Aleksandar Vučić priznao je poraz na prijevremenim parlamentarnim izborima u Srbiji, a Studentska lista, nastala iz prosvjednog pokreta koji je gotovo dvije godine okupljao građane nezadovoljne stanjem u zemlji, prema prvim projekcijama osvojila je parlamentarnu većinu. Nakon dugog razdoblja dominacije Srpske napredne stranke, Srbija se suočava s mogućnošću velike političke promjene. No dok se pozornost javnosti usmjerava prema pobjednicima, otvara se i pitanje što zapravo znači Vučićevo brzo priznanje poraza te koliko je Studentska lista spremna za preuzimanje vlasti.
Politički analitičar Karlo Jurak za Dnevno.hr ocjenjuje da je na izborima stvorena atmosfera u kojoj birači nisu odlučivali samo između pojedinih stranaka i programa, nego su se u velikoj mjeri izjašnjavali o nastavku ili završetku Vučićeve vlasti. Upravo u takvoj mobilizaciji vidi jedan od ključnih razloga izbornog ishoda. “Stvorena je referendumska atmosfera u kojoj tako snažna mašinerija poput Vučićeve ipak nije imala šanse”, kaže Jurak.
Velika izlaznost pokazala je razmjere političke mobilizacije. Prema podacima promatračke organizacije CRTA, već do 16 sati glasalo je 56,4 posto birača, znatno više nego u istom razdoblju na prethodnim parlamentarnim izborima. Ipak, visoka izlaznost sama po sebi nije bila jamstvo promjene vlasti. Presudan je bio odnos glasova koji su osvojile izborne liste, a prema prvim projekcijama Studentska lista uspjela je osigurati većinu u Narodnoj skupštini.
Zašto je Vučić tako brzo priznao poraz?
Posebnu pozornost izazvala je Vučićeva odluka da relativno rano prizna izborni poraz. Nakon godina oštrih političkih sukoba, masovnih prosvjeda i optužbi za izborne nepravilnosti, takav potez otvorio je različita tumačenja njegovih političkih motiva. Jurak smatra da se priznanje poraza može promatrati i kao pokušaj da Vučić unaprijed oblikuje javnu percepciju mogućih nemira.
“Njegovo rano priznavanje poraza može se tumačiti kao preventivna taktika u slučaju nereda kojih će vjerojatno biti – za nasilje su krivi drugi i vanjski faktor. Zapravo je krenuo s tom retorikom”, ističe Jurak. Prema takvom tumačenju, Vučić bi priznanjem izbornog rezultata mogao nastojati prikazati sebe kao političara koji prihvaća demokratski ishod, dok bi eventualne kasnije sukobe pripisivao svojim protivnicima ili vanjskim utjecajima.
Sama mogućnost nemira dodatno je osjetljiva zbog napetosti koje su obilježile izbornu kampanju i izborni dan. Promatrači su upozoravali na nepravilnosti i pritiske na birače, dok su mediji izvještavali i o pojačanoj prisutnosti policije. U takvim okolnostima posebno će biti važno ponašanje državnih institucija, političkih stranaka i njihovih pristaša nakon objave službenih rezultata.
Studentska lista pobijedila je na izborima, ali što slijedi?
Dok se raspravlja o političkoj budućnosti Vučića i SNS-a, pred Studentskom listom otvara se drukčiji izazov. Pokret koji je nastao nakon tragedije na novosadskom željezničkom kolodvoru u studenome 2024. izrastao je u široku političku inicijativu koja je uspjela povezati različite skupine građana. Upravo je ta širina bila jedna od njegovih važnih značajki tijekom prosvjeda i kampanje. Zahtjevi za odgovornošću institucija, borbom protiv korupcije i promjenom načina upravljanja državom mogli su okupiti ljude različitih ideoloških i političkih uvjerenja. No preuzimanje vlasti zahtijeva i dogovor o pitanjima koja dosad nisu nužno bila u prvom planu.
“Generalno o Studentskoj listi znamo malo. Radi se o vrlo heterogenoj grupaciji i njihova borba tek počinje”, upozorava Jurak.Njegova ocjena upućuje na razliku između zajedničkog političkog cilja i sposobnosti dugoročnog upravljanja državom. Dok je tijekom prosvjeda i izbora glavna poveznica bila želja za promjenom vlasti, u parlamentu će se otvoriti pitanja gospodarske politike, međunarodnih odnosa, reforme pravosuđa i javne uprave.
Posebno će biti zanimljivo kako će Studentska lista uskladiti različite političke stavove unutar pokreta. Za razliku od tradicionalnih stranaka, koje imaju izgrađene hijerarhije i formalne mehanizme donošenja odluka, studentski pokret razvijao se kroz drukčije oblike organiziranja. Njegova dosadašnja sposobnost mobilizacije građana ne znači automatski da će bez poteškoća donositi odluke potrebne za funkcioniranje izvršne vlasti.
Srbija se tako nalazi pred dvama istodobnim političkim procesima. S jedne strane, Vučić i njegova stranka morat će se prilagoditi novoj ulozi nakon izbornog poraza. S druge strane, Studentska lista morat će pokazati može li iz širokog prosvjednog pokreta izgraditi stabilnu parlamentarnu većinu i funkcionalnu Vladu. Izborni rezultat može otvoriti prostor za promjene, ali neće sam po sebi riješiti probleme zbog kojih su prosvjedi započeli. Pitanja odgovornosti za tragediju u Novom Sadu, borbe protiv korupcije i neovisnosti institucija ostat će važna bez obzira na sastav nove Vlade.
U tom smislu Jurakova poruka ima dva dijela. Referendumska atmosfera omogućila je snažnu mobilizaciju protiv dugogodišnje vlasti, ali politička snaga nastala na zajedničkom protivljenju Vučiću sada će se morati dokazati i kroz konkretne odluke. Za Studentsku listu izborna pobjeda zato nije završetak političke borbe. Ona je tek početak znatno zahtjevnijeg razdoblja u kojem će trebati pokazati može li široko nezadovoljstvo građana pretvoriti u održiv model upravljanja Srbijom.
