Bosna i Hercegovina godišnje iz Europske unije uvozi desetke tisuća tona otpada prerađenog u gorivo, koje završava u pećima cementara.
Ovaj materijal, poznat kao RDF/SRF, postaje sve češći energent, a cementare ga ne samo dobivaju besplatno, nego ponekad i uz financijsku naknadu.
Riječ je o materijalu koji nastaje preradom komunalnog i industrijskog otpada, a zemlje EU-a ga proizvode u velikim količinama.
Međutim, vlasti u BiH ne provode neovisni nadzor sastava ovog goriva prije njegovog ulaska u zemlju, već se oslanjaju isključivo na dokumentaciju i analize koje dostavljaju strani proizvođači, piše Radio Slobodna Europa.
Nakon uvoza dodatne provjere se ne rade u neovisnim laboratorijima, već unutar samih cementara koje taj otpad koriste.
Podaci iz posljednje tri godine pokazuju da je vraćeno tek pet pošiljki, ukupno oko 123 tone, zbog povišenog sadržaja štetnih tvari poput klora i žive, prema podacima Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH i cementara, koji su ustupljeni Radiju Slobodna Europa.
“Riječ je o specifičnom gorivu iz komunalnog otpada koje se proizvodi u posebno kontroliranim uvjetima. Kalorično i u pogledu zaštite okoliša općenito je bolje od ugljena, ali se postavlja pitanje njegovog sastava i specifičnih kemijskih spojeva koji bi se mogli pojaviti”, kaže za RSE Nusret Imamović, profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici.
Gorivo iz otpada se poklanja
Budući da su zemlje EU obvezne reciklirati ili “energetski iskoristiti” otpad, a nemaju dovoljno kapaciteta za njegovo spaljivanje, višak se izvozi u druge države, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Samo u proteklih pet godina u BiH je uvezeno 269.971 tona “goriva iz otpada”, kako se formalno naziva i promovira kao alternativa fosilnim gorivima, posebno ugljenu.
Najviše se uvozi iz Italije, koja je jedan od najvećih proizvođača, te Austrije, Slovenije i Hrvatske, prema carinskim podacima Uprave za neizravno oporezivanje (UINO BiH) ustupljenim Radiju Slobodna Europa.
Isključivi uvoznici i korisnici su cementare u Lukavcu i Kaknju, obje u stranom vlasništvu.
“Prije šest godina mi smo njima plaćali, ali danas oni nama plaćaju zato što je u Europi sustav zbrinjavanja otpada takav da oni ne zarađuju na tom gorivu koje nama dostave, nego na otpadu koji preuzmu od građana, odnosno iz sustava”, kazao je za RSE Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac.
EU politike smanjenja odlaganja otpada na deponije potiču recikliranje i energetsku uporabu. U praksi to znači da proizvođači otpada često plaćaju tvornicama RDF/SRF goriva njegovo zbrinjavanje, zbog čega “gorivo iz otpada” ima nisku cijenu, a neki proizvođači ga i poklanjaju cementarama, termoelektranama ili gradskim toplanama.
Na uvoz iz EU u BiH ne plaća se carina, već samo porez na dodanu vrijednost (PDV) od 17 posto, bez obzira na to je li riječ o kupnji ili poklonu, na temelju čega su cementare u proteklih pet godina platile oko dva milijuna eura.
Tvornice u Bosni i Hercegovini tako smanjuju troškove, a u nekim slučajevima ostvaruju i dodatne prihode kroz preuzimanje otpada.
Kako se kontrolira uvoz u BiH?
U BiH je zabranjeno uvoziti otpad, ali se kod uvoza ovaj materijal formalno tarifira kao “neopasni gradski otpad“, prema sustavu (tzv. HS) koji primjenjuje i Bosna i Hercegovina.
“Ali, nije riječ o gradskom otpadu. U pitanju je RDF/SRF alternativno gorivo koje se koristi u cementarama, termoelektranama, toplanama, industrijskim pećima i kotlovima i slično, te je za njegov uvoz potrebna dozvola nadležnog ministarstva ili inspektorata s točno naznačenom svrhom uporabe”, naveli su iz Uprave za neizravno oporezivanje BiH za Radio Slobodna Europa.
Što se tiče analize fizičkog i kemijskog sastava, UINO BiH navodi da njihovi laboratoriji “nisu imali zahtjeve” za ispitivanje prisutnosti zagađujućih tvari te da analize provode isključivo “radi carinskog razvrstavanja robe po tarifama”.
Iz Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH navode da su “za analizu fizičkog i kemijskog sastava nadležni ovlašteni laboratoriji u EU” prije nego što se odobri uvoz. Nakon ulaska u zemlju, svaki kamion se uzorkuje, a analiza se potom radi u laboratorijima samih cementara, koje su ujedno i uvoznici i korisnici.
Prema tim navodima analiziraju se, među ostalim, sadržaj klora, žive, teških metala poput kadmija i olova, ali i posebno opasnih organskih zagađivača kao što su toksični i kancerogeni spojevi PCB, PAH, dioksini i furani.
To znači da se vlasti oslanjaju na podatke izvoznika iz EU, stranih laboratorija i samih cementara, dok ne postoji jedinstven, neovisan mehanizam provjere unutar zemlje.
“Ja to ne volim zvati otpadom, već gorivom koje je kvalitetnije od bilo kojeg bosanskog ugljena koji ima malu energetsku vrijednost, sadrži sumpor i ima velike emisije CO₂ i sumpornog oksida. Zato uvozimo i ugljen. Kod ovog [RDF/SRF] nema sumpora i teških metala, a CO₂ je tri puta manji. Ako se pojavi živa, mi to vraćamo”, kazao je za RSE Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac.
Kumrić kaže da proizvođači imaju veći problem dobiti dozvole za izvoz nego cementare za uvoz. Izvoznici moraju nadležnim ministarstvima i u svojoj zemlji i u BiH dostavljati analize svake pošiljke, dok cementara “zbog sebe” analizira ono što dolazi. Dodaje i da vraćaju svaku pošiljku koja ne ispunjava standarde.
Iz druge cementare, Heidelberg Materials Cement BiH u Kaknju, za RSE su naveli da oko 10 posto toplinske energije osiguravaju iz SRF goriva i istrošenih automobilskih guma, koje nabavljaju iz Italije i Hrvatske u skladu s europskim standardima.
Kao glavni razlog navode smanjenje emisija ugljikova dioksida i ukupnog utjecaja na okoliš, za koje tvrde da je niži nego kod korištenja ugljena.
U ovoj kompaniji ističu da se prije uvoza provode analize u akreditiranim laboratorijima u EU te da rezultati ne prelaze propisane granične vrijednosti. Dodaju da moderne cementne peći kojima raspolažu, uz visoke temperature i napredne sustave filtracije, omogućuju niske emisije štetnih tvari.
Prema podacima cementare, emisije dioksina, furana i teških metala u 2025. godini nisu detektirane ili su bile na granici detekcije, što je, kako navode, “znatno ispod zakonskih ograničenja”.
Industrija, u ovom slučaju cementare, mora provoditi kontinuirani monitoring emisija, a inspekcije, prema navodima Ministarstva okoliša Federacije BiH, u posljednje tri godine nisu zabilježile prekoračenje dozvoljenih vrijednosti.
Carinska uprava u BiH navodi da akreditacija laboratorija koji ispituju RDF/SRF gorivo u BiH “nije zakonski obvezna”, a ni korisnici ovog goriva proizvedenog iz otpada nisu zakonski obvezani javno objavljivati rezultate analiza uzoraka.
Podaci o industrijskim emisijama dostupni su u državnom registru, a iz cementara u Kaknju i Lukavcu za RSE su naveli da podržavaju veću transparentnost, uključujući moguće javno praćenje uvoza RDF/SRF goriva.
BiH zatražila od EU izuzeće od zabrane izvoza otpada
Bosna i Hercegovina jedna je od 24 zemlje, među kojima su Sjeverna Makedonija, Srbija, Ukrajina, Bangladeš, Maroko i Togo, koje su zatražile od EU da im se omogući nastavak uvoza “neopasnog otpada” i nakon 2027. godine.
Tada stupaju na snagu stroža pravila o prekograničnom prometu otpada. Očekuje se da će Europska komisija o tome odlučiti do studenoga ove godine, a zemlje prije odobrenja moraju dokazati da su “sposobne za okolišno prihvatljivo spaljivanje ili obradu”.
Neke zemlje zarađuju od uvoza otpada, njegove prerade u jeftiniju sirovinu i ponovne prodaje, dok bi tvornice već izgrađene oko EU otpada bez izuzeća postale neisplative.
“Dok ima ljudi, bit će i smeća, koje treba pripremiti kao gorivo jer postoje tehnologije da to ne bude opasno za okoliš. Ugljena za termoelektrane je sve manje i bojim se da nećemo imati struje”, smatra Stjepan Kumrić, direktor cementare Lukavac, koji kaže da potiču izgradnju domaće tvornice RDF/SRF-a.
Ekološke organizacije u BiH tome se protive te tvrde da spaljivanje otpada, iako smanjuje količine na odlagalištima, i dalje proizvodi emisije štetne za okoliš i zdravlje.
“Političari sa Zapadnog Balkana očito ne razumiju principe kružnog gospodarstva i dekarbonizacije jer uporno promoviraju spaljivanje otpada kao dio tih procesa. Činjenica je da spaljivanje otpada emitira CO₂ i mnoge druge, za zdravlje opasne polutante”, kazao je za RSE Denis Žiško iz ekološke organizacije Aarhus Centar BiH.
U BiH se iz otpada proizvode male količine, tek nekoliko tisuća tona takvog goriva godišnje.
Odlagališta imaju ograničene kapacitete za sortiranje i obradu otpada, pri čemu se reciklira oko jedan posto.
