U prostoru Knjigozemske jučer je održano predavanje „Procjene utjecaja vjetroelektrana na okoliš“, s ciljem upoznavanja javnosti s postupcima izgradnje vjetroelektrana na zadarskom i ličkom području te posljedicama koje takvi zahvati ostavljaju na okoliš, vodene tokove i stanovništvo. Događaj je okupio stručnjake, aktiviste i građane, a organizator je bila Udruga Eko-Čuvarkuća i Udruga Suport, u suradnji s Udrugom Punktum.
U uvodu je Gordana Cuissot Labus, poznata aktivistica, podsjetila na borbu za zaštitu vrela Une, naglasila dugogodišnje iskustvo u radu s okolišnim temama i istaknula kako je važno reagirati dok još postoji mogućnost djelovanja. Napomenula je da su na susret pozvani i predstavnici grada i županije, no njihov odaziv je izostao. Primarni zahtjev građanske inicijative i udruga je potpuna obustava izgradnje vjetroelektrana i izmjena Prostornog plana općine Gračac i Zadarske županije. Građanska inicijativa poduzela je sve korake kako bi se spriječila izgradnja bilo koje dodatne vjetroelektrane na području općine Gračac, osim ovih već izgrađenih. Kako bi se izbjegao nesporazum to se ne odnosi samo na buduće vjetroelektrane, nego i na sve ove koje su u postupku razmatranja.
PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ – KUMULATIVNI UTJECAJ ČESTO ZANEMAREN
Središnji dio predavanja održala je biologinja Dunja Delić Božić, konzultantica za zaštitu prirode specijalizirana u polju procjene utjecaja na okoliš, koja je detaljno prikazala postupke i korake procjene utjecaja na okoliš – od strateških procjena prostornih planova do glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu. Naglasila je kako se pri izgradnji vjetroelektrana najčešće govori o stradavanju ptica i šišmiša, no utjecaji su daleko dublji. Gubitak staništa, buka i vibracije koje mijenjaju ponašanje divljih životinja, fragmentacija prostora, kao i promjena mikroklime na mikrolokaciji (npr. porast temperature) samo su dio realnog tereta koji ovakvi zahvati nose. Posebno je upozorila na kumulativne posljedice kada se više vjetroparkova nalazi na istoj zoni – nešto što većina studija spominje, ali rijetko procjenjuje cjelovito i najčešće zanemaruje.
Najveća ranjivost leži u kršu: temelji turbina, injektiranje betona u šupljine, promjena dinamike podzemnih voda i izgled pukotinskog sustava – sve može dovesti do promjena u vodotokovima. Uz rizik od prodiranja ulja i cementnih čestica, takve promjene mogu dovesti do zamućenja izvora, urušavanja pukotinskih sustava ili potpunog gubitka vodotokova. U studijama se to ponekad navodi samo usputno, bez preciznih rješenja, premda je riječ o sustavu koji opskrbljuje pitkom vodom velik dio Zadarske županije.
“Zdravlje ljudi, percepcija krajolika, socio-ekonomske promjene – u studijama su ovi aspekti nedovoljno analizirani, ne intervjuiraju se ljudi iz lokalne zajednice, već ih se samo pozove na javnu raspravu, praktički pred gotov čin. Dolazi i do smanjenja zadovoljstva okolišem. Važno je i kako se osjećamo u području u kojem živimo ili u kojeg odlazimo obnoviti svoj vitalitet !” naglasila je Delić Božić.
U PLANU NEKOLIKO STOTINA VJETROELEKTRANA
U drugom dijelu predavanja Cuissot Labus je obuhvatila konkretne podatke o izgrađenim i planiranim vjetroelektranama na području Gračaca. U promjeru od 20 kilometara već se nalazi 34 vjetroagregata, a planirano je dodatnih 129 u više projekata – Vučipolje, Ljut, Otrić, Malinjaci, Bogutovac, Prljevo – sveukupno 163 na relativno maloj površini. Velika Popina okružena je obručem od 75 turbina koje se nalaze upravo na vododjelnici Jadranskog i Crnomorskog sliva. Uz to, postoji još deset označenih lokacija za nove vjetroparkove, iako je lokalna zajednica tek naknadno saznala za njih, a do točnih informacija o lokacijama i planovima izgradnje još nisu uspjeli doći.
Prisutni su više puta spomenuli koliko je teško doći do informacija o javnim raspravama. To je iskustvo koje se na ovom području, kako su rekli, ponavlja – službene objave često su teško dostupne, a ako se propusti prva javna rasprava, kasnije je gotovo nemoguće sudjelovati u procesu donošenja odluka. Ipak, građani su u zakonskom roku podnijeli primjedbe tražeći da se zbog velikog broja netočnih informacija predmetne studije ponište. Naglašena je uloga medija koji redovito informiraju o ovim temama pa su zahvaljujući informacijama u medijima primjerice, saznali za najavljene javne rasprave. Podaci iz studija o utjecaju na okoliš su često predmetom neistina i dezinformacija. Područje zahvata obiluje speleološkim objektima koji uopće nisu uzeti u obzir niti u jednoj od ove tri studije. Zbog svega navedenog, potrebno je šire uključivanje neovisnih stručnjaka i bolja kontrola kvalitete studija koje odlučuju o prostoru, vodama i budućnosti lokalnih zajednica.
Područje na kojem su planirani projekti dio je ekološke mreže Natura 2000, a s prezentacije je istaknuto kako geološke karte potvrđuju da se ondje nalaze strateške rezerve podzemnih voda – mjesta na kojima se formiraju izvori Zrmanje, Une, Butižnice i Otuće. Udaljenosti između ovih izvora često su svega desetak kilometara. Prisjetilo se i presušivanja vrela Une, kao i Dušanovca u Mazinu, što pokazuje koliko su podzemni sustavi osjetljivi. Na pojedinim lokacijama vjetroelektrane su planirane samo 500 do 1500 metara od izvora, što dodatno pojačava zabrinutost građana.
Gubici staništa vidljivi su već danas: golub grivnjaš nestao je s područja Velike Popine, migracija šljuka je prekinuta, a umjesto lisica i risova pojavili su se čagljevi, što mijenja ekosustav i pokazuje poremećaj u prehrambenom lancu. Lokalni poljoprivrednici upozorili su da vjetroelektrane ugrožavaju pašnjake na kojima se uzgaja više od 20 tisuća ovaca, preko 2 i pol tisuće goveda te stotine drugih domaćih životinja. Studije, međutim, štetu procjenjuju samo parcijalno – po pojedinom zahvatu – bez zbrajanja ukupnih utjecaja na području određenog zahvata u prostoru.
TRANSPARENTNOST, MANIPULACIJE I PRAZNA OBEĆANJA
Rasprava je završila time da su upravo najobičniji građani ti koji provjeravaju podatke, obilaze teren, fotografiraju izvore i šalju upite – dok institucije povremeno i sa zakašnjenjem tek potvrđuju ono što se na terenu već vidi ili pak uporno tvrde upravo suprotno, što dovodi u pitanje vjerodostojnost inspekcijskih nadzora.
Predavačice su pozvale građane da dođu na teren, da vide krš, divlju prirodu i izvore koji napajaju ove krajeve, te se pridruže podizanju kolektivne svijesti kako promjene ne bi postale nepovratne. Nije riječ o razvoju ili napretku pod svaku cijenu, osim ako se pita one koji na tome profitiraju, nego o pitanju vodnih resursa, života u ruralnim područjima i pejzaža koji se ne može vratiti jednom kada ga utjecaj stotina vjetroturbina zauvijek izmijeni. Koja je uloga županijskih vijećnika u cijeloj priči, koliko su informirani i koliko im je stalo do njihovih sugrađana, potvrdit će vrijeme.
U dvorani je ostao tiho izgovoren zaključak: institucijama vjerujemo sve dok problem ne dođe pred naša vrata. A kada dođe – često je već kasno. Ipak, bez obzira na težinu borbe s institucijama, birokracijom, velikim kapitalom i investitorima, “mali ljudi” se i dalje moraju okupljati u zaštititi prirode, okoliša i čovjeka – jer smo jedini koji to žele i mogu.
