Venecija je koegzistirala s morem kroz svoju 1500-godišnju povijest, možda bolje nego bilo koji drugi grad na svijetu. Ipak, tijekom prošlog stoljeća sve je češće plavilo, kako se more diže, a sam grad tone pod vlastitom težinom.
Nedavno smo objavili akademsku analizu različitih opcija koje Venecija ima da osigura svoj dugoročni opstanak.
Naša studija uspoređuje niz mogućih strategija protiv različitih stupnjeva porasta razine mora. To uključuje održavanje postojećeg sustava mobilnih barijera, izgradnju prstenastih nasipa za odvajanje grada od lagune u kojoj se nalazi, ograđivanje cijele lagune unutar puno većeg obrambenog sustava ili – u najekstremnijem slučaju – preseljenje većeg dijela grada i njegovog stanovništva u unutrašnjost.
Svaka opcija postaje relevantna u različitim točkama kako razina mora raste. Gradska obrana od poplava već je znatno poboljšana, uz cijenu od 6 milijardi eura (5,2 milijarde funti). To uključuje niz ogromnih čeličnih vrata pričvršćenih za morsko dno, poznatih kao Moseove barijere. Kada se podignu, ove barijere učinkovito zatvaraju Venecijansku lagunu od šireg Sredozemnog mora.
Mose barijere znače da se rizici od poplava trenutno mogu kontrolirati, ali učestalost njihove uporabe raste. U prvih pet godina korištenja (od 2020. do 2025.) sustav je bio zatvoren za 108 velikih voda, dok je u prva dva mjeseca 2026. godine aktiviran 30 puta. I kako se razina mora nastavlja penjati, morat će se zatvarati sve češće i češće – potencijalno tjednima svake godine.
To stvara niz problema. Česta zatvaranja poremetila bi pomorstvo i turizam, promijenila ekologiju lagune i zahtijevala velike nove sustave za pročišćavanje otpadnih voda i ogromne pumpe za održavanje razine vode u laguni. Sustav dizajniran za povremene rizike zaštite postaje polutrajna barijera – nešto što nikada nije trebao biti.
S dodatnim mjerama, kao što je podizanje grada ubrizgavanjem morske vode u stijene duboko pod zemljom, preokretanje slijeganja do određenog stupnja, te bi barijere mogle ostati učinkovite neko vrijeme – možda čak i nakon jednog metra porasta razine mora.
No, čak i pod relativno niskim razinama zagrijavanja, predviđa se da će more stoljećima nastaviti rasti, na kraju gurajući se iznad onoga što barijere mogu podnijeti.
U tom trenutku možda će biti potrebne radikalnije mjere. Izgradnja prstena nasipa oko grada fizički bi odvojila Veneciju od lagune, ali bi mogla biti neophodna do kraja ovog stoljeća.
Potpuno zatvorena laguna – zaštićena mnogo većim “super nasipom” i podržana kontinuiranim pumpanjem – mogla bi zaštititi grad od porasta razine mora do 10 m, ali uz veliku cijenu za živu lagunu.
Jedina druga opcija je preseljenje grada na sigurnije tlo. To bi moglo biti potrebno nakon porasta razine mora od oko 5 m, za što se predviđa da će se dogoditi nakon 2300.
Pred nama su teški izbori
Financijski troškovi ovih izbora su znatni. Koristili smo troškove Mosea i drugih prethodnih inženjerskih projekata (prilagođene za inflaciju prema cijenama iz 2024.) za procjenu troškova svake strategije prilagodbe.
Nasipi bi mogli koštati između 500 milijuna eura i 4,5 milijardi eura. Zatvaranje lagune super nasipom u početku bi moglo stajati više od 30 milijardi eura, a preseljenje grada moglo bi koštati do 100 milijardi eura.
O autorima
Robert James Nicholls je profesor prilagodbe klimi na Sveučilištu East Anglia.
Marjolijn Haasnoot je profesor prilagodbe klimi na Sveučilištu u Utrechtu.
Piero Lionello je profesor atmosferske fizike i oceanografije na Sveučilištu u Salentu.
Ovaj je članak ponovno objavljen iz The Conversation pod licencom Creative Commons. Pročitajte izvorni članak.
Ali troškovi nisu jedini problem. Kako uopće odrediti cijenu kulturne vrijednosti Venecije? Pogotovo jer nijedna od ovih mjera neće moći dugoročno održati Veneciju kakvu danas vidimo. Prilagodba može upravljati promjenom do određene točke – nakon toga više ne čuvamo sadašnjost. Umjesto toga, dizajniramo bitno drugačiju budućnost.
Naša analiza pokazuje da ne postoji optimalna strategija prilagodbe. Svaki pristup uključuje kompromise između dobrobiti i sigurnosti stanovnika Venecije, ekonomskog prosperiteta, budućnosti ekosustava lagune, očuvanja baštine te tradicije i kulture regije. Osim toga, za potpunu provedbu mnogih od ovih mjera mogu biti potrebna desetljeća, stoga je rano planiranje ključno.
Venecija barem o tim stvarima razmišlja dugoročno. Najugroženija obalna područja nisu. Zapravo, mnogi nastavljaju privlačiti tvrtke i ljude, čak i dok porast mora postupno sužava raspon održivih dugoročnih opcija.
Sa svojom dugom i jedinstvenom poviješću, Venecija ima posebne izazove, ali sva nizinska obalna područja trebaju prepoznati opasnost od dugoročnog porasta razine mora i početi se pripremati sada.
