Rusko Vijeće sigurnosti prošlog je tjedna optužilo Jerevan za “neprijateljsko preuzimanje” ruskih poduzeća u Armeniji. Njegov tajnik Sergej Šojgu rekao je da se ruske kompanije suočavaju s “neprijateljskim pristupom i očitim dvostrukim standardima”. Njegov zamjenik Aleksej Ševcov upozorio je da bi na meti uskoro mogle biti i ruske industrijske i infrastrukturne kompanije.
Armenska vlada nije javno zaprijetila takvim potezima prema ruskim poduzećima. No, ono što je učinila jest pokretanje preispitivanja dvaju važnih aranžmana. Prvi je koncesija Ruske željeznice nad armenskom željezničkom mrežom. Drugi je vlasništvo nad Elektroenergetskim mrežama Armenije (Electric Networks of Armenia), elektrodistribucijskom kompanijom u vlasništvu rusko-armenskog biznismena i oporbenog političkog aktera Samvela Karapetjana, nad kojom je armenska vlada krenula preuzimati kontrolu. Jasno, obje tvrtke su od ključne važnosti za samo funkcioniranje armenske države i govori o tome koliki je Moskva desetljećima imala utjecaj nad tom malom zemljom s tri milijuna stanovnika.
🇦🇲 Pashinyan suggests Russia withdraw its troops from Armenia. “As soon as tomorrow”
“We don’t need this base,” the Armenian prime minister said.
He was referring to Russia’s 102nd military base in Gyumri. Russia and Armenia initially signed an agreement allowing the base to… pic.twitter.com/2SFfvmx1dv
— NEXTA (@nexta_tv) September 17, 2026
‘Stvaran geopolitički zaokret’
Regionalni analitičari tvrde da više nije riječ samo o taktičkim trzavicama između dviju država, nego o stvarnom geopolitičkom zaokretu. Joseph Epstein u tekstu za washingtonski think tank Atlantic Council tvrdi da je ruski kapacitet za kontroliranje postsovjetske periferije djelopmično potrošen fokusom na rat u Ukrajini, u kojem je Vladimir Putin “preopterećen”, te da Armenija taj proces pokazuje jasnije od bilo koje druge zemlje u regiji.
Arhitektura ruske kontrole u Armeniji nekoć je bila opsežna: Moskva je osiguravala najveći dio armenskog uvoza oružja, Gazprom u potpunosti kontrolira armensku plinsku distribucijsku mrežu, koncesija nad željeznicom traje do 2038., a zakup ruske vojne baze u Gyumriju traje do 2044., što rani jednostrani raskid čini politički i pravno vrlo teškim.
Velik dio te arhitekture sada se istodobno stavlja na kušnju. Indija je pretekla Rusiju kao najveći dobavljač oružja Armeniji. Armenski graničari ponovno su preuzeli kontrolu nad zračnom lukom u Jerevanu i graničnim prijelazom s Iranom. Epstein ističe da su se metode kojima je Moskva povijesno održavala kontrolu nad bivšim sovjetskim prostorom često oslanjale na stvaranje ili održavanje teritorijalnih sporova i zamrznutih sukoba koje bi kasnije mogla predstaviti kao probleme koje jedino ona može riješiti, što je obrazac, tvrdi analitičar, vidljiv u slučajevima Abhazije, Južne Osetije i Pridnjestrovlja. I Nagorno-Karabah, tvrdi Epstein, imao je sličnu funkciju na Južnom Kavkazu: Moskva je naoružavala i Armeniju i Azerbajdžan, pritom naginjući prema Jerevanu, što je pomoglo da Armenija postane snažno ovisna o Moskvi u sigurnosnom smislu. Ta se dinamika temeljito promijenila kada su Baku i Jerevan u Washingtonu u kolovozu 2025. potpisali mirovni sporazum uz američko posredovanje.
Pišući u The Hillu, Grigor Hovhanissian, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Armenije, tvrdi da je zaokret dublji od pukog diplomatskog balansiranja. Armenski tehnološki sektor integriran je u globalna tržišta, mlađi Armenci sve više gledaju prema Europi i Sjedinjenim Državama kada je riječ o obrazovanju i karijeri, a armenska dijaspora u SAD-u, najveća armenska zajednica izvan bivšeg Sovjetskog Saveza. On tvrdi da sve to Jerevanu pruža ono što Rusija nikada nije mogla ponuditi: kanal za kapital, stručnost i institucionalne veze, umjesto jednosmjerne ovisnosti.
Russia’s Foreign Minister Lavrov:
If the Armenian leadership believes that the European Union is the future of Armenia, Putin has repeatedly said: “If this is the choice of the people, how can we be against it?”
But let us understand: is there really a choice, or is there no… pic.twitter.com/bJ5Dd8oY2K
— Clash Report (@clashreport) September 18, 2026
Trumpova ‘pobjeda’ zbog uloge posrednika tamo gdje je tradicionalno to bila Moskva
Hovhanissian kao najjasniji znak da armensko preusmjeravanje postaje strukturno, a ne samo pitanje političkog raspoloženja, navodi Trumpovu rutu za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP), prometni koridor koji podupire SAD i koji bi trebao uključivati dionicu kroz južnu Armeniju. Međutim, provedba projekta kasni i gradnja se ne očekuje prije 2027. godine. Hovhanissian pritom naglašava da nije riječ o tome da Armenija jednostavno mijenja jednog pokrovitelja drugim: Jerevan je jasno dao do znanja da želi razvijati značajne odnose i s Kinom, Indijom i Iranom. No, tvrdi da bi eventualno članstvo Armenije u Europskoj uniji bilo drugačije prirode: ono bi Armeniju ugradilo u zapadni institucionalni sustav, umjesto da joj samo doda još jedan vanjski odnos na već podugačak popis.
Obojica komentatora svoje su argumente iznijela nakon što su se Vladimir Putin i armenski premijer Nikol Pašinjan 1. rujna sastali na summitu Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u glavnom gradu Kirgistana Biškeku. Bio je to njihov prvi susret otkako je Pašinjanova stranka Građanski ugovor u lipnju ponovno osvojila izbore.
Putin to Armenia’s Pashinyan:
The sooner Armenia makes a decision on joining the EU, the better, as Moscow needs to understand how to develop relations going forward. pic.twitter.com/Q7J74zTwQk
— Clash Report (@clashreport) September 1, 2026
Putin prijeti utjecanjem na trgovanje između dvije zemlje
Putin je pritiskao Pašinjana da raspiše referendum o članstvu u Europskoj uniji nasuprot nastavku članstva Armenije u Moskvom predvođenoj Euroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU, jedinstveno tržište bez plaćanja carina), upozoravajući da bi pristupanje EU-u “stvorilo poteškoće u ostanku u EAEU-u i ugrozilo trgovinske lance”. Pašinjan je, međutim, govorio samo o referendumu o članstvu u EU-u, dok je Moskva pitanje prezentirala kao izbor između EU-a i EAEU-a.
Godine 2025. robna razmjena Armenije i Rusije iznosila je oko 7,66 mlrd. USD, što je bilo 38,3% manje nego 2024. Rusija je ipak ostala najveći trgovinski partner Armenije. U prvih 11 mjeseci 2025. Rusija je činila oko 35,5% ukupne armenske vanjske trgovine. Za usporedbu, Kina je bila na 12,5%, a EU na 11,8%, prema armenskom servisu ARKA. S druge strane, trgovina s Armenijom čini tek oko 1,1% ruske vanjske trgovine. Prekidanje trgovačkog odnosa među dvije zemlje bi definitivno izazvalo jače promjene unutar Armenije, kratkoročno vrlo neugodne.
Putin nije čestitao Pašinjanu na izbornoj pobjedi, što je pokazatelj neuobičajeno hladnog odnosa Moskve prema novom političkom mandatu armenskog premijera. Nekoliko dana poslije Gazprom je obustavio isporuke plina Armeniji, službeno navodeći planirano održavanje u Rusiji od 15. do 25. rujna. Obustava je došla u trenutku naglo pogoršanih političkih odnosa Moskve i Jerevana, iako je ruska strana inzistirala da je riječ o rutinskim radovima.
Bolno okretanje malene Armenije prema Zapadu
