Izvješća navode da zemlje članice Arapske lige ponovno razmatraju uspostave kolektivne sigurnosne snage “u stilu NATO-a” u regiji, što je ideja koju je Egipat prvi put predložio 2015. godine, izvijestili su insajderski izvori za najveće emiratske novine The National.
Do ovog razvoja događaja dolazi u trenutku kada arapske zemlje pokazuju podršku i slogu nakon izraelskih zračnih napada usmjerenih na dužnosnike Hamasa u Kataru, a vjerojatno će se o tome raspravljati na marginama arapsko-islamskog summita koji se danas održava u Dohi. Ipak, današnji sastanak je prema broju zemalja širi jer obuhvaća i ne-arapske islamske zemlje.
Sigurnosni savez koji je Kairo predložio prije 10 godina nastao je tada kao odgovor na rastuću prijetnju naoružanih skupina, poput hutista i Islamske države. Međutim, nije ideja zajedničke obrane nije se ostvarila zbog neriješenih razlika oko nekoliko pitanja, uključujući suvereniteta i zapovjedne strukture, piše The Defense Post.
Ujedinjena vojna koalicija
Izvori upoznati s tim pitanjem otkrili su da se očekuje da će planirane zajedničke vojne snage sastojati od pomorskih, zračnih i kopnenih jedinica, zajedno s trupama specijaliziranim za komandoske, protuterorističke i mirovne misije u regiji. Navodno bi se “bavile sigurnosnim prijetnjama i terorizmom ili bilo kim tko predstavlja prijetnju sigurnosti i stabilnosti arapskog svijeta”.
Nekadašnji plan Egipta, koji predvodi najveću vojnu silu Sjeverne Afrike i najveću vojsku među arapskim zemljama, uključivao je Kairo kao sjedište i Egipćanina kao prvog zapovjednika prije nego što se uloga rotira među preostalih 21 članica Arapske lige. Načelnik stožera bio bi izabran iz jedne od zemalja članica, dok bi glavni tajnik bio civil. Zapovjednik i načelnik stožera imali bi ovlasti odobriti formalne zahtjeve zemlje koja namjerava upotrijebiti silu protiv druge, nakon konzultacija sa svim članicama sudionicama.
Arapska liga danas broji 22 zemlje članice: Egipat, Sirija, Jordan, Libanon, Irak, Saudijska Arabija, Jemen, Somalija, Alžir, Libija, Džibuti, Tunis, Oman, Maroko, Katar, Mauretanija, Kuvajt, Sudan, Palestinska Samouprava, Ujedinjeni Arapski Emirati, Komori i Bahrein. Iako se dijalekti arapskog razlikuju (u nekim slučajevima prilično i pogotovo ako su zemlje udaljene), svi uče standardni arapski u školama, pa vojno udruženje ne bi imalo značajnu jezičnu barijeru.
Potaknuti potezima Izraela?
Potencijalne zajedničke snage bi također imale vijeće za planiranje usmjereno na obuku, logistiku i interoperabilnost sustava naoružanja. Na kraju, doprinosi bi ovisili o vojnoj veličini i sposobnostima zemlje. “Kakve god dobitke Izrael ostvario regionalno u posljednje dvije godine… oni su ugroženi njegovom brutalnošću u Gazi i općom ohološću“, rekla je Barbara Slavin, suradnica za Bliski istok u Stimson Centru, za South China Morning Post komentirajući ovu najavu. “Ako SAD to ne zaustave, onda regija mora pokušati”, zaključuje.
Arapske države se sastaju u Katru i slažu rezoluciju protiv Izraela
