Pobjednik trgovinskog rata koji je uvođenjem carina pokrenuo Donald Trump, slobodno se može reći, jest Kina odnosno Xi Jinping. Na vrijeme su se pripremili za ono što slijedi, spremno su dočekali udare iz SAD-a i pripremili protumjere koje su dale rezultata.
Izvukli su glavni adut, pristup rijetkim zemnim elementima bez kojih američka i europska industrija ne mogu. Sada slijedi normalizacija koja se iščitava već iz najave da će Trump u travnju posjetiti Kinu i da se ubrzo očekuje Xijev dolazak u Ameriku.
Dakle, od najavljivanog ekonomskog udara na Kinu nema ništa, Kinezi i u tom kaosu bilježe rast, a Amerikanci moraju shvatiti da je Kina druga ekonomska sila svijeta, ravna američkoj.
JUST IN: 🇺🇸🇨🇳 President Trump says G2 meeting with Chinese President Xi Jinping was great “for both our countries.” pic.twitter.com/R9uDj1LgVO
— BRICS News (@BRICSinfo) November 5, 2025
Pogrešan pristup
“Trump je izgubio trgovinski rat s Kinom”, pišu američki mediji, a kolumnist Nikola Kristof konstatira: “Najvažniji bilateralni odnos u svijetu danas je onaj između Sjedinjenih Država i Kine, a Trump ga je zeznuo. Započeo je trgovinski rat koji Washington gubi, u vrijeme primirja vjerojatno će Kina imati moć nad Amerikom, a naš će utjecaj biti smanjen.” Trump nije dobro procijenio svoje eksplozivno najavljene carine i sankcije. Mislio je da je Kina ranjiva i da će joj se ekonomija raspasti ako Washington udari na nju. To se nije dogodilo.
“Očito nije računao na to da Kina mnogo toga što kupuje, poput soje, može nabaviti negdje drugdje, dok je Peking sada OPEC rijetkih zemnih minerala, pa nas može ostaviti bez alternativnih izvora. Kina kontrolira oko 90 posto rijetkih minerala i jedini je dobavljač šest teških rijetkih zemnih minerala, također dominira i kad je riječ o rijetkim zemnim magnetima”, piše američki kolumnist. Rijetki zemni magneti bitni su sastojci moderne industrije. Nužni su za proizvodnju dronova, automobila, aviona, vjetroturbina, mnogih elektroničkih uređaja i vojne opreme. Bez njih bi se neke američke tvornice zatvorile, a vojni dobavljači bili bi ozbiljno pogođeni. Jedna podmornica može zahtijevati četiri tone rijetkih minerala.
Tako je Xi, zahvaljujući tomu što Kina ima nešto što drugi nemaju, a nužno im je, mogao uzvratiti. Nije bilo teško predvidjeti da će Kina u međunarodnom sporu odgovoriti pretvaranjem svoje kontrole nad rijetkim zemnim metalima u oružje, jer je to učinila i s Japanom 2010. Ubrzo je postalo očito da je kineski predsjednik Xi Jinping dobro postupio, jer gospodarstvo Sjedinjenih Država ovisi o kineskim rijetkim zemnim metalima puno više nego što Kina ovisi o američkoj soji.
Trump: “I want my cabinet to behave like [Xi Jinping’s staff]. I’m demanding that….I’ve never seen men so scared in their lives…JD doesn’t behave like that. JD butts into conversations.” pic.twitter.com/CKoxloczg4
— The Bulwark (@BulwarkOnline) November 5, 2025
Razne teorije
Moralo je doći do sporazuma s Kinom. Xi je našao američku slabost, a upravo to zabrinjava analitičare. “To će biti problem u nadolazećim godinama. Xi vidi našu slabost. Utvrdio je da ima prevlast u bilateralnim odnosima i da je Trump slabić koji će popustiti pod pritiskom, uključujući i sigurnosna pitanja. A budući da je Trump izdao i antagonizirao saveznike, manje je vjerojatno da će surađivati s nama u otporu Pekingu. Xi bi mogao ukinuti svoja ograničenja za rijetke zemne metale na godinu dana, ali sumnjam da će nam dopustiti stvaranje zaliha. Sumnjam da će američkim tvrtkama biti teže nabaviti rijetke zemne metale za proizvodnju borbenih zrakoplova i podmornica i, pravedno rečeno, Xi u nekim aspektima jednostavno radi Sjedinjenim Državama ono što smo mi učinili Kini“, stav je kolumnista Kristofa, inače dobitnika dviju Pulitzerovih nagrada.
Mnogi u Americi vide dogovor Xija i Trumpa kao korak unatrag jer je prije svega riječ o ustupcima, a ne o čvrstom dogovoru. Trump je snizio carine, Kinezi su popustili u vezi s metalima i pristali kupovati američku soju. I to je uglavnom to. Kinezi će dobiti i veći pristup naprednoj tehnologiji, što su uporno tražili. “Tehnološka konkurencija sada definira odnos SAD-a i Kine, a u tom je pogledu predsjednik Xi osigurao ključne američke ustupke”, tvrdi Brett Fetterly, direktor konzultantske tvrtke Asia Group.
Mnoge poslovne skupine pozdravile su povratak stabilnosti u odnosu SAD-a i Kine, što bi pomoglo potaknuti trgovinu i rast. No neki analitičari kažu da Trumpova administracija možda nije imala drugog izbora nego ukinuti američku tehnološku kontrolu s obzirom na kineski utjecaj na ključne minerale. Prošlog prosinca Peking je uveo prva ograničenja izvoza rijetkih zemnih minerala, koja je proširio u travnju, a zatim ponovno u listopadu kao odgovor na Trumpov trgovinski rat, navode analitičari.
Mjere i protumjere
Kina dominira u rudarenju i preradi rijetkih zemnih minerala i magneta izrađenih od njih, koji su uobičajeni u baterijama i motorima. Kineska ograničenja ugrozila su lance opskrbe globalnih proizvođača automobila, aviona, streljiva i poluvodiča. Ocjena je da su razni američki odjeli ponekad djelovali nekoordinirano u svojim mjerama protiv Kine ove godine. Čini se da su kineske akcije osmišljene kako bi poslale poruku da će Peking sada agresivno odgovoriti na sve mjere koje Sjedinjene Države poduzmu kako bi suzbile Kinu.
“Nakon što je gospodin Trump u travnju uveo visoke carine, a Kina ograničenja uvoza rijetkih zemnih metala, dvije su zemlje u svibnju postigle privremeno primirje u Ženevi. No, dan nakon tog sastanka, američko ministarstvo trgovine izdalo je nove smjernice u kojima se navodi da je korištenje AI čipova koje proizvodi kineska tehnološka tvrtka Huawei bilo gdje u svijetu kršenje kontrole izvoza. Objava je razljutila Kinu i navela je da ponovno pooštri mjere nžza izvoz rijetkih metala”, kaže Ana Swanson, stručnjakinja za “Trumpove carine”.
Kineski dužnosnici tvrdili su da su američke mjere, poput pravila o popisu subjekata od 50 posto, prekršile konsenzus postignut na njihovim bilateralnim sastancima. Neki američki dužnosnici privatno su se žalili na “tajming” ministarstva trgovine i nedostatak koordinacije. No javno su Sjedinjene Države inzistirale na tome da nisu dale obećanja da će odustati od uvođenja kontrole izvoza, stav je analitičarke. U intervjuu za CNBC Jamieson Greer, američki trgovinski predstavnik, rekao je kako Kinezi “isprobavaju mnogo različitih narativa, dok je stvarnost takva da samo žele uspostaviti ekonomsku kontrolu nad svijetom”. I tu se krije glavni problem za Ameriku, i ne samo za nju.
Ravnopravni lideri
Xijeva je poruka da je Peking dokazao svoju sposobnost uzvraćanja udarca, a Washington bi to trebao zapamtiti. Trumpov pristup sada mnogi vide kao strategiju bez strategije. Ali, donijet će mir u odnosima SAD-a i Kine, barem privremeni. Trump je laskao Xiju, nazivajući ga “velikim vođom velike zemlje” i “velikim prijateljem”. Xi je sa svoje strane rekao kako vjeruje da razvoj Kine “ide ruku pod ruku” s Trumpovom “vizijom da Ameriku ponovno učini velikom”.
“Naravno, lako je biti velikodušan kada si dokazao da možeš diktirati uvjete posla”, komentar je The New York Timesa. Xi i Trump nisu se sreli od 2019., a mnogo se toga u međuvremenu dogodilo u svijetu. Uz to i tehnološki napredak Kine, koja sada nije zemlja za proizvodnju nekvalitetne robe nego najsuvremenijih čuda tehnike. Izbio je i rat u Ukrajini i agresija Rusije, koju je Kina izravno ili neizravno podržavala. Tu je i stalno, osjetljivo pitanje Tajvana, jer Peking tvrdi da je Tajvan kineska provincija i vodi višestruku kampanju kako bi izvršio pritisak na svoju vladu da prihvati ono što naziva “ponovnim ujedinjenjem”. SAD je najvažniji podupiratelj Tajvana u otporu Pekingu, ali Trumpov nedosljedni stav o toj podršci potaknuo je druge članove njegove administracije da pokušaju uvjeriti Tajvan da SAD od toga neće odustati.
A promijenio se i odnos lidera. Danas je Xi ravnopravan s američkim predsjednikom, ima apsolutno ravnopravan status. “Suočeni s vjetrovima, valovima i izazovima, trebali bismo ostati na pravom kursu, snalaziti se u složenom krajoliku i osigurati stabilnu plovidbu naprijed divovskog broda kinesko-američkih odnosa”, slikovito je opisao odnose kineski lider. “Kina vjeruje da je sada puno, puno bliža ravnopravnoj državi”, tvrdi Dexter Roberts, viši suradnik u Globalnom kineskom centru Atlantskog vijeća.
Pogođeni farmeri
“Kina je definitivno povećala svoj ugled, a SAD smanjio svoj.” “Sposobnost Pekinga da iskoristi kontrolu izvoza rijetkih zemnih minerala kao polugu bila je odlučujuća u promjeni ravnoteže”, kaže Gabriel Wildau, viši potpredsjednik globalne tvrtke za poslovno savjetovanje Teneo. “Pekinški utjecaj na globalne lance opskrbe poslužit će kao ograničenje drugim vladama koje razmatraju carine, kontrolu izvoza ili druge prisilne mjere protiv Kine.”
Kina se ubrzo orijentirala na druga tržišta i kada je riječ o kupnji i prodaji. “Usred trgovinskih prepirki između Washingtona i Pekinga, već je uspjela više nego prepoloviti udio američke soje u svom uvozu okrećući se Brazilu i Argentini. Kineski embargo nanio je težak udarac poljoprivrednicima u državama poput Iowe, Nebraske i Indiane, što je predstavljalo političku odgovornost za Trumpovu Republikansku stranku prije međuizbora 2026. godine”, konstatira Aljazeera. “Mislim da su Kinezi shvatili kako Trump ima određene stvari koje stvarno želi. I mislim da američki predsjednik pronalazi legitimitet sklapanjem dogovora, a Kina je spremna sklapati dogovore ako je to najbolji način da dobiju ono što žele u svojim odnosima sa SAD-om”, tvrde analitičari, uz konstataciju “dobro su to odigrali”.
Kad je Xi Jinping izašao s nedavnog sastanka s predsjednikom Trumpom, zračio je samopouzdanjem moćnog vođe koji bi mogao natjerati Washington da trepne. Ishod razgovora sugerirao je da je uspio, zabilježili su mnogi svjetski mediji. “Jasno je da su postali sve smjeliji u korištenju utjecaja i da su sretni zbog toga što su natjerali Ameriku na ustupke”, kaže Julian Gewirtz, koji je bio visoki dužnosnik za kinesku politiku u Bijeloj kući i State Departmentu u administraciji predsjednika Josepha R. Bidena.
Olakšanje u Americi
Zvučeći gotovo kao da drži predavanje, Xi je rekao Trumpu da bi “nedavni preokreti” trgovinskog rata trebali biti poučni za obojicu, zabilježili su izvjestitelji. “Obje strane trebale bi razmotriti širu sliku i usredotočiti se na dugoročne koristi suradnje, umjesto da upadnu u začarani krug međusobne odmazde”, riječi su Xi Jinpinga. “Nakon što je Trump pokrenuo svoj trgovinski i carinski rat, Kina je bila jedina zemlja koja je uzvratila Sjedinjenim Državama”, kaže Zhu Feng, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Nanjing. To će za Ameriku biti upozorenje da ubuduće dva puta razmisli prije nego što zaprijeti Kini.
A Xi je shvatio još nešto: Trumpu treba dopustiti da se prikaže kao “pobjednik”, čovjek koji s lakoćom rješava stvari. Tako je i Trump zadovoljno konstatirao kako će Kina kupovati američku soju i kako će američki poljoprivrednici biti jako zadovoljni. “Navodno je cilj bio riješiti neka ozbiljna trgovinska pitanja koja su dugo opterećivala odnos. Umjesto toga, NR Kina uspješno je orkestrirala igru”, smatra Jonathan Czin, suradnik u Brookings Institutionu.
Smirivanje trgovinskog i carinskog rata u Americi je dočekano s olakšanjem, ali i s mnogo pitanja na koja nema odgovora. Naime, poduzetnici su se u međuvremenu okrenuli drugim tržištima, prije svega Indiji, i sada je pitanje hoće li obnoviti poslove s Kinezima. A onda je Trump i Indiji povećao carine i tako se sve vrti u krug. Američke carine na određene kineske proizvode smanjene su na razine koje su nominalno blizu ili čak niže od onih koje je američki predsjednik uveo na proizvode iz drugih zemalja, među kojima su i saveznici poput Švicarske, Indije, Brazila i Kanade.
Ukupna stopa
“Ne plaća svaka tvrtka istu carinu, a drugi izračuni koji uključuju ranije carine za Kinu ukazuju na višu ukupnu stopu. Chad P. Bown, ekonomist u Petersonovu institutu, izračunao je prosječnu carinsku stopu za Kinu od 47,6 posto, ali nije jasno kako se to uspoređuje s američkim carinama za druge zemlje”, pišu analitičari. Tvrtke koje se oslanjaju na poslovanje s Kinom zahvalne su na smanjenju carina, čak i dok se trude analizirati što najnoviji sporazum znači za njih i koliko će trajati. Neki ekonomisti i rukovoditelji tvrde da bi ishod mogao usporiti pokušaje tvrtki da pronađu alternativu Kini, što bi potencijalno zakompliciralo dugoročnije napore američkih dužnosnika da smanje američku ovisnost o kineskim lancima opskrbe.
Mnoge tvrtke i dalje namjeravaju diversificirati izvore svojih proizvoda i oprezne su u pogledu dugoročnog vezanja svog bogatstva uz Kinu. Ipak, trenutni sustav carina omogućuje im da mirnije traže tvornice izvan Kine. Također umanjuje ekonomsku prednost koju su tvrtke očekivale preseljenjem tvornica u Brazil, Vijetnam i Indiju. Sve u svemu, američki poslovni ljudi još su blisko povezani s Kinom, a tako će vjerojatno i ostati. Kako će razvijati daljnji odnosi Amerike i Kine, to nitko ne zna.
“Čini se da je kineska sposobnost uzvraćanja jedan od razloga zbog kojih se ona ne suočava s oštrijim tarifama, kao Indija i Brazil. Gospodin Trump je više puta prijetio da će Kini uvesti troznamenkaste tarife, ali Peking je udario Sjedinjene Države tamo gdje ih je najviše boljelo. Stvorio je sustav za regulaciju izvoza rijetkih zemnih minerala i ograničio te pošiljke, prijeteći zatvaranjem američkih automobilskih i drugih tvornica”, smatraju kolumnistice Ana Swanson i Alexadra Stevenson. “Strategija je uspjela. Xi Jinping, najviši kineski čelnik, izašao je iz pregovora s nižim carinama za fentanil nego zemlje poput Kanade koje su pokušale umiriti gospodina Trumpa.” I to je jedino točno.
I jedna i druga su prejake da bi se mogle ignorirati
Ako je suditi po reakcijama državnih medija u Kini, ništa se posebno ne događa. Daje se značaj susretu Xija i Trumpa, uz naglasak “kako to učvršćuje globalno povjerenje”. “Ne želimo vidjeti Kinu i Sjedinjene Države podijeljene, razdvojene ili u sukobu, jer bi to bilo štetno za obje. Dvije nacije već vode globalne zemlje i svaka je prejaka da bi ignorirala drugu”, smatra Gu Qingyang, izvanredni profesor u Školi javne politike Lee Kuan Yew pri Nacionalnom sveučilištu u Singapuru.
“Obje strane moraju shvatiti da će pogrešna procjena imati razorne posljedice”, stav je Toma Watkinsa, bivšeg savjetnika Inovacijskog centra Michigan-China. “Sva glavna globalna pitanja sijeku se na uglu Pekinga i Washingtona. A način na koji naši čelnici riješe ta pitanja oblikovat će budućnost svijeta.”
Dio pogona već se preselio u Vijetnam
Sean Stein, predsjednik Poslovnog vijeća SAD-a i Kine, rekao je da tvrtke sporazum smatraju “vrlo snažnim korakom naprijed, koji daje određenu sigurnost i predvidljivost onome što se događa u odnosima SAD-a i Kine”. Međutim, složio se da bi sporazum mogao smanjiti poticaj tvrtkama da pronađu alternative Kini. “Nigdje nije bilo moguće replicirati proizvodni ekosustav i troškovne učinkovitosti koje dobivate u Kini. Na početku Trumpove administracije postojao je vrlo jasan osjećaj da će biti velik pritisak na tvrtke da presele lance opskrbe iz Kine. Ali u ovom trenutku taj se pritisak nije ostvario.”
Za mnoge tvrtke koje su godinama planirale odlazak iz Kine, ukupno smanjenje carina od 10 posto na robu proizvedenu u Kini nije dovoljno velik da dovede do bilo kakvih naglih strateških promjena. Također se boje da bi se američko trgovinsko primirje s Kinom moglo brzo raspasti, kao što se već dogodilo, stav je analitičara. Tvrtke, posebno one veće, pronašle su načine da prebrode nestabilnost u odnosima SAD-a i Kine diversifikacijom svojih lanaca opskrbe koju su ostvarile u partnerstvima s tvornicama u susjednim zemljama poput Vijetnama ili osnivanjem vlastitih tvornica izvan Kine. Diljem južnog Vijetnama i u Ho-Ši-Miu deseci industrijskih parkova niknuli su kao odgovor na povećanje potražnje za tvornicom koja bi bila alternativa Kini.
