Odlazak američkih snaga iz Iraka i Sirije, nešto prije najavljenog roka, označava kraj ere američkih tzv. protuterorističkih operacija i prednje prisutnosti koja je i zakomplicirala i definirala regionalni sigurnosni krajolik. U Iraku, odlazak američkih snaga zatvara poglavlje od više od dva desetljeća povremene američke vojne prisutnosti koja je započela invazijom Bushove administracije 2003., povlačenjem do 2011. i premještanjem u borbu protiv Islamske države (IS) 2014. U Siriji su snage napustile sve glavne baze do travnja i dovršile primopredaju novoj sirijskoj vladi na čelu s predsjednikom Ahmedom al-Sharaaom, čime je završeno više od 12 godina prisutnosti i partnerstva s lokalnim snagama u okviru misije protiv IS-a.
Kraj ere
Kraj ove misije kulminira više od dva desetljeća američke vojne intervencije na Bliskom istoku koja je definirala eru nakon 11. rujna 2001. S teritorijalnim porazom IS-a od 2017., misija je uspjela u svom glavnom cilju, utrvši put povlačenju SAD-a i prijenosu sigurnosnih obveza.
Američki rok za povlačenje iz Iraka i Sirije do kraja rujna simboličan je jer označava isti mjesec kada su prije 25 godina napadnuti tornjevi blizanci što je bio katalizator za američke kasnije “vječne ratove” u zapadnoj Aziji. Povlačenje trupa također dolazi u vrijeme kada su SAD u ratu s Iranom, tako da je malo vjerojatno da će američki vojni trag u regiji u potpunosti nestati, piše saudijski Al Majjala.
Washington i njegovi saveznici su bez mandata Ujedinjenih naroda 2003. izvršili invaziju na Irak, navodeći da ta zemlja posjeduje oružje za masovno uništenje koje kasnije nije pronađeno i što će u povijesti ostat zabilježeno kao velika laž.
Sigurnosni vakuum?
Odlazak posljednjih koalicijskih snaga i opreme iz zračne baze Erbil u sjevernom Iraku predstavlja uspješan završetak vojne misije, napisao je jutros Pentagon. Irak je tim povodom proglasio četverodnevni državni praznik od srijede. Povlačenje inozemnih snaga slavi se “Dani suvereniteta”, a javne su institucije zatvorene, piše Reuters.
Odgovornost za rješavanje preostalih sigurnosnih prijetnji, uključujući ćelije Islamske države, sada prvenstveno leži na iračkim snagama, iako će Washington nastaviti pružati ciljanu obuku i obavještajnu potporu, dodalo je ministarstvo u Washingtonu.
Povlačenje SAD-a izazvalo je bojazan da iza sebe ostavljaju sigurnosni vakuum koji bi mogao ojačati proiranske milicije i dovesti do regrupiranja Islamske države. I dok je odlazak američkih vojnika popularan među Iračanima, neki strahuju da snage sigurnosti koje je financirao i obučio SAD nisi u stanju zaštititi zemlju u kojoj je 4500 Amerikanaca poginulo u više od 20 godina rata.
Prva Trumpova administracija glasno je zagovarala odustajanje SAD-a od svojih vojnih ambicija na Bliskom istoku, preferirajući prepuštanje tih obveza pouzdanim stranama. To je dovelo do značajnog povlačenja iz sjeveroistočne Sirije u listopadu 2018., koje je učinjeno u relativnoj tišini. Potpuno povlačenje dovršeno je tek u travnju ove godine.
Naznake jače vojne prisutnosti u regiji i Trumpovo gaženje vlastitih obećanja
Trumpov drugi predsjednički mandat je drastično drugačiji. U veljači 2026. SAD i Izrael pokrenuli su rat za promjenu režima u Iranu. Mjesecima kasnije, režim je još uvijek na snazi, a sukob se proširio u rat iscrpljivanja, obilježen povremenim napadima, povremenim prekidima vatre i tzv. memorandumima o razumijevanju. Rat je paralizirao trgovinu kroz ključne pomorske prometne točke, kriza se prelila na cijeli svijet, a održivo rješenje čini se zasad nedostižnim.
U tom kontekstu, američke će trupe vjerojatno biti stacionirane u regiji u doglednoj budućnosti – samo ne u Iraku i Siriji. Zapravo, postoje čak znakovi porasta i u njihovom operativnom tempu i u ciklusu raspoređivanja. Snage koje su nekoć djelovale iz Iraka i Sirije zamijenjene su, dopunjene ili premještene zrakoplovima, ratnim brodovima, sustavima protuzračne obrane, bombarderima, tankerima i kopnenim snagama koje djeluju putem mnogo šire mreže koja se proteže od Zaljeva do Europe i Indijskog oceana. Trump je u preizbornoj kampanji obećavao da neće započinjati nove ratove i ismijavao druge predsjendike zbog onog što je zvao američkim “vječnim ratovima”. Rat s Iranom je trebao, kako je najavljivao u veljači i ožujku, trajati kratko.
Prošlog mjeseca, u kolovozu, američka vojska produžila je razmještaj elemenata 82. zračnodesantne divizije do 2027. godine, jer se sukob s Iranom nastavio. Lovačke eskadrile rotiraju se u regiji kako bi se pomoglo jedinicama koje ostaju u regiji duže od tradicionalnog šestomjesečnog ciklusa Zračnih snaga. Mornarički brodovi raspoređeni na Bliskom istoku, poput USS Abrahama Lincolna i USS Geralda Forda, oborili su nacionalne rekorde za najdulje vrijeme raspoređivanja na moru od Vijetnamskog rata, uz pritisak Kongresa da se dugotrjno raspoređivanje na moru skrati.
Tjedna analiza Zorana Metera: Geopolitičke igre su gotove i sve su karte na stolu. Tko gubi, a tko dobiva?
