je 35 godina. Prisjetio se neizvjesnosti i činjenice da nitko nije mogao znati hoće li preživjeti sukob s daleko snažnijom neprijateljskom mornaricom.
“Ako preživiš, preživiš. Imali smo sriću”, kazao je Marinović. Govoreći o tadašnjim okolnostima, prisjetio se i neprijateljskog razarača koji se, prema njegovu svjedočenju, skrivao iza Čiova, a zatim ponovno pojavio.
Spomenuo je i topove kalibra 85 milimetara te objasnio da je bio raspoređen na položaj protuzračne obrane s dva topa Bofors. Na pitanje o osobnim osjećajima i obitelji koja ga je čekala kod kuće, odgovorio je riječima koje možda najbolje opisuju neizvjesnost s kojom su se tada suočavali branitelji. “Pozdraviš se i što Bog da”, prisjetio se Marinović. Istaknuo je kako nitko nije mogao unaprijed znati što će se dogoditi, ali da su na položaju morali biti potpuno predani svojoj zadaći, uz nadu da će ostati živi.
Imena 36 branitelja Kašjuna ne smiju biti zaboravljena
Na današnjem obilježavanju posebno su istaknuta imena 36 pripadnika topničkih i radarskih posada Prve obalne topničke bitnice Kašjuni. Posadu PAM-a 12,7 mm činili su pokojni Anđelko Bugarin, Nenad Bugarin, Joško Morić i Ivica Zec.
Radarsku posadu činili su Robert Šilović i Pjer Samohod. U posadi topa kalibra 85 mm bili su Joško Pleško, pokojni Tonći Smoje, Zlatko Šverko, Tomo Palajsa, Teo Dević, Drago Lijić, Zoran Čulić, Toni Vranješ, Pero Sladojević i Dražen Jurić. Drugu posadu Boforsa 40 mm činili su Dražen Šimat, Mario Knezović, Željko Živković, Dinko Jakšić, Mladen Nikolić, Željko Vidović, Nikša Vrdoljak i Denis Hrstić, kao i danas pokojni Marko Listeš i Marko Ivčević. U prvoj posadi Boforsa 40 mm bili su Branko Prkić, Alen Koludrović, Darko Mužinić, Božo Dimač, Stanko Marinović, Ivan Boban i Zoran Smuda. Članovi te posade bili su i danas pokojni Davor Kuzmanić, Mladen Bauk i Radomir Mladenović.
Moja reakcija na članak je…
