Što je država bez podatkovnih centara? Nije to naziv nekog SF hit filma, već realnost kojoj se već danas moramo prilagoditi i baš zato je organizirana prva konferencija u Hrvatskoj posvećena podatkovnim centrima i digitalnoj infrastrukturi.
Umjetna inteligencija iz temelja redefinira globalno gospodarstvo i način na koji živimo stoga je ova tema skočila na vrh prioriteta. Predsjednik Hrvatske udruge data centara Goran Đoreski kaže kako Hrvatska kao tržište ima poziciju koju treba iskoristiti. Istaknuo je da se nalazimo se u Europskoj uniji gdje su porezne i trgovinske barijere maknute, u eurozoni gdje nam je plaćanje olakšano te u Schengenu što znači da nema granica – i sve to vidi kao prednost.
Slabo razumijevanje
“Dobra strana je i što smo geografski sjajno pozicionirani u odnosu na jugoistočnu Europu, a to je tržište od 70 milijun ljudi. Svi servisi koje danas koristimo za poslovne i privatne svrhe pružaju se iz zapadne Europe, a Hrvatska se nalazi se na putu optike od Milana do Istanbula te od Frankfurta do Atene. To je dobro raskrižje.”
Dodaje i kako u zapadnoj Europi danas ima manje raspoložive energije, dok je u nekim razvijenim gradovima već sada teško graditi podatkovne centre i to nam sve daje priliku. Ipak, postoje i nedostaci, a tu ubraja slabo razumijevanje industrije. Kaže kako se ne smijemo zatvarati u vlastite granice i kako moramo biti dio budućnosti u kojoj su AI podatkovni centri. “Za nekoliko godina neće biti onog što neće uključivati neku AI značajku, a oni koji neće biti u tome, neće biti relevantni. Cilj je biti dio svega ovoga i pronaći svoje mjesto u ekosustavu AI-ja što bi garantiralo održivost za godine koje dolaze.”
Konferenciji je nazočio i ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan koji je za početak rekao kako su podatkovni centri kamen temeljac modernog gospodarstva, ali i pitanje suvereniteta ne samo država, nego cijelog kontinenta.
“Ako ćemo gledati poziciju Hrvatske, recimo da imamo 70 data centara, a u najavi je šest novih projekata snage 14 megavata. Radi se intenzivno na digitalizaciji uprave i cilj je da do 2030. sve usluge građanima budu dostupne online.” Ministar se osvrnuo i na izazove koji se tiču regulative pa kada je riječ o odnosu Europske komisije o uređenju ovih tehnologija ističe sporost donošenja regulative, pretjeranu reguliranost te koliziju, odnosno međusobno sukobljavanje samih zakon.
U cijeloj priči oko podatkovnih centara, kaže da je važno i pitanje energetike te dodaje da mi kao država možemo biti ponosni uspoređujući se s drugima jer imamo “94,4 posto pokrivenosti 5G mreže, a po pitanju osnovnih digitalnih vještina stanovništva na 59 posto smo, što je iznad razine EU.”
No, kada je EU u pitanju dobro je u neke države se i ugledati, a tu se ističe Poljska. Piotr Kowalski iz tamošnje udruge podatkovnih centara kaže da je ta država “najveće energetsko gradilište u Europi” te prilika za one koji nisu na primarnim tržištima. “Poljska je šesta ekonomija našeg kontinenta, a ako gledamo s perspektive data centra počeli smo rasti 2020. i prvi razlog za to je uspostava, tzv. oblak regija dolaskom Microsofta, Googlea… Vidimo drugačiju potražnju, a osim toga širimo se iz Varšave na druge gradove kao što je Poznanj, koji je jako blizu Berlina, a puno toga učimo od Njemačke.”
Kada je pak riječ o budućnosti samih centara, gdje god oni bili, vjerojatno će morati prihvatiti neke novitete. Vjekoslav Vorih, specijalist za marketing proizvoda za klaster Istočne Europe i Balkana kaže kako će najveći izazov biti imperativ povećanja snage te da možemo očekivati da će podatkovni centri dominantno biti projektirani oko istosmjerne distribucije. “To je taj sljedeći korak razvoja – tržišna stabilnost napajanja. Svi novi data centri ići će na model istosmjernih mreža i to će iziskivati dodatne promjene.”
No, svi oni negdje se moraju i graditi. Predrag Tutić, partner i regionalni menadžer u tvrtki CBS, govorio je stoga o tržištima i lokacijama te kako se biraju. Kako glavne čimbenike navodi pouzdan pristup energiji, komunalnu infrastrukturu, nizak rizik od poplava, požara, potresa te dostupnost vode koja je potrebna za hlađenje. Gledamo li samo Europu, ističe da “London ostaje najjače tržište i prvi grad koji će doseći preko dva gigavata kapaciteta ukoliko se realiziraju najavljeni projekti koji u najavi imaju ukupno 1,6 gigavata”.
Bez dimnjaka i tvornica
Zanimljivo, dijeli podatak da je za jedan gigavat potrebno dva i pol milijuna kvadrata da se izgradi centar, a energija je glavni prioritet za operatore kada odabiru novu lokaciju. Nove trendove vidi pak u “rješenjima obnovljivih izvora energije, usvajanju strategije napajanja na licu mjesta, istraživanju malih modularnih reaktora, korištenju turbina na prirodni plin te ponovnom pokretanju starih elektrana.”
Hrvatska već neko vrijeme bruji o Pantheonu, podatkovnom centru koji će se graditi u Topuskom, ali u državi postoje gradovi koji bi mogli također ugostiti slične projekte. Na konferenciji su stoga bili gradonačelnici Bjelovara i Ogulina, Dario Hrebak te Dalibor Domitrović. Oba grada imaju sjajne predispozicije. Hrebak je istaknuo kako Bjelovar ima najmanje poreze u državi, kako je najtransparentniji te s najbržom administracijom, a usto ima i zonu od 175 hektara kod brze ceste za Zagreb. Čelnik Ogulina kao prednost je pak istaknuo prometno čvorište na putu Split – Zagreb, Rijeka-Zagreb, željeznicu, ali i 50 hektara zemljišta pogodnih za izgradnju.
Iako ovi gradovi nisu London, itekako imaju ambicije postati moderna središta ili kako je Hrebak rekao “nema više dimnjaka i tvornica, tvornice su sada uredi s računalima i tome trebamo težiti. Ne smijemo svaku investiciju u Hrvatskoj pretvarati u bauk.”
